Širom Vojvodine

Bavim se i kupcem, a ne isključivo proizvodom

Za ovotjedno predstavljanje gospodarstvenika zavirili smo u tvrtku POS Paper, vlasnika Miroslava Kujundžića. Njegovo poduzeće bavi se proizvodnjom papirnih termo rolni za fiskalne uređaje, bankomat strojeve, POS (Point of sale) aparate i drugo.

Svi mi kada obavimo kupovinu u trgovini ili kada koristimo bankomat dobijemo fiskalni isječak ili izvješće o stanju na našem računu. Iako o tome najčešće niti ne razmišljamo, netko je morao i te papirne rolne napraviti. Dio tih takozvanih termo rolni proizvodi se i u poduzeću POS Paper.

Sam svoj gazda

Iako je prvotno završio školu za preciznog mehaničara, Miroslav Kujundžić se kasnije doškolovao, te je tako završio Višu ekonomsku školu i potom se oprobao u komercijali. Od 2005. godine počeo je raditi u tvrtki koja se bavila proizvodnjom i prodajom. Posao je bio vezan uz tehniku i rad s birotehničkom opremom.

»Fiskalizacija u Srbiji je nastala 2005. godine i tu sam vidio budućnost ovoga posla. U okruženju je već bila uvedena fiskalizacija i tako sam se počeo baviti repromaterijalom za fiskalne kase. Tvrtka u kojoj sam radio se bavila konfekcijom, rezanjem i namotavanjem termo rolni, te sam već imao neki krug mušterija. Prodajom istoga sam se bavio sve do 2010. godine, kada je tvrtku preuzeo drugi vlasnik. Ključni moment prelaska u samostalne proizvođače dogodio se u studenome 2015. godine. Tako će ove godine biti punih pet godina samostalnog rada, onog što mi je najdraže: biti sam svoj gazda«, kaže Kujundžić.

Kao i mnoge male firme POS Paper je krenula iz obiteljske garaže.

»Tako to obično biva. Tada nisam imao mogućnosti za nešto drugo, a prednost je ta da sam od svojih novaca kupio stroj koji i danas koristim. Potom je došao drugi stroj i sve ostalo. Imao sam čime početi, istina u garaži, ali već tada je tvrtka registrirana na adresi na kojoj i živimo. Tako je i danas, s tim da smo izašli iz okvira garaže i preselili se u proizvodni pogon«, priča Kujundžić koji danas, osim sebe, ima uposleno još dva čovjeka, a kada je u potrebi po ugovoru uposli još nekoliko ljudi za pakiranje gotovih traka. Miroslav je s ponosom rekao kako je u rad uključeno i njihovih troje djece: Terezija, Antonija i Andrija, te mu u pomoć u svojoj pravnoj domeni uskače i supruga Jelena.

Mali, ali vrijedan udio na tržištu

»S poslom nisam krenuo od nule nego sam imao poslovne suradnike koji su mi dali vjetar u leđa i koji su rekli: 'ti kreni, a mi ćemo ići za tobom'. Tvrtke od kojih sam nabavljao repromaterijal su mi pomogle tako što su mi dozvolile odgodu za plaćanje, te sam imao materijal za rad i odgovarajući stroj. Ono što mislim da je također bitno, a što sam imao, jest povjerenje dobavljača koje sam u prethodnim godinama stjecao. Tržište prije 2005. godine nije niti postojalo u Srbiji, te to također smatram prednošću. Artikl je prisutan danas svugdje, a i bit će. Istina je da ima i drugih proizvođača koji se bave istim proizvodom i svi se mi na neki način borimo za tržište. U ovome trenutku u Subotici radi naša tvrtka, ali ima i onih iz drugih gradova u Srbiji koji žele doći na ovo tržište. Proizvod sam po sebi nije zahtjevan, ali ono što kupci, odnosno potrošači zahtijevaju jest jedan korektan i ugodan odnos: da je kupac pozvan na vrijeme kupiti robu, da ju dobije na vrijeme i da ga se ne pritiska previše za plaćanje, te ono najvažnije - da je u ponudi kvalitetan proizvod. Tako funkcioniram. Bavim se i svojim kupcem, a ne isključivo proizvodom«, pojašnjava sugovornik i dodaje kako se njegov proizvod 85 posto zadrži na tržištu u Srbiji, a ostalih 15 posto ide za izvoz.

Zanimljiv je podatak da se na mjesečnom nivou na tržištu Srbije potroši oko 200 tona ovoga artikla, a od toga tvrtka POS Paper proizvede 15 tona mjesečno.

»To je naš, rekao bih mali, ali vidljiv udio. Bilo je na momente i više uposlenika, radili smo u tri smjene i onda sam došao do toga da nisam mogao funkcionirati. Bio sam pretrpan poslom. Tada sam okrenuo ploču, napravio drugačiju strategiju i smanjio proizvodnju«, kaže Kujundžić.

Strojevi i sirovina

Prvi stroj naš sugovornik je kupio 2015. godine, a dvije godine kasnije drugi. Oba su domaće proizvodnje, ali kako je rekao, zahvaljujući nevjerojatnim znanjem inženjera Miroslava Šarčevića uspio je unaprijediti strojeve.

»Kada sam mislio da ću morati uložiti u nove strojeve, u razgovoru s mojim imenjakom došli smo do zaključka da to možemo i sami uraditi. S malim ulaganjem smo dostigli jedan suvremeni nivo. Napravili smo projekt i unaprijedili produktivnost. Napravili smo prešu, beskonačnu traku, punilicu za hilzne i sve smo automatizirali, bez prevelikog ulaganja. Smatram da je to budućnost, da se mi u zajednici trebamo povezati i koristiti znanje ljudi koji su tu oko nas«, naglašava Kujundžić.

Osnovna sirovina ovoga proizvoda jest papir. Naime, u Europi postoji pet proizvođača papira, a po riječima Kujundžića na tržištu je velika ponuda istoga i iz Amerike, te s Istoka. Ono što je bitno jest da Europa prepoznaje problem papira, točnije njegovog kemijskog sastava, jer je u njegovom sastavu sve više prisutan fenol A koji je toksičan.

»Koristimo papir koji se uvozi iz Njemačke i koji je istina malo skuplji, ali znam da se redovito kontrolira njegov sastav i točno znam što nudim kupcu. Kada papir stigne, reže se, namotava se na hilznu, tada ga deklariramo za kupca, pakiramo u kutije i organiziramo prijevoz. Osnova je bila ta da sam tako napravio sebi proizvodnu jedinicu, jer sam želio raditi od organizacije, samog menadžmenta, nabave, proizvodnje, logistike, otpreme, prodaje, pa na kraju i naplate. Da imam jedan zatvoren proces. Tim načinom rada se 'hranim'. Odgovara mi to da nisam usko vezan za komercijalu ili samo proizvodnju. To volim raditi, to me ispunjava«, kaže Miroslav Kujundžić.

Kada su u pitanju planovi za budućnost, Kujundžić je rekao kako nije odredio koji će biti sljedeći korak, ali kako smatra da i ako je vrepčiji i onda je korak. Iza njega dolaze djeca, koja su već sada na neki način prisutna u ovome poslu.

»Mislim da će djeca dobiti iz ovog sistema i ove naše male tvrtke dobru osnovu za budućnost. Da će drugačije promatrati život i više znati cijeniti ono što imaju. Osobito kada se i sami uključe. Želja mi je ovo raditi dok budem mogao, a nagrada za sve će mi biti ako netko od njih troje nastavi ovaj posao.«

Hoće li to ostati samo tatina želja ili će jednoga dana promatrajući uživati u svojoj »nagradi«, ostaje nam tek vidjeti.

Ž. Vukov

 

Antrfile

Povjerenstvo za unaprjeđivanje gospodarstva

Miroslav Kujundžić je nedavno izabran za dopredsjednika Povjerenstva HNV-a za unaprjeđenje gospodarstva u hrvatskoj zajednici u Srbiji, a o važnosti i značaju ovoga projekta kaže:

»Moja tvrtka je u poslovnim okvirima mikro poduzeće, a svjesni smo da u našoj zajednici ima i srednjih i većih poduzeća. U našem ataru imamo velika gospodarstva, a 60 posto gospodarstvenika su Hrvati. Popis svih gospodarstava u Vojvodini i Srbiji na neki način bi nas povezao i zbližio. To sam posvjedočio iz vlastitog iskustva. Razgovarali smo s fondacijom Prosperitati koja je voljna pokazati koji putem treba dalje. Mi u našoj zajednici za sada nemamo model kojeg se možemo držati. Imamo predstavništvo Hrvatske gospodarske komore u Beogradu, imamo i Generalni konzulat R. Hrvatske u Subotici, ali tu još nigdje nismo prepoznati. Imamo ogromnu volju Hrvatskog nacionalnog vijeća i cijele zajednice. Trebamo prići jedan drugome, razgovarati, a onda će nam se otvoriti brojne mogućnosti. Imamo puno obrazovanih i sposobnih ljudi iz svih branši, samo često niti ne znamo za njih. Nismo povezani i jedinstveni. To nam je cilj, povezati naše ljude, pogurati jedni druge i ujediniti se. Biti u krugu povjerenja, te onda jednoga dana možemo surađivati i s drugim manjinskim zajednicama.«