Tema

Podaci i analize kao osnov kreiranja javnih politika

Nacionalne manjine nisu integrirane u društveni sustav, postoji etnička distanca koja je prepreka integraciji, a sustav ustavnopravne zaštite nije pridonio efektivnom i djelotvornom ostvarivanju prava na zaštitu etničkog, kulturnog i jezičnog identiteta, tri su hipoteze koje su provjeravane i, kako navode autori, i dokazane u sociološkom istraživanju koje su proveli Centar za istraživanje etniciteta i Institut društvenih nauka iz Beograda uz potporu Fonda za otvoreno društvo.

Bez dužnosnika iz javne uprave

Predstavnica Fonda Aleksandra Šanjević je tijekom predstavljanja u Media centru i putem Zoom platforme 30. rujna rekla kako su uvjereni da se niti o jednoj temi, a posebno ovako osjetljivim temama, ne može govoriti na temelju dojmova već podataka.

»Namjeravamo još više staviti akcent na prikupljanje podataka i na istraživanje kao osnov kreiranja javnih politika. I ovo istraživanje je namijenjeno javnoj upravi i svim nivoima donositelja odluka, pa do nacionalnih vijeća nacionalnih manjina i organizacija civilnog društva i pojedinaca. Želimo da ovaj dokument pridonese kreiranju javnih politika u ovom području kao i unaprjeđenju prakse, a Fondacija će poseban akcent staviti na ispitivanje učinaka i efektivnosti javnih politika, odnosno da se već u samom procesu kreiranja javnih politika predvide mehanizmi ispitivanja njihovih efekata.«

Ipak, iako rijetka istraživanja na ovu temu, i veoma značajna za unaprjeđenje etničkih odnosa, predstavljanje njihovih rezultata nije privuklo pažnju niti jednog državnog tijela, pa ni onih nadležnih za ovo područje, kazao je sarkastično direktor Instituta dr. sc. Goran Bašić.

»Kad smo ovo istraživanje koncipirali i provodili ga, imali smo na umu da su ti podaci potrebni javnoj upravi i nacionalnim vijećima, a onda eventualno međunarodnoj zajednici kao i akademskoj zajednici. Utrošili smo puno sati i truda na ovo istraživanje i smatrali smo da će biti od koristi javnoj upravi koja je od međunarodnih organizacija dobila preporuke da ubuduće, kada piše izvještaje o ostvarivanju manjinskih prava, piše na temelju podataka, jer podatke nemaju. Siguran sam da danas u dvorani nema niti jednog predstavnike javne uprave, kao ni na aplikaciji, a takav odnos nije niti od danas niti od jučer. Institutu nije potrebno prisustvo dužnosnika kako bi mi nam oni dizali rejting ili mi time postali važniji, već su nam potrebni kao partneri kako bismo mogli raditi ono što piše u Strategiji razvoja znanosti, doprinositi unaprjeđenju javnih politika na temelju podataka i na njima zasnovnim validnim analizama«, istaknuo je Bašić.

Uzorak i varijable

Dr. sc. Bojan Todosijević je predočio metodološke aspekte istraživačkog projekta. Primijenjeno je osam upitnika, na srpskom i sedam manjinskih jezika.

»Idealno bi bilo da se istraživanje provelo na reprezentativnim uzorcima većinskog i svih manjinskih grupa, licem u lice, no to nije bilo izvodljivo te se istraživanje provelo na prigodnom uzorku i to putem upitnika postavljenog na internet, a kod manjinskih grupa, koje su se slabije odazvale, primijenjeno je i dodatno ispitivanje putem upitnika licem u lice. Većinski, srpski, uzorak je obuhvatio 2.200 ispitanika, a manjinski 759 ispitanika iz sedam manjinskih grupa (upitnici na albanskom 62, bošnjačkom 148, hrvatskom 98, mađarskom 190, rumunjskom 67, romskom 127 i slovačkom 67).

Upitnici su sadržavali varijable razvrstane u nekoliko tematskih kategorija: ostvarene socijalne kontakte (prijateljske, rodbinske), socijalnu distancu (Bogardusova skala), percipiranu socijalnu distancu u društvu, afirmativne politike usmjerene na podršku nacionalnim manjinama, mogućnost da pripadnici manjina obavljaju pojedine društvene i političke uloge, upotrebu manjinskog/većinskog jezika, stav prema obrazovanju na manjinskim jezicima, percepciju ravnopravnosti i diskriminacije, religioznost i religijsku distancu, te individualno-psihološke dispozicije. Manjinski upitnici su sadržavali i pitanja koja se odnose na ostvarivanje prava iz domene kulturne autonomije i uloge manjinske samouprave (nacionalnih vijeća) i afektivnu orijentaciju prema Srbiji i matičnoj državi.

Socijalna distanca

Socijalna distanca između nacionalnih zajednica je mjerena na temelju tri grupe pitanja – ostvarene međusobne socijalne kontakte (prijateljske i rodbinske veze), na temelju stavova (osobnih) i pretpostavljenih (kako percipira da misle drugi u njegovom okruženju) o pripadnicima drugih nacionalnih zajednica – suživot u zajedničkoj državi i susjedstvu, prihvaćanje poznanstva i prijateljstva, kolege na poslu i brak. Treća grupa pitanja se odnosila na povjerenje ispitanika u pripadnike drugih etničkih grupa za obavljanje određenih društvenih uloga (predsjednik općine, države, premijer, ministar...).

Rezultati ukazuju na određenu zatvorenost etničkih zajednica kako većinske, tako i manjinskih, u odnosu na već uspostavljena prijateljstva i rodbinske veze. Kada je u pitanju odnos između Srba i Hrvata, Hrvati iskazuju najsnažnije prijateljske veze sa Srbima 89,6%, a ispitanici srpske nacionalnosti prema Hrvatima u 80,7% iskazuju prijateljski odnos. Najniži stupanj prijateljskih odnosa je odnos Srba prema Albancima (39,6%).

Kada je riječ o drugoj grupi pitanja, postoji znatna razlika između osobnih stavova i pretpostavljenih (percipiranih) stavova bliskih osoba iz iste etničke grupe. U većini je pretpostavljeno mišljenje drugih znatno negativnije od osobnog stava ispitanika. Kada je riječ o pripadnicima većinskog, srpskog, naroda najveća je socijalna distanca prema Albancima i Romima, a između pripadnika drugih nacionalnosti je »promjenljiva«. Stabilnije socijalne odnose, navodi se u rezultatima, iskazuju pripadnici nacionalnih manjina tradicionalno nastanjenih na području Vojvodine.

Odnos ispitanika srpske nacionalnosti prema društvenim ulogama pripadnika nacionalnih manjina je jedan od jasnih pokazatelja povjerenja i njihovog prihvaćanja. Rezultati pokazuju da Srbi u većoj mjeri prihvaćaju pripadnike nacionalnih manjina na neposrednim društvenim funkcijama (liječnik, nastavnik) nego li na javnim političkim funkcijama (predsjednik, premijer...). Povjerenje većine da pripadnici nacionalnih manjina obavljaju javne političke funkcije ne prelazi 40%. Najviše povjerenja je iskazano prema Slovacima, a najmanje prema Albancima. Da predsjednik države bude Slovak slaže se u potpunosti 39,1% Srba, da bude Rom 37,6%, Rumunj 36,3%, Mađar 36,1%, Bošnjak 34,0%, Hrvat 31,9% i Albanac 24,7%.

Zadovoljstvo manjinskim samoupravama

Upitnikom za pripadnike nacionalnih manjina ispitivano je i zadovoljstvo radom nacionalnomanjinskih vijeća. Jedino su ispitanici mađarske nacionalnosti većinom zadovoljni radom Mađarskog nacionalnog vijeća (66,3%) dok ih 16,5% nije zadovoljno. Ispitanici ostalih nacionalnosti su nezadovoljni radom svojih manjinskih samouprava, i to 73,1% romske, 58,3% bošnjačke, 56,7% slovačke, 53,1% rumunjske, 53,6% hrvatske i 48,6% albanske nacionalnosti je nezadovoljno radom svojih manjinskih samouprava.

Predsjednik Mađarskog nacionalnog vijeća Jenő Hajnal kazao je kako prikupljeni podaci imaju praktičnu korist i predstavljaju oslonac u radu nacionalnih vijeća. Izrazio je zadovoljstvo rezultatima koji pokazuju da je dvije trećine ispitanika iz mađarskog uzorka zadovoljno dok je oko 16 posto izrazilo kritičan stav prema radu Mađarskog nacionalnog vijeća.

Predstavnik Hrvatskog nacionalnog vijeća Darko Baštovanović je izrazio zadovoljstvo istraživanjem čiji rezultati »u neku ruku razbijaju određene mitove koji postoje i narative kada su u pitanju odnosi između Srba i Hrvata«.

»Uvijek smo isticali da smo zajednica koja je nastojala biti integrirana, a na tom putu smo se suočavali s mnogo osporavanja, što kroz medije, što od određenih državnih dužnosnika, ali mislimo da je ovo dobar početak za dalja istraživanja i ukazivanja«, kazao je Baštovanović te je izrazio i određenu skepsu prema dijelu rezultata koji se odnosi na nacionalno-manjinska vijeća.

»Dvije stvari su dosta sporne. Moramo istaknuti zbog čega postoji određeno nepovjerenje. Mi smo, naime, nova nacionalna zajednica koja svoje institucije i kapacitet gradi tek nešto više od desetljeća i u ovakvom sustavu ostvarivanja manjinskih prava prosječnom pripadniku zajednice katkada je nejasno što su to nacionalna vijeća, što to nacionalno vijeće radi, a naše je djelovanje nakon katastrofalnih zakonskih izmjena 2018. godine umnogome onemogućeno. Istodobno, treba biti svjestan da u medijskoj sferi rad nacionalnih vijeća nije dovoljno dominantan niti se prikazuju na odgovarajući način pozitivne strane djelovanja Vijeća«, kazao je Baštovanović, i kada su Hrvati i Hrvatsko nacionalno vijeće u pitanju pripisao to »relativno mladim institucijama i politici asimilacije«.

J. D. / Foto: slobodnaevropa.org