Kolumne Kolumne

Zbunjujuća pohvala

U ljudskoj je prirodi da sve što oko sebe vidi, čuje ili osjeća pokuša i razumjeti, pa nakon toga da još ima i objašnjenje za to. Da nije tako, ne bismo kao civilizacija od vatre i kotača stigli do skypea i oružja koja su u stanju razoriti Zemlju i komad svemira. Čak i stvari koje su do dana današnjeg nepoznanica – poput postanka svijeta, recimo – homosapiens je vremenom dotjerao u red: napisao je svete knjige o tome i pitanje racija prepustio vjeri u Svevišnjeg ili već nekom od Njegovih inačica. Dobro, ima tu i raznih drugih opskurnih vjerovanja i »vjerovanja«, poput onih u horoskop ili pak raznoraznim prorocima, zvjezdočatcima, iscjeliteljima i ostalim prevarantima, ali ta je stvar za sada poprilično neuređena, individualno varira od prilike do prilike i... nije zanimljiva za današnju temu.

A današnju temu je, ako o njoj malo bolje razmislimo, itekako teško razumjeti mada je zasnovana na jednom posve običnom događaju. A kada je nešto teško razumjeti, složit ćemo se sigurno, onda to zbunjuje. A zbunjuje zbog toga što je riječ o eri korone, koja je, naravno, sama po sebi iz dana u dan sve više zbunjujuća.

Subotica je, kao što je poznato, prije nekoliko dana bila domaćin jednog itekako značajnog kulturnog događaja: projekciju filmova Charliea Chaplina na Trgu slobode pratili su zvuci Zagrebačke filharmonije. Da su neka druga vremena u pitanju, recimo samo godinu ranije, uz salve nepodijeljenih komplimenata na adresu organizatora o ovom događaju svoje mjeritorne ocjene podijelili bi čak i glazbeni stručnjaci u vidu analiza i kritika reperetoara i same izvedbe. Ali, sada su »(n)ova vremena« i nastup čuvenih glazbenika iz hrvatske prijestolnice može se promatrati i iz tog kuta. Za početak, zbunjuje slika punog Trga na kojoj su posjetitelji, kao u stara dobra vremena, načičkani jedni pored drugih bez maski i propisane distance. Sama po sebi, ova bi slika bila normalna da nije drugih koje joj svakodnevno oponiraju. Djeca, recimo, u školu ne mogu bez maske, kao niti putnik u autobus ili pak kupac u trgovinu. Ako, pak, netko ustvrdi da je razlika u tome što su koncerti održani na otvorenom, a učenici, putnici ili kupci borave u zatvorenom prostoru, opet – i po tom osnovu – ostaje dovoljno otvorenih pitanja: zašto se utakmice igraju bez publike, zašto su mnoge druge manifestacije otvorenog tipa (od Dužijance do Filmskog festivala) pretrpjele promjene u skladu s mjerama koje je propisao Krizni stožer do njihovog privremenog odgađanja ili pak održavanja u posve izmijenjenim oblicima? Ako netko na ovo ima racionalni odgovor – i to tako da sve pobrojano i nepobrojano usporedi, odvaže i razloži – evo mu prilike za reagiranje u sljedećem broju na istom ovom mjestu, u istom opsegu i bez ikakve materijalne nadoknade za to. Ali, kako smo već rekli, korona je svakodnevno sama po sebi sve više zbunjujuća pojava koja iz temelja obrće stoljećima taložene navike, običaje, pravila i razne druge regule.

Koncert Zagrebačke filharmonije na Trgu slobode zanimljiv je bar i s još jednog drugog stajališta, a koji nije zbunjujući nego hvale vrijedan. Slučajno ili namjerno dogodio se u razmjerno kratkom roku u odnosu na kadrovsku promjenu vlasti u gradu i namjerno, a ne slučajno, gradonačelnik Stevan Bakić iskoristio je tu priliku da je i osobno i »po protokolu« kapitalizira na najbolji način. Kao dobar domaćin, biranim riječima obratio se gostima, zaželjevši im uz dobrodošlicu da se u Suboticu ponovno vrate. Kada se tome pridodaju i njegovo nedavno prirustvo na proštenju na Hrvatskom Majuru (za koje njegovi prethodnici moguće nisu ni čuli) i salašu Zlatka Gabrića, te posjet socijalno ugroženoj obitelji Perc-Op, onda je to ne samo novo lice vrha rukovodstva grada nego i njegovo osobno. Usporedimo li ga s onim od prije četiri godine kada je za skupštinskom govornicom došao u verbalni sukob s predsjednikom Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislavom Žigmanovim oko prava Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj ili pak s njegovom prošlogodišnjom na istom mjestu da (SNS, valjda?) prati i ima evidenciju o sudionicima građanskog prosvjeda 1 od 5 miliona u Subotici, to je zaista i osobni i profesionalni zaokret za 180 stupnjeva. Pridodamo li tome manire njegovog prethodnika Bogdana Labana, koji se redovito nije pojavljivao niti na mnogo većim manifestacijama u odnosu na proštenje na Hrvatskom Majuru, da makar odzvoni početak Takmičenja risara na Đurđinu ili pak košta krumpiraču na Velikom prelu u Dvorani sportova, onda Bakić na samom početku svog mandata daje nadu u vraćanje višegodišnje poljuljanog povjerenja na relaciji između lokalne samouprave i dijela njenih građana. U tom smislu, ma koliko iznenađujuće bilo, ohrabruje i za pohvalu je i izostanak javnog negodovanja Hrvatskog nacionalnog vijeća što u značajnijoj mjeri nisu bili uključeni u organizaciju koncerta Zagrebačke filharmonije. Život u ovom gradu se, na radost većine njegovih stanovnika, može i u ovim uvjetima koliko-toliko normalno odvijati i bez svođenja gostiju pod »naše« i »vaše«. Bez obzira na to je li riječ o kulturi, sportu ili gospodarstvu. O zdravstvu ovom prilikom bolje ne...

Z. R.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika