Intervju Intervju

Medijska sloboda se ne dobija već stječe

Interni etički medijski kodeks, namijenjen manjinskom medijskom informiranju, zajedno su izradili predstavnici Nacionalnog vijeća Rusina i medija te nacionalne zajednice, zajedno s ekspertima Nezavisnog društva novinara Vojvodine. Na nedavnoj prezentaciji izvještaja neovisnog konzultanta Nedima Sejdinovića »Mediji na jezicima nacionalnih manjina – istraživanje i analiza«, održanoj u organizaciji Misije OESS-a u Srbiji, ovaj model kodeksa predložio je direktor Novinsko izdavačke ustanove Ruske slovo Boris Varga, kojim bi se vršila profesionalna i etička samoregulacija između nacionalnomanjinskih vijeća i medija kojima su osnivači.

O ovom dokumentu razgovarali smo s dr. Borisom Vargom, novinarom i politologom (1975.). Magistrirao je na Lavovskom nacionalnom univerzitetu u Ukrajini, na Fakultetu žurnalistike, na Katedri za međunarodne medije i informacije (2000.), i doktorirao na Univerzitetu u Beogradu, na Fakultetu političkih nauka (2012.). Višegodišnje je angažiran u medijima: bio je stalni dopisnik za regiju zapadnog Balkana za BBC na ukrajinskom jeziku (od 2000. do 2019. godine), urednik u izdanjima NIU Ruske slovo (2007.-2018.), a od 20. rujna 2018. je na funkciji direktora te ustanove. Bio je novinar beogradskog časopisa Vreme (2000. – 2009.), kolumnist je za portal Al Jazeera Balkans (od 2014. godine), bio je i novinar novosadskog Građanskog lista (2006. – 2009.), a suradnik je portala Autonomija (od 2011. godine). Dobitnik je nagrade Nezavisnog društva novinara Vojvodine za interkulturalnost (2019.). Član je Suda časti Nezavisnog društva novinara Vojvodine (2019.).

Što je bio cilj izrade novinarskog internog etičkog kodeksa Nacionalnog vijeća rusinske nacionalne manjine i NIU Ruske slovo? Kakva se poruka šalje?

Izrada Internog etičkog medijskog kodeksa je rezultat jedne, uvjetno i figurativno rečeno, birokratske evolucije i bila je posljednja etapa uspostavljanja samoregulative nezavisnog informiranja unutar NIU Ruske slovo. Jer, Interni etički medijski kodeks NIU Ruske slovo nije samo dokument lijepih želja i namjera. Njegova osnova nastala je još prije izbora za nacionalna vijeća nacionalnih manjina 2014. godine, kada je samo tjednik Ruske slovo donio svoj unutarnji kodeks praćenja izbora, prije svega kako bi spriječio sukob interesa između nacionalnog vijeća, stranaka i novinara. Treba napomenuti da je stranačka aktivnost i »bliskost« prilično zastupljena kod novinara NIU Ruske slovo, a iz toga interesiranje da se uđe u Nacionalno vijeće. Obratili smo se tada i novinarskim udruženjima da svojim priopćenjima, citirajući Kodeks novinara Srbije, upozore manjinske medije i kandidate za izbore u nacionalno vijeće da je u pitanju ozbiljan izborni proces koji organizira Centralna izborna komisija Republike Srbije i da su obveze svih strana da se pridržavaju etike i profesionalizma. Tada sam bio glavni i odgovorni urednik tjednika Ruske slovo, a za izradu takve unutarnje samoregulative najvažniji je bio konsenzus između najstarijih novinara i najmlađih, koji su upravo završili relativno novi Odsjek za medijske studije na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Svi oni su bili svjesni važnosti novinarske etike i u što sve vodi njeno nepoštovanje i zapostavljanje. Za izbore 2018. godine usavršili smo već postojeću samoregulativu i već tada smo otpočeli pregovore s Nezavisnim društvom novinara Vojvodine da bi trebalo ozbiljnije tretirati pitanje integriteta manjinskih medija, a ne samo za vrijeme izbora. Inače, tada je prozvučala čuvena fraza da su manjinski mediji »ispod radara« javnosti i regulatornih tijela i da se tamo odigravaju mnoge apsurdne stvari.

Tko je sve sudjelovao u izradi ovog novinarskog kodeksa namijenjenog manjinskom informiranju i kada je izrađen?

Sam finalni Interni etički medijski kodeks nastao je kao pilot projekt iz 2019., godine, na kom su Novinsko-izdavačka ustanova Ruske slovo i Nacionalno vijeće rusinske nacionalne manjine u posredništvu Nezavisnog društva novinara Vojvodine i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju izradili samoregulatorni mehanizam rješenja koji bi trebao osigurati interne procedure, pravila i kodeks za unaprjeđenje uređivačke nezavisnosti i medijskog profesionalizma u NIU Ruske slovo. Jednostavno rečeno, to je sporazumni etički dokument koji obvezuje NIU Ruske slovo da će raditi profesionalno novinarski, a Nacionalno vijeće rusinske nacionalne manjine da se neće miješati u uređivačku politiku medija kome je on osnivač. Izradu takvog samoregulatornog dokumenta predviđao je i nacrt nove Medijske strategije Srbije, za koju je teško reći primjenjuje li se i kako. Interni etički medijski kodeks NIU Ruske slovo odnosi se na tjedne novine Ruske slovo i novinsku agenciju Rutenpres koja izvještava na dnevnom nivou na sajtu i u sastavu je NIU Ruske slovo. Primjena Internog etičkog medijskog kodeksa je u Novinsko-izdavačkoj ustanovi Ruske slovo počela ove godine. Za sada nije bilo prijava nadzornom tijelu, koji je dio te institucije samoregulacije i istovremeno veza između čitatelja, ustanove Ruske slovo i Nacionalnog vijeća Rusina.

Koja poglavlja sadrži dokument i što je navedeno u njima?

Interni etički medijski kodeks ima nekoliko poglavlja. Prvo – definira tjedne novine Ruske slovo i novinsku agenciju Rutenpres kao tiskani i elektornički javni servis na rusinkom jeziku, te sve obveze koje proizlaze iz toga. Drugo, poglavlje definira odnos Nacionalnog vijeća Rusina prema NIU Ruske slovo i daje garancije nezavisnosti uređivačke politike. Treće je kadrovska autonomija NIU Ruske slovo. Do sada je bilo konzultantsko anketiranje redakcije tjednika Ruske slovo u svezi glavnog i odgovornog urednika, koje nije bilo obvezujuće za Upravni odbor, ali se volja redakcije barem od 5. listopada poštovala. Kolektiv NIU Ruske slovo je birao i tri člana Upravnog odbora, većinu njih, šest od devet, imenuje Nacionalno vijeće Rusina, a koji u stvari po Statutu imenuje direktor. Novina u ovom kodeksu je da se uvodi anketno izjašnjavanje cijelog kolektiva i u svezi direktora, kog također bira Upravni odbor. Ta praksa je preuzeta iz iskustva medija na mađarskom jeziku. Četvrto poglavlje je sprječavanje sukoba interesa koje je izvučeno iz Kodeksa novinara Srbije. Posebno je regulirana situacija u kojoj novinari i urednici koji su članovi nacionalnog vijeća mogu utjecati na rad NIU Ruske slovo, što se u praksi često dešava. Peto i posljednje poglavlje je nadzor, odnosno kontrola provođenja za koje je zaduženo četveročlano tijelo: iz kolektiva NIU Ruske slovo, Nacionalog vijeća Rusina, Novinarske asocijacije Rusina i Nezavisnog društva novinara Vojvodine. Svi dokumenti su stavljeni na sajt NIU Ruske slovo na rusinskom i srpskom i dostupni su javnosti.

Je li izrada ovog dokumenta važna ne samo za informiranje rusinske zajednice na materinskom jeziku, već i za čitavu manjinsku medijsku zajednicu, ali i medijsku scenu u Srbiji u cjelini?

Mislim da ovaj dokument može postati primjenjivi model i za druge zajednice, jer on sintetizira praksu i druga dugogodišnja iskustva više manjinskih medija. U svijetu prava i obveza ništa se ne podrazumijeva, za sve postoje institucije i akti. Zato bi i jedan takav Interni etički medijski kodeks trebao biti osnova uređenja međusobnih odnosa između osnivača i samog medija. Ljudi koji nisu iz novinarske struke često ne znaju što je to sloboda govora i informiranja, iako je to imperativ civiliziranog svijeta još od Drugog svjetskog rata i donošenja Osnovne povelje o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda. I pored Univerzalnog novinarskog etičkog kodeksa i lokalnih, poput Etičkog kodeksa novinara Srbije, uvjeren sam da postoje razna tumačenja slobode govora i njenog ograničavanja, tako da bi svaka takva samoregulacija trebala biti osnov funkcioniranja ne samo javnih medija (koji dobijaju sredstva iz državnog proračuna) već i onih privatnih. Svakako, svaki interni etički medijski kodeks je mrtvo slovo na papiru ukoliko se ne primjenjuje. NIU Ruske slovo je vjerojatno jedina javna ustanova u kojoj ako planiraš biti novinar, moraš se iščlaniti iz stranke i ne možeš izvještavati o Nacionalnom savjetu Rusina, a da si tamo član. Na usvajanje Internog etičkog medijskog kodeksa utjecalo je i to da kao direktor na tu funkciju nisam došao partijskim putem niti kao miljenik nacionalnog vijeća.

Ima li prema Vašoj ocjeni cenzure i autocenzure u manjinskim medijima u Srbiji?

Ima. Mislim da ni jedan interni etički medijski kodeks to ne može spriječiti. Kao direktor, vidim ponekad autocenzuru u našoj ustanovi. Iako se trudimo govoriti više o slobodi izražavanja, to često zvuči kao neka pusta doktrina. Ipak, nikako ne smijemo nikoga optuživati za autocenzuru, jer bi to bilo direktno miješanje u profesinalni integritet urednika i novinara. Vjerujem također da mnogi novinari misle da je Interni etički medijski kodeks samo jedna kratkoročna avantura nakon koje bi moglo uslijediti vraćanje »na staro«, pa se zato polako korača u novu slobodu. Razumijem to potpuno, ne opravdavam i znam da za to treba vremena, snage i istrajnosti. Autocenzure ima i uvijek će je biti, posebno u partokratskim državama kakva je Srbija, u medijima koji zavise od državne pomoći. Posebno u okolnosti ekonomske krize i neizvjesnosti koja nas ubrzo čeka kao posljedica covid pandemije. Za direktora NIU Ruske slovo izabran sam 2018. godine ne kao partijski kadar ili miljenik Rusinskog nacionalnog vijeća. Ista je bila situacija kada sam 2013. godine bio izabran za glavnog i odgovornog urednika Ruskog slova. Medijska sloboda se ne dobija već stječe napornim radom.

Hoće li ovaj model biti predložen i drugim manjinskim medijima i nacionalnim vijećima? Očekujete li pozitivne reakcije?

Postoji ideja da se samoregulacija Internog etičkog medijskog kodeksa, uz podršku OESS-a, predloži kao model i drugim listovima, poput rumunjske Liberataee, mađarskog Madyar Szóa, slovačkog Hlasa L'udu, Hrvatske riječi, ukrajinskog Ridnog slova, itd. U Vojvodini, Preševskoj dolini i u Sandžaku također. Najveća prepreka njene realizacije bila je pandemija i ograničenja zbog uvedenih mjera, ali i izbori, jer se takvi dokumenti ne usvajaju u izbornoj godini. Za vrijeme predstavljanja pilot projekta Internog etičkog medijskog kodeksa prošle godine u NDNV-u bilo je više zainteresiranih redakcija i novinara, što je sasvim logično – oni su nezaštićena strana u ovoj priči. Nacionalna vijeća se manje direktno interesiraju, jer se prije svega oni trebaju odreći poluge moći zarad nekih viših interesa, a to teško ide bez neke jače inicijative – ili od strane novinara ili iz vana, odnosno »od gore«. Uostalom, novinari u svakom mediju čiji je osnivač nacionalno vijeće trebaju se sami izboriti za tu inicijativu, a ne da čekaju da im se OESS ili NDNV izbore za taj kodeks. Istovremeno, to mora biti uzajamna interakcija međunarodnih insititucija u Srbiji, novinarskih udruženja i samih novinara. Bilo bi dobro da OESS sljedeće godine uloži više napora da se izrađeni model tog Internog etičkog medijskog kodeksa ponudi nacionalnim vijećima i medijima. S druge strane, novinari u tim medijima trebaju sami pokrenuti inicijativu pred nacionalnim vijećima za potpisivanje takve samoregulacije. Ako su novinari dovoljno jaki, odlučni i istrajni da se izbore za slobodu govora u svom mediju, a nacionalno vijeće pokaže demokratsku volju i civilizacijsko dugoročno razumijevanje svoje uloge u društvu i slobodu medija za svoju zajednicu – ishod će biti pozitivan. Moram priznati da je Nacionalno vijeće rusinske nacionalne manjine, odnosno članovi njihovog Odbora za informiranje, a koji su novinari, imali dovoljno svijesti, hrabrosti i demokratskog potencijala da učine da Ruske slovo postane istinski javni servis na rusinskom jeziku.

Postoji Kodeks novinara Srbije, no, postoji li i mogućnost da nasuprot profesionalnog i etičkog izvještvanja na jezicima nacionalnih manjinskih zajednica manjinski mediji mogu postati tek glasnici i bilteni nacionalnih vijeća manjina ili političkih stranaka s manjinskim nacionalnim predznakom?

Svakako da postoji. Samoregulacija je samo obostrana dobra volja koju je veoma lako poremetiti. Medijska sloboda je najkrhkiji segment bilo koje demokracije, a posebno u medijima koji su desetljećima smatrani dijelom državne politike. Mislim da će svako nacionalno vijeće težiti da kadrovski i sadržajno što više ima utjecaj na medij kome je osnivač, bez obzira na bilo koje garancije koje se potpišu. I pojedini novinari će htjeti balansirati između svoje profesionalne uloge i podilaženja osnivačima. Rješenje je u obostranoj svijesti da postoji volja da toga ne bude.

Govorit ću naravno pristrano, jer sam direktor, ali smatram da je NIU Ruske slovo u potpunosti depolitizirana ustanova. U vrijednosti i neophodnost etičkog novinarskog integriteta ponekad je veoma teško uvjeriti novinare, ali i širu javnost, čak i onu građansku.

Jesu li manjinski mediji bitan segment medijske scene u Srbiji?

Jesu, ali zavisi što smatrate bitnim. Prije svega, važno je da Srbija ispuni u pregovoračkom procesu svoje obveze, a jedna od njih su prava manjina i pravo na njihovo informiranje. Znajući što se tijekom devedesetih, ali i nakon 5. listopada 2000., u Srbiji događalo s nacionalnim manjinama, posebno Hrvatima, Albancima i Bošnjacima, mislim da će taj segment biti posebno praćen od EU. U tom segmentu država i vladajuće stranke više su zainteresirane da svoje informiranje prepuste lokalnim manjinskim strankama i nacionalnim vijećima, umjesto da se suoče s mogućom blokadom europskih integracija od strane njihovih matica, što je bilo u nagovještaju Rumunjske i Bugarske. To bi u određenim okolnostima mogla uraditi Mađarska i Hrvatska, čak i za svoje unutarnje političke potrebe. Kada je riječ o medijima i medijskoj sceni u Srbiji, manjinski mediji ne igraju veliku ulogu. Više ih se promatra kao neka produžena ruka državne politike – »državni mediji« još iz doba socijalizma. Takav status je posebno izražen izuzećem iz privatizacije. Kao što sam ranije rekao, manjinski mediji u Srbiji su ispod radara profesionalnih udruženja i šire javnosti, a to ne bi trebalo biti, jer se nivo interkulturalnosti najlakše mjeri medijskim sadržajima i njihovom raznolikošću, razmjenom. Samo nazivanje »manjinski mediji« već u sebi nosi taj pejorativni ton nečega što nije dovoljno profesionalno i samostalno.

Intervju vodio: Zvonko Sarić

 

 

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika