Tema

Više »novinski službenici« nego novinari

Radiotelevizija Vojvodine od 1. ožujka 2010. godine emitira redoviti informativni program na hrvatskom jeziku. Šest dana u tjednu u terminu od 17 i 45 minuta na Drugom programu RTV-a emitira se 10-ominutni Dnevnik, a redakcija proizvodi i dvije polusatne emisije - Izravno koja je bila zamišljena kao razgovor s gostima u studiju o aktualnim temama u hrvatskoj zajednici, dok je emisija Svjetionik bila koncipirana kao kolažna emisija o kulturi. Međutim, u emisiji Izravno su izostali gosti pa oni koji nisu gledali Dnevnike u ovoj emisiji mogu pogledati snimljene i reemitirane priloge iz proteklog tjedna, dok se u terminu druge emisije emitiraju reprize ranije snimljenih emisija (zbog nedostatka kadra, navodi se u publikaciji posvećenoj RTV-u). Nakon što je Dajana Marković dobila otkaz, redakcija opet broji pet uposlenih na neodređene vrijeme: prezenterka Gordana Jerković, urednica emisije Anita Žanić, dopisnik iz Srijema Dražen Štimac, dopisnik iz Subotice Josip Stantić i odgovorna urednica Jelena Hajduković. Tu su i dva honorarno zaposlena novinara Zlata Vasiljević iz Sombora i Siniša Jurić iz Subotice.

Redakcija koja proizvodi program na hrvatskom jeziku je među najmlađima i najmalobrojnijim na RTV-u, upola manje ima članova nego redakcije na rumunjskom ili slovačkom jeziku, na primjer. S odgovornom urednicom Jelenom Hajduković razgovarali smo o uvjetima proizvodnje svakodnevnog programa nakon što je redakcija ostala bez jedne novinarke.

Ima li dovoljno novinara programa na hrvatskom jeziku za proizvodnju svakodnevnog programa?

Naš program čine Dnevnici na hrvatskom jeziku u trajanju od 10 minuta, koji se emitiraju svim danima, osim nedjelje, a nedjeljom emitiramo ranije snimljene emisije od po pol sata – Izravno i Svjetionik. Prije komplikacija u proizvodnji koje je tzv. koronakriza izazvala u cijeloj kući, bilo nas je dovoljno da proizvodimo tih dva sata programa tjedno. No, negdje od ožujka, kada smo radili smanjenim kapacitetom, zbog otegotnih okolnosti koje je donijelo izvanredno stanje, počeli smo reprizirati ranije snimljene Svjetionike. Kada kažem otegotne okolnosti, prije svega mislim na nefunkcioniranje međugradskog prijevoza. Podsjećam da dvoje naših uposlenika – Anita Žanić i Dražen Štimac žive van Novog Sada, točnije u Golubincima i u Vognju. Nakon ukidanja izvanrednog stanja počeli su drugi problemi – teže organiziranje rada na terenu, neisplaćivanje dnevnica, preporuke da što više uštedimo u proizvodnji programa, a, napose – i otkazi. Naime, nije otpuštena samo naša kolegica iz hrvatske redakcije Dajana Marković. Otpušteni su i snimatelji, realizatori, montažeri… to je svakako sve pridonijelo smanjenju produktivnosti. Primjerice, naša realizatorica Helena Glušica, koja je iznimno važna karika u proizvodnji programa, trenutačno radi šest dana tjedno – samo nedjelja joj je slobodna. To su sve realni problemi, a program se ne može sam stvoriti – stvaraju ga ljudi. Trenutačno ih nema dovoljno da bismo funkcionirali kao prije.

Imate li autonomiju u uređivanju programa?

Kada je riječ o autonomiji u uređivanju programa, moram kazati da u tomu nikada nismo imali problema u vidu manjka slobode. Osobno, nisam sklona tomu da bih trpjela bilo kakvo nametanje uređivačke politike – unutar kuće ili izvana, jednostvano bih ponudila ostavku, pa kakav god ishod bio. Međutim, za ovih 13 godina, koliko sam u RTV-u, doista toga nije bilo. Nisam ni navikavala ljude da me zovu radi promocije ili čim im se nešto emitirano ne svidi. Smatram da svi oni koji su na odgovornim pozicijama moraju biti spremni u svakom momentu odgovoriti na postavljena pitanja. Imaju izbor i izbjeći istinu, ali, u civiliziranom svijetu ne bi smjeli biti kivni na novinara koji pita. No, činjenica je da u današnje vrijeme, kada novinari imaju prosječne plaće oko 45 tisuća dinara, a ni moja kao odgovornog urednika nije puno veća, malo tko i ima volje pitati i riskirati da izgubi i to malo što ima. Nažalost, većina nas je postala »novinskim službenicima« više nego novinarima.

Koji su vam najveći problemi u proizvodnji programa?

Problemi u proizvodnji programa su konstantni i šaroliki. Naš možda i najveći problem, od samog osnutka redakcije programa na hrvatskom jeziku, jest to što nam je sjedište u Novom Sadu, dok je većina Hrvata u Srbiji nastanjena u Subotici i okolici. Kada god smo emisiju Svjetionik snimali u Subotici i bavili se važnim temama za zajednicu (od kulture do manjinske samouprave), to je zahtijevalo da kompletna ekipa, koju čine novinar, snimatelj i vozač prijeđu 200 kilometara i dobiju dnevnice. A da ne govorim o većim manifestacijama – kada ekipu čine i više snimatelja, redatelj, producent, rasvjetljivač, tonac… Običan gledatelj na kraju špice ne vidi koliko je sve to stajalo. On vidi, a to i treba vidjeti, samo finalni proizvod koji ga zainteresira ili ne. No, oni koji proizvode program, kao i oni koji odobravaju terene, dobro znaju koliko to košta kuću i koliko to konkretno opterećuje redakcijski proračun. A redakcija programa na hrvatskom jeziku je među redakcijama koje imaju najmanji proračun. S druge strane, ne bi pomoglo ni više novca u redakcijskoj kasi ako nema dovoljno ljudi. I onda se opet vraćamo na moj prvi odgovor i problem nedovoljnog broja zaposlenih. I onda se, u toj nedovoljnosti, konačno pojavi netko poput Dajane Marković tko pokaže i kreativnost i želju da unese nešto novo, da prikaže što je naučila na studijama novinarstva i tim znanjem osvježi program i, onda, ona, nakon pet godina, dobije otkaz – i mi se opet vratimo na početak.

Zašto nema emisije koja bi problematizirala političke i društvene teme?

Takve teme zastupljene su u pojedinim izdanjima naše polusatne emisije Svjetionik, no, svjesna sam činjenice da to nije dovoljno. Postojala je ideja da emisija Izravno zapravo dijelom bude rekapitulacija tjednih dešavanja u hrvatskoj nacionalnoj zajednici, pa da, osim reemitiranja priloga iz Dnevnika, imamo i sugovornika u studiju koji bi govorio o aktualnim temama i problemima. No, uzimajući u obzir da je većina relevantnih sugovornika u Subotici, ta ideja bi se lakše realizirala u subotičkom dopisništvu. Točnije, da gost dođe u subotički studio i razgovara s našim kolegom Josipom Stantićem. No, onda bismo opet imali problem s Dnevnicima koji itekako zahtijevaju veliki broj angažiranih: tu su novinar, urednik, prezenter i veliki broj kolega koje ne vidite, ali bez njih nema ni Dnevnika. To je kompleksan timski rad. Da nemamo gotovo svakodnevni informativni program, sigurno bismo imali emisiju koja bi se ozbiljnije bavila za zajednicu važnim temama, ali, u trenutačnoj situaciji smo primorani dati prioritet informativi.

Što očekujete u budućnosti za vašu redakciju?

Nadam se da će u budućnosti hrvatska redakcija imati dovoljno ljudi da jedna ekipa radi isključivo informativni program, a druga emisije složene forme. Svaka emisija složene forme zahtijeva vrijeme, zapravo dosta vremena, a tko radi u informativi svaki dan ne može si priuštiti da istodobno radi i emisiju složene forme. Riječ je o potpuno različitim televizijskim formatima koji imaju specifične zahtjeve. Jedan zahtijeva brzinu, drugi vrijeme. A i jedan i drugi zahtijevaju čitav tim ljudi. Bez ljudi nema ni programa. Zato uvijek i ponavljam da nam ništa ne vrijedi veća satnica ako nemamo novinare koji će ju popuniti. Jer program stvaraju novinari.

J. D.