Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Generacijama uz vinograd

Malo je zapisa koji mogu dati podrobniji uvid u početke i razvoj vinogradarstva Tavankutske pješčare, koja je zapadni odvojeni dio Subotičko-horgoške pješčare, i najčešća svjedočanstva ovoj praksi su samo obiteljske priče. One su postale rijetke jer su mnogi vinari zapustili ili raskrčili svoje vinograde uslijed neprofitabilnosti i novih trendova eksploatacije pješčarskih područja sadnjom voćnjaka, pretežito jabuke. Kolektivizacija zemljišta na početku druge polovice 20. vijeka je također imala snažan utjecaj na postupno nestajanje vinograda u ovim područjima, jer su upravo vinogradi pretvarani u voćnjake, a konzumacija vina je u znatnijoj mjeri ustupila mjesto konzumaciji piva. Obitelj Skenderović se generacijama bavi proizvodnjom vina na ovom oprobanom pjeskovitom području. Vinogradarstvom i vinarstvom se bavio pradjed trenutnog vlasnika Marina Skenderovića, koji živi s obitelji u Mirgešu. Spomenuto područje Tavankutske pješčare, koja obuhvaća Mirgeš, Gornji i Donji Tavankut, je dugo bilo poznato po uzgoju vinove loze kao što je kevedinka, kadarka, modra frankovka i rizling. Poznato je da su se na teritoriju današnje Vojvodine vinogradarstvom bavili još u rimskom dobu na obroncima Fruške gore i upravo tamo je izvorište svih lokalnih sorti koje su kasnije održavali podunavski Nijemci i prenosili na dijelove Subotičko-horgoške pješčare.

Međugeneracijsko zajedništvo

Prisjećajući se obiteljskih priča, Marin Skenderović pouzdano tvrdi da je tradicija vinogradarstva u obitelji i starija od pradjeda za kojeg zasigurno znaju da se ovim poslom bavio. U njegovom radu i nastupu se lako očituje taj transgeneracijski transfer znanja i praksi, ali prije svega i neupitna ljubav prema vinovoj lozi i vinu. Priznaje da kao dijete nije volio vinograd, jer je bio zahtjevan:

»Uvijek smo imali vinograd i kao dijete sam se zarekao da ga ja nikada neću imati. Otac i ja smo zajedno polivali vinovu lozu i u vinograde smo išli biciklama. Stalno je bilo posla u njemu koji je pri tome bio dosta naporan. Međutim, godine 2002., pored postojećeg starog vinograda koji se nalazio u sklopu salaša, odlučio sam podići novi zasad sa sortom liza, i to je prvi vinograd koji sam samostalno podigao. Probali smo saditi i voćnjak, ali nam se to nije svidjelo, najviše zbog potrebe čestog kemijskog tretiranja.«

Umjesto voćnjaka, Marin je odlučio oprobati se i u stonim sortama, a njegov sin Nikola, iako još mlad, već polako preuzima obiteljski posao i daje svoj pečat daljem razvoju uzgoja vinove loze. Osim novozasađenih crnih sorti, posadili su i karlovačku silu i bačku.

»Meni su poznavatelji vina govorili da u pijesku možemo imati samo obojenu vodu s crnim sortama i ja sam želio dokazati suprotno. Volio bih posaditi novopriznatu karlovačku sortu probus, koje je čisto sortno vino i ne zahtijeva kupažu. Trenutno imamo najviše zasada sa sortom liza i kevedinka koju planiramo i proširivati jer kupci i posjetitelji više traže lokalne sorte«, kaže Nikola Skenderović.

Slično mišljenje su kupci imali i za već poznatu lokalnu sortu kevedinku koju mnogi smatraju slabim vinom s često specifičnim neugodnim mirisom. Ovakva loša reputacija nije spriječila Skenderoviće da se ozbiljnije posvete ovoj sorti i zahvaljujući njihovoj istrajnosti i posvećenosti su došli do zaključka da je kevedinka nešto zahtjevnija sorta, jer traži određene uvjete za berbu koji ne smiju biti previše topli, mora se brati brzo, a za to je potrebna i dobra oprema. Pokazala se kao sorta koja dobro podnosi zimu i evidentne klimatske promjene koje u posljednjih nekoliko godina donose blage zime i oštrije mrazeve tijekom proljeća, što predstavlja najveći problem u vinogradarstvu kada govorimo o ovom pjeskovitom području. Kevedinka, sem što dobro podnosi sušu i siromašno tlo poput pijeska, kasnije kreće s listanjem i tako izbjegne smrzavanje kojem često podliježe liza. Što se tiče kvalitete vina, Nikola je uvjeren kako naše lokalne sorte koje već pripadaju grupi kvalitetnih i visokokvalitetnih vina mogu postići dobre rezultate na ovom području. Uspjeh sorti kao što su liza, petra, mila i zlata dugujemo profesoru Petru Cindriću s Univerziteta u Novom Sadu, koji je kreator ovih sorti. Promišljenim ukrštanjem različitih vrsta postigla se otpornost na mrazeve i gljivična oboljenja koja su intenzivnija u ovim godinama s više padalina tijekom ljetnog razdoblja sazrijevanja grožđa.

Stanje i perspektive

Tijekom proteklih godina obitelj Skenderović je postupno kupovala opremu i priključne strojeve neophodne za efikasnu obradu vinograda.

»Berba grožđa je još uvijek najzahtjevniji dio, jer nam je potrebno oko 40 radnika za taj posao. Imamo presu u koju stane šest tona obranog grožđa i zahvaljujući tome izbjegavamo oksidaciju grožđa, jer sve stignemo preraditi dok berba traje. Trenutno proizvedemo između 10 i 13 tisuća litara vina godišnje. Zasadi koji su u rodu i oni koji će to tek postati bi zajedno trebali dati oko 25 tisuća litara i sadašnji smještajni kapaciteti su nam za to dovoljni, ali je u planu podići manju hladnjaču koja bi nam koristila kao pomoćni objekt u fazi berbe. Najveći problem koji nas očekuje jest nedostatak radne snage zbog čega planiramo kupiti berač za vinograd«, objašnjava Marin.

S trenutnim kapacitetima i količinom proizvedenog vina na površini od 3,5 ha obitelj Skenderović nema problema prilikom prodaje i zato još nisu razmišljali o registraciji vinarije niti o marketinškoj kampanji. Sin Nikola ipak razmišlja u tom pravcu, jer ima želju proširivati postojeće kapacitete i svjestan je činjenice da je kvalitetno vino proizvod koji teže pronalazi put do kupaca.

»Trenutno smo registrirani samo kao poljoprivredno gospodarstvo, ali s godišnjom proizvodnjom preko 10 tisuća litara možemo se registrirati kao mala vinarija. Parcele su nam bile podijeljene u više manjih čestica što je bila prepreka prijavljivanja gospodarstva u vinogradarski registar. Kada to učinimo, možemo razmišljati i o širem plasmanu vina ka prodavaonicama i restoranima«, objašnjava Nikola.

Stručna suradnja

Razmišljajući o mogućem proširenju kapaciteta i nabavi mehanizacije za berbu grožđa, Skenderovići su u vinogradima zamijenili drvene s pocinkovanim stupovima koji su nužni kako bi mehanička berba uopće mogla biti izvodiva. Što se tiče prehrane, inzistiraju na prirodnom stajnjaku koji se pokazao kao dovoljna prehrana za dobar urod i zdrave čokote. Ova godina je, ako izuzmemo rano proljeće, u prosjeku vrlo kišna, što može predstavljati problem za vinovu lozu, ali je obitelj Skenderović stalno prisutna u vinogradima i u suradnji s Poljoprivrednom stručnom službom redovno vrše zaštitu kako bi i ovogodišnji rod bio neupitan. Rezultat te suradnje je i instalacija meteorološke stanice u vinogradu, zahvaljujući kojoj se prati temperatura, količina padalina, vlažnost zraka i što je najvažnije koliko dugo je orošeno lišće. U vinogradima se koriste feromonske klopke kako bi pratili stanje s kukcima koji mogu biti pogubni za nasade, poput cikade i grožđanog moljca.

Obnova vinograda

Na području Tavankutske pješčare je vrlo mali broj vinara i njihovi proizvodni kapaciteti nisu dovoljni da bi se mogli smatrati komercijalno značajnima. Bez obzira na tu okolnost, postojali su pokušaji udruživanja kako bi se mogao uspostaviti dogovor oko minimalno isplative cijene, ali su mnogi odlučili to prekršiti, uplašeni mogućnošću da vino neće uspjeti prodati. Iako zasadi vinove loze obitelji Skenderović djeluju obećavajuće, a njihove projekcije budućnosti vina s ovog područja ohrabrujuće, ozbiljnija revitalizacija vinove loze se još ne nazire. Potrebna su značajna ulaganja u proizvodni proces, ali i obnavljanje vinskog renomea Tavankutske pješčare koji je postojao vijek ranije. Za takav višegodišnji projekt nije dovoljna jedna posvećena obitelj poput Skenderovića, već je potrebno ohrabriti veliki broj potencijalnih proizvođača i stručnjaka koji bi se ovim plemenitim poslom dugoročno i kontinuirano bavili.

Dubravko Bilinović

 

Antrfile

Pijesak je naš Dunav

Razlozi zbog kojih se pjeskovito područje koristi za uzgoj vinove loze su višestruki. Postojali su pokušaji da se vinograd zasadi i na plodnom, humusno bogatom tlu, ali su se te inicijative pokazale neuspješnima. Naime, u humusnom tlu se lako razmnožava opasni napasnik filoksera, minijaturni kukac koji razara korijen vinove loze, dok se u pijesku ne zadržava uslijed njegovog lakog zasipanja. Što se tiče kvalitete, pjeskovito područje je zahvalnije zbog veće koncentracije šećera koja se dobija zahvaljujući refleksiji svjetlosti od pijeska. S druge strane, ta odlika pijeska da se lakše i znatnije zagrije u odnosu na humusno bogata tla, može rezultirati ranijem izlistavanju biljaka koje ponekad stradaju uslijed mrazeva. Ipak, značaj koji ima Dunav za karlovačke vinograde, ovdje zamjenjuje pijesak i time oplemenjuje ovo specifično područje Tavankutske pješčare.

 

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika