Biologija je tako uredila da je posve normalna zainteresiranost ljudi za buduće novorođenče, od onoga kojeg će spola biti, pa do detalja na koga liči, kakvo će biti, što će postati...
Takvih detalja, bar kada je riječ o rukovodstvu lokalne samouprave, građani su bili lišeni i prije samog akta začeća, odnosno izbora 21. lipnja ove godine: čak i najveći politički analfabete sa sigurnošću su mogli predvidjeti njen budući izgled – najveći dio tog tijela činit će dvoglava koalicija, sastavljena od vijećnika Srpske napredne stranke (SNS) i Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), a nepoznanice su se svele tek na detalje vezane za to tko će, i u kolikom broju, u naredne četiri godine prisustvovati sjednicama Skupštine grada. Predmet zanimanja većine građana tako se sveo upravo na detalje vezane za konkretni lik buduće lokalne vlasti, odnosno na odgovor na pitanje njenog personalnog izgleda.
Izbor Stevana Bakića iz SNS-a za gradonačelnika može biti iznenađenje samo za onoga koji nije znao tko mu je bio prethodnik. A onaj koji pamti da je Bogdan Laban prijetnjom čupanja grkljana svom tadašnjem stranačkom kolegi Vladimiru Polovini kao gradonačelnik Suboticu prije tri godine trajno obilježio kao najobičniju palanku Bakiću može samo poželjeti deblje živce i bolje manire u rukovođenju gradom, što mu, vjerojatno, neće predstavljati neki veći problem.
Od samog gradonačelnika, barem za sada, zanimljivije je nekoliko detalja. Prije svega to se odnosi na izbor Bálinta Pásztora na mjesto predsjednika Skupštine grada, te Imrea Kerna na mjesto zamjenika gradonačelnika. Najbolju definiciju ovog izbora dao je šef vijećničke grupe Pokreta za građansku Suboticu (PGS) Jenő Maglai riječima da je SVM u lokalnu skupštinu doveo »tešku artiljeriju«, što, uostalom i ne čudi, jer ih najbolje zna, budući da je do prije pet godina i sam bio u njihovim redovima. Iza te sintagme, međutim, vjerojatno se krije mnogo konkretnija namjera, koju je u svom maniru, na diplomatski način dakle, iznio i sam Bálint Pásztor već u svom prvom obraćanju nakon sastanka s novim gradonačelnikom riječima kako se nada da će gradsko rukovodstvo raditi kao tim. U intervjuu za RTV Pannon on je podsjetio na praksu u prethodnom mandatu da »da svatko rješava samo svoje poslove«, preporučujući ju kao siguran recept za neuspjeh. Gledano očima analitičara, iza ovakvog poteza čelništva SVM-a da u vrh lokalne samouprave postavi svoje najjače ljude može se raščitati njihova namjera da se u Subotici, u kojoj su ne tako davno suvereno vladali, približe nekadašnjim pozicijama. S time ide i njihova namjera, a to je Bálint Pásztor također potvrdio, da Suboticu sačuvaju kao srednjeeuropski grad i u granicama svojih moći spriječe njenu dalju »balkanizaciju«, kako je jednom sa skupštinske govornice izjavio njegov otac i predsjednik SVM-a István. Hvale su vrijedne njegove riječi da za posao predsjednika Skupštine grada neće primati plaću već će istu, iako manju, zarađivati kao zastupnik u Skupštini Srbije! Nakon ove izjave običnom čovjeku ne preostaje ništa drugo do li da mu ujedno i zavidi na skromnosti i istoj se uči na njegovom primjeru.
A hoće li biti oporbe u sljedeće četiri godine? Ako se pita novoimenovani predsjednik Skupštine grada, ne samo da će je biti nego će joj dopustiti, naravno u skladu sa Statutom Grada i poslovnikom, »da kaže sve što ima«. A tko bi to mogao biti među 14 vijećnika koji ne čine većinu koalicije SNS-a (31) i SVM-a (22)?
Socijalistička partija Srbije (SPS) sa svoja četiri vijećnika? Odbačeno u startu, jer eno im Nebojše Crnogorca na mjestu zamjenika Skupštine grada. Savez bačkih Bunjevaca (SBS, 2)? Ha-ha, pa temelj svih temelja njihove ideologije čini sudjelovanje u vlasti, pa makar to bilo i poslidnje misto u zakošu! Ruska stranka, oličena u jednom čovjeku, i u atmosferi sveopće etatizirane rusofilije?
Pa kome će, onda, Bálint Pásztor, dopuštati da, naravno u skladu sa Statutom Grada i poslovnikom, »kažu sve što imaju«? Sudeći po prvom nastupu, od sedmoro preostalih, to će biti tek četvero vijećnika iz redova PGS-a. Taj pokret, istina brojčano desetkovan u odnosu na prethodni saziv Skupštine grada, nastavlja kontinuitet dosljedne oporbe u ovom gradu, ponajprije zahvaljujući svom šefu koji ima bogato iskustvo ne samo kao jedno vrijeme gradonačelnik Subotice (prije Labana) nego kao svojedobno također član »teške artiljerije« SVM-a. Takvo iskustvo, ali sada s druge strane, itekako je korisno da se »balon istine« s vremena na vrijeme bocne i da pred javnost izađe dio sadržaja iz njegovog brižno čuvanog i debelog omotača.
A što je, primijetit će netko, s troje vijećnika iz redova Vojvođanskog fronta u kom dvotrećinsku većinu čine članovi Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV)? To je zaista dobro pitanje, ali na njega za sada nema odgovora (ili ga bar javnost ne zna). Ako im budemo predviđali budućnost na temelju aktivnosti prošlog saziva Skupštine grada u kom su bili dio koalicije s Demokratskom strankom (DS), onda... ne treba trošiti riječi. Ako, pak, predsjednik Srbije i SNS-a Aleksandar Vučić uvaži zahtjeve koje mu je u nedavnom susretu isporučio predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov da su (i) Hrvati zainteresirani za sudjelovanje u vlasti možda bi i Subotica mogla postati pilot projekt kako se preko noći oporba pretvara u poziciju. Mogući nedostatci ovakvog eksperimenta vezani su za dobru volju prvog i političke apetite drugog.
Z. R.
