Kolumne Kolumne

Tri dana garancije

Majstori su kategorija ljudi koji su predmet najrazličitijeg načina govora: spominju ih u naslovima svojih knjiga i filmova i Mihail Bulgakov i Goran Marković; u novije doba traženi su kao suho zlato, što prati i satnica njihovih usluga na domaćem tržištu, a o njihovom radu ispredaju se prave male pripovijetke, kako one dobre tako i loše.

Do dobrog majstora danas se sve češće dolazi posredno, iz druge, treće ili već neke četvrte ruke, a najsigurniji način da ti se pojavi na vratima je preporuka od nekoga njemu bliskog ili bar poznatog. Dobar majstor uvijek se prepoznavao po kvaliteti svog rada, a cijena usluge i pouzdanost bile su prateće karakteristike koje su ga izdvajale od lošeg ili bar prosječnog.

Subotička lokalna samouprava, kao što je poznato, nije žalila novac za izgradnju vodoskoka na mjestu bivše Zelene fontane na Trgu slobode: iz lokalnog proračuna, kao dobar domaćin, izdvojila je nešto više od milijun eura kako bi majstori kvalitetno i u predviđenom roku odradili povjeren im posao. Imala je lokalna samouprava tom prilikom i sreću da se na javni natječaj, kog je raspisala prošle godine, za posao izgradnje vodoskoka javila grupa izvođača, sastavljena od beogradske tvrtke Alex engineering & construction, Samostalne građevinske radnje Razvoj Marković iz Krupnja i novosadskog ADC energo koncepta, koja je, osim obećanja da će povjereni posao uraditi u roku od 180 dana, dala i garanciju od 15 godina na izvedene radove i ugrađenu opremu! Sve to garnirano je i građevinskim, strojarskim i elektro nadzorom, koji je, također preko javne nabave, povjeren petrovaradinskoj tvrtki Kopering. Sve, dakle, legalno i po zakonu.

S takvim adutima u ruci za sve vrijeme gradnje vodoskoka izlazio je u javnost gradonačelnik Bogdan Laban, ne osvrćući se po običaju na kritike dijela javnosti koje su se prije svega odnosile na cijenu projekta i na njegov izgled, uklapanje u postojeći prostor i što je takva jedna odluka prošla bez javne rasprave. S istim adutima gradonačelnik se pred odabranim medijima (pozivi nisu upućeni svima) obratio na otvaranju vodoskoka i 11. kolovoza, poručujući javnosti da je Subotica dobila izgled kakav grad ovakve veličine i zaslužuje, te da će lokalna samouprava nastaviti s razvojnom politkom.

Građani ko građani: jedva su dočekali uklanjanje ograde, pa da se i sami uvjere u ono što su tijekom izgradnje mogli pratiti kroz žicu. »Fontana«, kako ju većina naziva, za tili čas se napunila radoznalima koji su se pred njenim obojenim mlazevima slikali, šetali oko njenog kruga ili ju pak samo promatrali s obližnjih klupa. Postala je ona, naravno, i predmet različitih komentara, kako običnih smrtnika tako i onih malo stručnijih čije mišljenje mudriji uvažavaju prije no što i sami izreknu vlastiti sud. A postala je, i nije to ništa neočekivano u ove sparne dane, i svojevrsno kupalište mališana, a njene granitne ploče i pista za roleraše i trotinetaše. Ovi posljednji, pokazat će se to vrlo brzo, poslužit će i kao najbolji test za kvalitetu netom završenih radova.

Nije, naime, prošlo ni puna tri dana, a pločice oko vodoskoka na pojedinim mjestima već su se počele ulijegati i po svom izgledu, a posebno funkcionalnosti, podsjećati na one na Trgu Republike (na potezu od bivše Ruže do bivšeg Borova) i u Ulici Dimitrija Tucovića. Fušeraj! Rekao bi obični građanin, nenaoružan stručnim argumentima. Nije, naravno, ni gradonačelnik sazvao izvanrednu konferenciju za odabrane novinare kojima bi, osim priznavanja vlastite greške što se za... zabunio, raspalio po izvođačima i nadzornim tijelima zbog kvalitete obavljenog posla, podsjećajući sebe, javnost i njih na obećanje o 15 godina garancije i prijeteći im tužbom ukoliko se šteta promptno ne sanira. Pa naučio je gradonačelnik od svog šefa (partije i države) da za takve stvari služe mediji: Informer, Kurir, Srpski telegraf, Pink, Happy, Studio B... u Beogradu, a portal Subotica.com u Subotici.

Ovaj posljednji je tako, odmah što je preko noći zabašurena sramota, pod naslovom Fontana nije javno kupalište osuo verbalne mlazeve po djeci koja se kupaju na vodoskoku ili pak oko njega voze rolere i trotinete, optužujući za to njihove rodtitelje. U pomoć tekstu su, naravno, pristigle i riječi iz Tajništva za komunalne poslove, energetiku i promet da se vodoskok ne koristi namjenski, »što može dovesti do ozljeda, ali i oštećenja fontane i njenih dijelova«. Sada makar znamo tko je kriv: kupači, roleraši i njihovi neodgovorni roditelji!

Kako čovjeka često jede neki crv u glavi, tako mu se nerijetko nakon ovakvih argumenata otvori i rupa sumnje koja mu ne da mira već ga tjera na pitanja, razmišljanje i zaključke koje sam sebi postavlja i donosi. Tako, recimo, čovjek si postavlja pitanje kako je turska kaldrma izdržala godine, pa i vijekove u Ulici Petra Drapšina ili Harambašićevoj, a po njoj čak i automobili voze? Koje su to izvođače Rimljani dobili preko tendera, pa da im ulice i ceste i danas stoje kano klisurine? A opet: oko vodoskoka u Subotici postavljene su granitne ploče, a granit je, poznato je, među najčvršćim i najotpornijim materijalima i kao takav bi, što kaže jedna moja kolegica, oko vodoskoka mogli voziti i traktori a ne trotineti. A možda se zaključak nameće sam po sebi, tu nam je pred nosom i zbog svoje blesavosti ga ne primjećujemo: nisu krivi izvođači, niti oni koji su ih angažirali, jer što zna dijete što je granit, garancija od 15 godina i trotinet od tri kilograma?

Z. R.

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay