Širom Vojvodine
Matija Gubec i Strossmayer odjednom zasmetali
Povijest imenovanja banatskih ulica po hrvatskim velikanima započinje još u doba Austro-Ugarske. Tada je, primjerice, u Pančevu Ulica sedam mostova koja se nalazila u gradskom naselju Margita dobila naziv po čuvenoj plemićkoj obitelji Zrinski. Bilo je to davne 1891. godine. Najvjerojatnije je u slično vrijeme Zrenjanin, a tadašnji Veliki Bečkerek, dobio Frankopanovu ulicu. Isto ime u Pančevu je nosila današnja Ulica Stevice Jovanovića, i to od 1891. do 1941. i od 1944. do 1946. godine. Zrínyi utca postojala je u prijestolnici južnoga Banata sve do kraja Prvog svjetskog rata. Pančevačke su nove vlasti 1918. tek neznatno izmijenile njezin naziv. Ona je tada ponijela ime Petra Šubića Zrinskog čije kosti od 1919. počivaju u zagrebačkoj katedrali. Zanimljivo je da je ova ulica tek 1941. zasmetala gradskom vrhu. Bilo je to, dakako, na samome početku njemačke okupacije Banata. Nacisti su smatrali da bi se ona trebala prekrstiti u Janka Hunjadija, što su i učinili. Tako se zvala sve do oslobođenja u Drugom svjetskom ratu. Jurišićeva ulica, imenovana po hrvatskome barunu Nikoli Jurišiću u Pančevu je postojala od 1891. do 1921. Od 1944. ona se zove Hajduk Veljkova. Strossmayerovu ovaj grad je dobio 1921. i njezin naziv nije bio sporan sve do prošle godine. U Ulici Petra Preradovića Pančevci su živjeli od 1921. do 1941. i od 1944. do današnjih dana.
Uvažavanje nacionalne strukture
Uz razdoblje nakon 1944., kada su mnogi krajevi Jugoslavije napokon dočekali oslobođenje od fašizma, išlo je i novo ideološki motivirano imenovanje ulica. Važno je istaknuti da su tih godina prvi put i seoski sokaci i šorovi dobili svoja imena. Primjer koji ukazuje na to da su komunisti u prvo vrijeme doista imali obzira prema nacionalnoj strukturi stanovništva u malim sredinama i sukladno tomu davali nazive ulicama u kojima su određeni narodi živjeli dolazi nam iz Starčeva. Tamo su sve do sredine pedesetih godina svoje ulice imali Vladimir Nazor, Marko Orešković, Vladimir Bakarić, pa čak i Stjepan Radić, vođa hrvatskog seljačkog pokreta u Kraljevini SHS. Ostaje velika nepoznanica zbog čega je došlo do promjene ovih naziva. Do danas je, pak, zadržana Ulica Matije Gupca u Gornjem kraju, nekad naseljenom isključivo Hrvatima i Nijemcima, kao i Ulica Ive Lole Ribara koja se pruža paralelno uz nju. Pojedina banatska mjesta nastanjena hrvatskim življem također imaju ulice s imenima poznatih Hrvata. Ovdje se može spomenuti Neuzina s Ulicom Franje Berkovića, mještanina koji je stradao u NOB-u, Gudurica u kojoj postoji Gortanova ulica, nazvana po Vladimiru Gortanu, antifašistu iz Istre.
Nastankom novih gradskih naselja u Pančevu sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća stvaraju se i ulice u kojima su bile poredane radničke zgrade i soliteri. Tijela koja su se bavila uličnim nazivima lijepom broju njih nadjenula su tada imena po velikanima hrvatske književnosti i umjetnosti. Naselje Strelište tako ima Gundulićevu, Mažuranićevu, Augustinčićevu te ulice Marina Držića, Ruđera Boškovića, Ivana Gorana Kovačića. Stanovnici Zelenog polja, zrenjaninskog gradskog kvarta, stanuju, pak, na adresama uz koje su imena Augusta Cesarca i Miroslava Krleže. Mladost je naselje planski građenih privatnih kuća u Pančevu smješteno uz cestu koja vodi ka Vršcu. Tamo od osamdesetih godina dominiraju ulični nazivi zemljopisnog određenja. Među njima je bila čak i Hrvatska ulica, ali i mnoge druge koje su nosile imena po brojnim regijama ove države kao što su Zagorska ili Međimurska. Početkom devedesetih po kratkom postupku većina ih je izbrisana, a ostala su samo ona za koja je smatrano da su i dalje prihvatljiva, jer predstavljaju krajeve u kojima živi i srpska manjina. Tako na Mladosti, gdje su novi dom našle i brojne izbjeglice iz Hrvatske, i dalje postoje Dalmatinska, Slavonska, Primorska, Velebitska ulica. Nakon demokratskih promjena 2000. godine Pančevo gubi i Ulicu Đure Đakovića koja je prvi puta u svojoj povijesti preimenovanja nazvana po Svetom Savi. U isto vrijeme s mape gradskog naselja Tesla uklonjena su imena brojnih narodnih heroja. Od Hrvata tu su jedino bili Đuro Salaj i Franjo Ogulinac Seljo, koji su zamijenjeni protom Matejom Nenadovićem i Milivojem Blaznavcem.
Reagiranje udruge
Najnovijim izmjenama naziva ulica u Pančevu na udaru se najprije našao Matija Gubec, čije je ime odjednom zasmetalo Gradskoj komisiji za podizanje spomenika i davanje imena ulicama i trgovima. To je sada Ulica Dragutina Ilkića Birte, pančevačkog pisca. U Zrenjaninu je na isti način nestala Frankopanova ulica koja je preimenovana u Metohijsku. Najavu brisanja Strossmayerove ulice Pančevo je dočekalo 2019. godine. Ovome se oštro usprotivila Udruga banatskih Hrvata, koja je taj čin smatrala neprihvatljivim budući da je riječ o ulici koja vodi ka katoličkoj crkvi svetog Karla Boromejskog te vidjevši ga kao dio trenda simboličkog brisanja znamenitih Hrvata iz pančevačke povijesti i kolektivnog sjećanja. Sastanak koji je za temu imao javni prosvjed protiv ove izmjene inicirala je premijerka Srbije Ana Brnabić, a on je održan početkom lipnja 2019. u Novom Sadu u Pokrajinskom tajništvu za regionalni razvoj, međuregionalnu suradnju i lokalnu samoupravu. Njemu su, osim predstavnika kabineta premijerke i pokrajinskih tijela, nazočili i predsjednica HNV-a Jasna Vojnić, međunarodni tajnik HNV-a Darko Baštovanović, predsjednik Udruge banatskih Hrvata Goran Kaurić i Nemanja Rotar, predsjednik Komisije za imenovanje ulica u Pančevu i gradski vijećnik zadužen za kulturu. Zaključak ovoga skupa bio je da bi ubuduće bilo neophodno tražiti modele za rješavanje ovoga problema, a koji ne bi išli na štetu hrvatske zajednice u Srbiji. To ipak ništa nije vrijedilo, jer je u prosincu prošle godine Nemanja Rotar u razgovoru objavljenom u tjedniku Pančevac izjavio da će Strossmayerova ulica ipak dobiti naziv po Milošu Crnjanskom. Stara ploča još uvijek nije uklonjena, ali je samo pitanje vremena kada će se i to dogoditi. S druge strane, jedan od najznamenitijih pančevačkih Hrvata Mihovil Tomandl u posljednoj je raspodjeli imena ulica dobio jednu od njih koja je na samom gradskom rubu, a uz to nema ni asfaltnu cestu.
Dalibor Mergel
