Tema

Zahvalnost za hrabrost

Do prošle godine stvar koja je ovisila uglavnom o visini kućnoga proračuna, odlazak na more od ove je prije svega pitanje avanturizma, a za one malo opreznije i odvažnosti. Avanturizam počinje već na startu, odnosno prilikom prelaska državne granice, a odvažnost je i tako individualna kategorija, pa je izlišno raspravljati o tome gdje je sigurnije: doma ili u stranoj sredini? Kako je, pak, danas svatko u mogućnosti preko medija, interneta i društvenih mreža u prilici iz prve saznati mnoge podatke koji se tiču uvjeta prelaska granice, cijena noćenja, broja gostiju i sličnih informacija od općeg značaja za privatnu uporabu, sljedeće retke garnirat ćemo kombinacijom vlastitog iskustva, dojmova i svjedočenjima domaćina.

BiH potencijalna prepreka i neugodnost

Ako se, recimo, ove godine odlučite ipak na more, i to u Hrvatsku, i to u južnu Dalmaciju, i to preko Bosne i Hercegovine, nije vam zgoreg poslušati sljedeće savjete. Prelazak u Hrvatsku preko bilo kojeg graničnog prijelaza sa Srbijom 11. srpnja nije uopće bio problem ukoliko imate hrvatsku putovnicu ili osobnu iskaznicu, odnosno putnu ispravu bilo koje druge zemlje koja je članica Europske unije. Nije bio problem ni sa srpskim pasošem, ali (bar smo tako čuli) u tom slučaju trebali ste imati papire kojima ćete dokazati kod koga odlazite, dokle ostajete i slično. Dva dana kasnije situacija se promijenila i na snazi je i dalje: sa srpskim dokumentima može se u Hrvatsku, uz uvjet da imate negativni nalaz na koronatest, odnosno da odmah idete u izolaciju. Veći problem imat ćete prilikom prelaska granice BiH, pod pretpostavkom da nemate hrvatsku putovnicu ili osobnu iskaznicu, a umjesto srpskih dokumenata sa sobom ste, recimo, ponijeli mađarske! U BiH, naime, bez problema mogu ući samo državljani Hrvatske, Srbije i Crne Gore (dovoljna je i osobna iskaznica) dok za sve ostale državljane EU vrijedi odredba da prilikom ulaska u ovu zemlju moraju imati negativni nalaz na test za koronavirus.

Pod pretpostavkom da sve ovo znate, nećete imati nikakvih problema i od Subotice do Orebića, uz nužni odmor, stići ćete za nekih pola dana. Naravno, za to vrijeme lako ćete uočiti da magistralnim cestama (s izuzetkom autoceste Zenica – Sarajevo) u BiH najvećim dijelom voze automobili domaćih registracijskih oznaka, u kombinaciji s hrvatskim i srpskim i tek po kojim iz »pravog« inozemstva. Uostalom, da je BiH prazna zbog mjera koje je sama odredila najbolje svjedoči i prazan stari grad u Mostaru, koji je u ovo vrijeme inače pun stranih turista koji odlaze na more ili se s njega vraćaju.

Kolovoz spašava sezonu

U Orebiću, pak, kao i u svakom drugom mjestu u južnoj Dalmaciji, posve drukčija slika: turista iz dana u dan sve više, plaže sve krcatije, more sve toplije, a apartmani sve popunjeniji. Svjedoči o tome podatak da je sredinom srpnja (kada smo stigli) na prekrasnoj gradskoj plaži Trstenica mjesta bilo koliko hoćeš i na suncu i u hladu, a koncem istoga mjeseca (kada smo odlazili) za bolji položaj na istom mjestu moralo se doći već ujutro. Uz istu tvrdnju ide i činjenica da se sredinom srpnja, ako izuzmemo mještane i obližnje Hercegovce, na gotovo pustim orebićkim ulicama moglo čuti uglavnom češki i poljski jezik, uz ponešto mađarskoga, dok je koncem mjeseca Orebić podsjećao na onaj stari: sve više njemačkoga, engleskoga, slovenskoga, nizozemskog i ostalih zapadno ili sjevernoeuropskih jezika.

Kada je riječ o cijenama, krizi zbog koronavirusa najviše su se prilagodili vlasnici apartmana koji su ih, da bi privukli turiste u svoje prazne sobe kako bi koliko-toliko umanjili gubitke, u početku spustili i na 20-30 eura za noć, i to za cijelu obitelj! To za Hrvatsku riječ potvrđuje i Nikoleta Bilić, čiji su roditelji vlasnici istoimenih apartmana, dok ona sama pomaže u kafiću koji se također nalazi u sklopu apartmana Bilić. Za 16 godina, koliko izdaju apartmane, kaže da sezona nikada nije bila slabija.

»Za sada imamo 70% manje gostiju u odnosu na prošlu ili ranije godine u istome razdoblju, a razlog tome je svima poznat. Naši gosti su uglavnom domaći, dakle iz Hrvatske, jer se gosti iz inozemstva teško odlučuju doći, a čak i oni koji su rezervirali smještaj često ga otkazuju. Razumijemo to, i upravo zbog toga smo i spuštali cijene, pa tako male apartmane, za dvije osobe, umjesto ranijih 40, sada izdajemo za 30 eura, a velike, za obitelj, smo sa 70 i 60 spustili na 50. Ispod toga ne možemo, jer tada ne bismo imali nikakve koristi«, kaže Nikoleta Bilić, dodajući kako se nada da će kolovoz, pa i rujan, donekle ipak spasiti sezonu.

Što se tiče uvodnih kvalifikacija o avanturizmu i hrabrosti gostiju koji su se ipak odlučili doći na more, ona dijeli stav većine mještana, ali i (bar je takav dojam) svih domaćina na moru:

»Svaka čast ovim ljudima! Rijetko bi se tko pod ovim uvjetima odlučio doći na more, napose ljudi koji imaju djecu, jer mnogi, i pored dostupnosti informacija, ipak ne znaju gdje dolaze, kakva je tu situacija i slično. Stoga smo neizmjerno zahvalni onima koji su ipak došli.«

Slične ocjene čuli smo i od vlasnika konobe Đardin Sandija Vuletića, koji je inače po majci podrijetlom Subotičanin i koji i danas nerijetko zimu provodi u ovom vojvođanskom gradu. Za sedam godina, koliko Đardin postoji, kaže da nije bila teža situacija:

»Za ovu godinu mogu jedino reći: ako preživimo, moći ćemo pričati. Svi mi ove godine borimo se i zubima i noktima kako bismo glavu održali iznad mora. Trenutno imamo 35, maksimalno 40% prometa u usporedbi s istim razdobljem prošle godine i zbog toga i kažem da se nalazimo na rubu provalije. Cijene nismo podizali, jer to u ovim uvjetima jednostavno nema smisla, iako znam da poneki jesu.«

I Sandi Vuletić, kao i Nikoleta Bilić, kaže kako dolazak na more u ovim uvjetima nije avanturizam nego hrabrost koja zaslužuje zahvalnost domaćina:

»Bar polovina naših gostiju i ove su godine naši stari gosti, uglavnom iz Češke, Poljske, Mađarske, ali i drugih zemalja. Svaka čast tim ljudima, jer nam već samim svojim dolaskom mnogo pomažu. Ali, svi ti ljudi koji dolaze u Orebić znaju što ih ovdje čeka: prekrasno more i ljubazni domaćini.«

Na upit smatra li da će se, i pored toga što je trenutačno među najugroženijim gospodarskim granama, turizam prvi oporaviti, prije svega zbog postojeće izgrađene infrastrukture koja se u svakom trenutku može vratiti u pogon, naš sugovornik kaže da to mnogo više ovisi o politici nego li o samim turističkim djelatnicima koji će se, kako veli, u onome što ovisi o njima samima mnogo lakše snaći.

Cijene – od očekivanih do šokantnih

Ostale stvari, kada je riječ o cijenama, za one koji poznaju prilike na hrvatskom moru i nisu neko iznenađenje: kruh u pekarama je 10 kuna (160 dinara), roba u trgovinama je za 10-20% skuplja u odnosu na Srbiju, iako se pozornijim praćenjem može naići i na akcijske cijene koje su iste kao i kod nas, a ponekad čak i jeftinije (!) dok je za ručak ili večeru u restoranu potrebno izdvojiti pozamašnu svotu, jer najobičnija pizza staje od 50 do 70 kuna, a riba ili ostali morski specijaliteti teško se mogu naći ispod 100 kuna. Odete li pak na obližnju Korčulu, računajte na još 10-20% skuplje cijene, a u 112 kilometara udaljenom i polupraznom Dubrovniku i na 100, pa i više posto (pivo na Stradunu je, recimo, 45 kuna, a 0,75 litara mineralne vode 38, što prevedeno u dinare iznosi 730, odnosno 600)!

Što se same atmosfere tiče, ona bi se ponajprije mogla opisati u dvije riječi: čudna i zanimljiva. Čudno je, recimo, vidjeti oskudno odjevene ljude u trgovinama koji se disciplinirano drže propisa o obveznom nošenju maski, a onda, kada se vrate na plažu, sve to nestaje i, kao da za koronu nitko nikada nije čuo, nastaje ona prava, »nekadašnja« (a zapravo još prošlogodišnja) slika bezbrižnih kupača koji su sve brige ostavili doma i posvetili se samo jednom cilju – užitku.

Zlatko Romić