Širom Vojvodine

Obiteljska farma Benčik

Na samom obodu Tavankuta, točnije u Vuković kraju, generacijama je pravljeno gospodarstvo obitelji Benčik, koje je danas jedna od reprezentativnih farmi za proizvodnju mlijeka. Svaka generacija je imala susret s izazovima vremena, koji su ih često primoravali baviti se vrlo različitim djelatnostima u poljoprivredi. Njihovu opstojnost nesumnjivo definira vještina da se tim promjenama brzo prilagode i postupno razvijaju, što podrazumijeva biti dobro informiran i predvidjeti trendove u poljoprivredi koji su se ponekad vrlo radikalno mijenjali. Ono što karakterizira svaku generaciju obitelji Benčik jest njihova upornost i nesvakidašnja posvećenost radu i taj obrazac je prenošen svakoj narednoj generaciji, bez obzira na to čime su se odlučili baviti.

Djed Petar utemeljio gospodarstvo

Pere Benčik, vlasnik obiteljske farme, govori o teškim počecima koji su njegovu obitelj doveli u Vuković kraj, nekoć bogat i gusto naseljen dio sela.

»Djed Petar je kao ratno siroče Prvog svjetskog rata pripao stricu koji ga je odgojio. Već u dvadesetoj godini je imao drugačije ideje kako bi se gospodarstvo trebalo razvijati i ubrzo se osamostaljuje. Radio je kao pudar u vinogradima kojih je u tom periodu bilo mnogo u pjeskovitim područjima Tavankuta. Počeo je od nule i postupnim kupovanjem, održavajući tuđe vinograda, uspio je podići dva lanca vlastitog vinograda. Iako je proizvodnja vina u to doba bio posao sa značajnom dobiti, postupno se kupovala i zemlja. Tada je bilo uobičajeno da se pored ratarstva na salašima drži i stoka, u ovom slučaju krave, i upravo je ova raznolikost poslova omogućila novim generacijama širi odabir zanimanja.«

Danas je farma Benčik moderna s potpuno novim objektima, vlastitim bazenom za mlijeko, posebnim prostorijama koje zahtijevaju svakodnevnu higijensku provjeru. Ukupan broj grla varira, ali ih uvijek u prosjeku ima 270, od čega je najmanje 80 krava u stanju muže, a ostatak su telad i zasušene krave. »Trenutačno imam pet stalno zaposlenih radnika, ali jutarnja muža je posao koji u potpunosti moram uraditi samostalno, jer na taj način procijenim je li neka od krava bolesna i ima li temperaturu. Nije mi potreban toplomjer kako bih primijetio da nešto nije u redu. Liječenje obavlja veterinar, ali često sâm dajem terapiju. Kada se krava teli, također sami obavljamo sve pomoćne radnje i brigu o teletu i posteljici, što je praksa koja traje već generacijama. Djed me je tome naučio kada sam imao deset godina i što se toga tiče, nije se ništa promijenilo«, ističe Pere.

Obiteljska farma Benčik kao i većina proizvođača mlijeka proizvodi i svoju stočnu hranu što za potrebe farme podrazumijeva obrađivanje 450 jutara zemlje. Supruga Vesna je preuzela dio posla koji se odnosi na praćenje natječaja i pripremu dokumentacije potrebne za natječaje i njena uloga je postala neizostavna, jer je suvremeni proizvođač mlijeka u svakodnevnoj potrebi za komunikacijom s raznim obrtnicima čiji je rad ili usluga nužni dio proizvodnje. Potrebe jedne obiteljske farme ne može ispratiti angažirana radna snaga, pa je nužno da se u taj proces proizvodnje uključe svi članovi obitelji. Sinovi Ivan i Hrvoje, iako se profesionalno nisu opredijelili za dalji život na farmi, dobro poznaju proces proizvodnje i redovito sudjeluju u sezonskim poslovima.

Cijenu diktira netko drugi, a ne proizvođači

Posao na farmi počinje još u zoru. Muze se po 10 grla istovremeno, što je i razlog zbog čega jutarnju mužu treba započeti rano, najkasnije u pola pet ujutro. Dnevno se izmuze oko 1.500 litara mlijeka, a od te količine se približno 200 litara ostavlja za telad. Nakon toga se krave tijekom toplijih mjeseci u godini vode na ispašu, što traje do ranih poslijepodnevnih sati. Trenutno su na farmi uglavnom krave rase simmental fleckvieh i nekoliko meleza. Razlog su poticaji koje osigurava država upravo za ovu rasu s 25.000 dinara po grlu, što nije zanemarljivo za jednu farmu na godišnjem nivou. Pere ima završen tečaj za osjemenjavanje, ali mu nedostatak vremena ne dozvoljava bavljenjem i ovim poslom pa ga prepušta veterinaru. Kada je riječ o progresu u proizvodnji mlijeka, naizgled veliki poticaji ne mogu nadomjestiti činjenicu da se u posljednjih osam godina cijena mlijeka nije mijenjala, a troškovi proizvodnje su se umnogome povećavali. Ovakva situacija ne ulijeva naročiti optimizam u mogućnosti razvoja proizvodnje mlijeka u Srbiji i Pere, koji pomno prati aktualnosti u ovom poslu, smatra kako će ovakva politika prema proizvođačima dovesti do gašenja mnogih farmi.

»Cijena mlijeka ne prati troškove ulaganja. Zarada je znatno manja ako je uopće i ima. Ovakvi nepovoljni uvjeti ovaj posao čine dodatno nepopularnim i plašim se kako će sljedeća generacija nastaviti ovu proizvodnju. Proizvođači i poljoprivrednici su postali samo jedan neznatan dio u ovom procesu i na njihovom radu se profitira znatno više nego što je to bilo ranije. Nas još uvijek nazivaju gazdama, ali ja ne vidim što je to čime mi 'gazdujemo', jer ovim procesom rukovode donosioci odluka koji nemaju nikakve veze s direktnom proizvodnjom mlijeka. Cijenu proizvodnje, kao i cijenu mlijeka, određuje netko drugi, a zna se koliko jedna krava može dati mlijeka na godišnjem nivou i to se ne može promijeniti. Jedini način da se izbjegnu gubici je da se smanje troškovi proizvodnje, do određene mjere, kako bismo mogli vraćati kredite koje uzimamo za neometano funkcioniranje proizvodnje«, kaže Pere Benčik.

Ovakva kalkulacija sa smanjivanjem troškova proizvodnje je jedini manevarski prostor koji je mnogim proizvođačima mlijeka preostao kako bi ostali donekle konkurentni i održivi. Ipak, takav pristup nije održiv jer se povećava rizik od gubitaka u samoj proizvodnji stočne hrane kao i u količini i kvaliteti mlijeka.

Problemi koji se odnose na radnu snagu su postali konstantni. Tome doprinosi i sama priroda posla zbog radnog okruženja, ali i činjenica da se često može desiti rad nedjeljom i praznicima. Okolnosti su se pogoršale otvaranjem industrijske zone u Subotici koja je privukla mnoge radnike iz ruralnih područja. Veliki broj radnika na farmi se zadržavao tek nekoliko godina što usložnjava proces rada, jer sa svakim novim radnikom treba proći proces učenja i uhodavanja imajući u vidu da je proizvodnja mlijeka danas vrlo složen proces koji ne trpi nemar i olako shvaćanje zaduženja. Upravo zbog te striktnosti u poslu Pere je nužan nadgledati svaki aspekt proizvodnje hrane za krave, jer od toga zavisi zdravlje samih krava i ispravnost mlijeka. Ukoliko imaju određene bolesti i pri tome primaju terapiju, njihovo mlijeko se izdvaja kako ne bi otišlo u dalju proizvodnju.

Da bi se nadomjestio problem radne snage, potrebno je uložiti velika sredstva za kupovinu robota koji je u stanju prepoznati svaku kravu i na osnovu informacija koje prikuplja bez prisustva čovjeka obaviti mužu. Vijest da je ovakva mogućnost dostupna i farmama u Srbiji je dočekana s divljenjem i entuzijazmom, ali ovaj tehnološki novitet, pored očiglednih benefita koje donosi, odgađa suočavanje s problemima odnosa u zamršenom procesu proizvodnje mlijeka.

Dubravko Bilinović

 

ANTRFILE

Ispaša

Od travnja, pa sve do studenog, ovisno o vremenskim prilikama, svakodnevno se izvodi oko 70 krava na ispašu. Taj zadatak obavlja Petrov otac Ivan s dva ili tri psa pomoćnika rase pulin. Štoviše, taj posao bi bio apsolutno nemoguć bez njihovog prisustva.

»Obično se izlazi s dva do tri psa i pazimo da među njima ima jedan koji već zna svoj posao. Iako oni uče jedni od drugih, svaki od njih ima neki svoj stil u satjeravanju krava. To su sitnice, ali ih ipak po tome možemo razlikovati. Za njihov rad nije potreban nikakav trening, samo praksa i njihova volja. Kada je pulin iz dobrog legla, dovoljno mu je da nakon par mjeseci života samo jednom izađe na ispašu sa starijim psima i njemu će biti jasno što treba činiti«, kaže Benčik.

Koliko su psi važni u ovom poslu, govori i činjenica da uzgajivači stoke i proizvođači mlijeka međusobno razmjenjuju štence i brižljivo paze na one koji su iz provjerenog legla.