Tema Tema

Vinska priča sestara Đipanov

Anita Đipanov Marijanović i Biljana Đipanov Ivakić aktivne su članice KUD-a Hrvata Bodrog i o njima smo već pisali na stranicama Hrvatske riječi. Pišemo ponovno, ali sada na drugačiji način, jer su se ove mlade Monoštorke, usprkos svojoj naobrazbi, odlučile vratiti u Monoštor, na obiteljsko gazdinstvo i nastaviti vinogradarsko-vinsku proizvodnju koju je prije 60 godina započeo njihov dida Ivan.

Dida Ivanovim stazama

Dida Ivan važan je dio ove priče, jer kako kaže Anita, sve što imaju duguju upravo njemu. Jedina ljubav u životu bila mu je zemlja i tome je posvetio cijeli svoj život. »Kao mladić prije šezdeset godina započeo je uzgoj vinove loze na tradicionalan način u predjelu monoštorskog atara zvanom Pisak. Mukotrpnim radom uz suprugu Stanu i dva sina Marka i Stipana uspio je ostvariti svoj san. Zbog povoljnog geografskog položaja, kvalitete zemljišta, mikroklime i blizine Dunava, ovo je oduvijek bio više-manje vinogradarski kraj. Uz entuzijazam, vizija i prije svega ljubav prema vinu i vinogradima opredijelili su nas da 2015. godine otpočnemo svoju modernu vinsku priču u Monoštoru«, kaže Anita. Na priču se nadovezuje Biljana, koja vlastitim iskustvom svjedoči da se grožđe i vino mogu proizvesti jedino teškim i mukotrpnim radom. »To je dida Ivan dobro znao i tu mudrost prenio je na tatu«, kaže Biljana. »Užareni pisak ispod stopala, karakterističan miris vinograda koji zauvijek ostane, upečatljiva je slika Biljaninog i mog djetinjstva«, kaže Anita. I poslije takvih riječi pitanje odakle ideja za bavljenje vinogradarstvom i vinarstvom postaje suvišno. U krvi je to ovih monoštorskih cura koje su na zemlji odrasle i sa zemljom srasle. Kako kažu još dok su u jednoj ruci držale okvašen kruv sa šećerom, a u drugoj nekoliko grozdova.

Bodrog u butelji

Službeno Bodrog Agrar osnovan je 2015. godine i registriran je za prodaju grožđa i vina naveliko. »Sve parcele pod zasadima vinove loze nalaze se u sklopu tatinog poljoprivrednog gazdinstva i uvrštene su u Vinogradarski registar Republike Srbije. Dvije godine prije osnivanja, otpočela je suradnja s Darkom Vukovićem, grafičkim dizajnerom, koji je osmislio logo budućeg podruma, te izgled etiketa pratećih butelja vina. Podrum Bodrog nosi naziv po srednjovjekovnom vojnom utvrđenju Bodrog, koji još zovu bačka Atlantida, te logo i čine butelje vina u formi tvrđave. Vinogradi se prostiru nekoliko kilometara od ivice Specijalnog rezervata prirode Gornje Podunavlje. Osim nekoliko sačuvanih čokota autohtonih sorti vinove loze kao što su Noha i Otelo, a koje su stare preko 40 godina, danas se u našim vinogradima uglavnom nalaze poznate sorte vinovih loza Muscat Sauvignon Blanc, Muscat Ottonel, Rajnski rizling, Pinot noir, Pinot blanc…, ali i sorte koje koje pripadaju ovom podneblju Slankamenka, Frankovka, ili sorte koje su pogodne za organsku proizvodnju kao što su Petra, Panonia, Bačka, nastale na Departmanu za vinogradarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu«, detaljno objašnjava Anita. »Trudimo se i vodimo izuzetnu brigu o našoj vinovoj lozi, te slobodno mogu reći da smo mi najprije velika potpora svojim roditeljima, bez kojih ne bi zasigurno niti bilo ove priče, jer su oni veliki dio slagalice. Vinograd je gospodar koji zahtijeva konstantan i težak rad, te neprikosnovena vrijednost i prednost jeste ta što smo mi u ovom poslu zajedno, i tako je jedino moguće. Bavljenje vinogradarstvom u našim uvjetima može opstati jedino ako je ono u okviru obitelji i 'uživa' potporu svih njenih članova«, kaže Biljana.

Za hektar vinograda do 40.000 eura

Sestre Đipanov dobro poznaju prilike na srbijanskom vinskom tržištu koje se posljednjih godina, kada je riječ o sortama koje se gaje, više okreće francuskim, njemačkim, priznatijim i u svijetu poznatijim sortama. One to nisu htjele već je njihova odluka razvijati vojvođanski sortiment i proizvoditi jedinstvena, monoštorska vina. »Mi spadamo u male proizvođače vina, do 15.000 litara godišnje, i jedan od glavnih ciljeva bio je taj da imamo vina od jedne do druge berbe. Generalno što se tiče stanja u vinogradarstvu posljedica je odnosa države prema poljoprivredi uopćeno. Polazeći od činjenice da je za samo jedan hektar vinograda potrebno investirati od 30.000 do 40.000 eura, ne čudi što se 'sitni' proizvođači odlučuju za sadnju malih površina. Bilo je priča prije nekoliko godina kako će Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva osigurati poticaje za proizvođače grožđa, međutim i dalje se površine pod vinogradom tretiraju kao ostalo poljoprivredno zemljište. Možda je to i urađeno, ali kao što kod nas sve ide, do tih sredstava nije mogao svatko doći, a došli su oni bez ozbiljnijih namjera u ovoj poljoprivrednoj grani«, kaže Anita. Njen savjet onima koji misle da se u vinogradarstvo i vinarstvo može krenuti s razmišljanjima o potencijalnoj zaradi i prije nego što se zasadi i jedan čokot vinove loze, da se nema niti podrum, niti jedna bačva, je da odmah odustanu. »Vinograd se prvo mora podići, pa se tri godine čeka na prvi urod, mora se izgraditi podrum sa svim kapacitetima, a to su izuzetno velika ulaganja koja danas teško može odraditi onaj koji hoće biti vinogradar. Oni vinogradari, koji počinju bez sredstava, nemaju šanse za uspjeh. Znam da zvuči pomalo grubo, ali ako moraš prvo kupiti zemljište, obraditi ga, nabaviti sadni materijal, radnu snagu ... Da nismo imali dobar temelj što se tiče svega toga nikada i ne bismo krenuli u ovu priču. Nadalje, poznavanje rada u vinogradu koje traje 365 dana godišnje, a onda kada završe radovi u samom vinogradu dolazi veliki posao u podrumu«, kaže ova mlada monoštorska vinarka i priču o problemima završava primjedbom da somborska Poljoprivredna služba nije pretjerano zainteresirana za ovu granu poljoprivrede, te se tijekom zimske sezone ne održi niti jedno stručno predavanje na bilo koju temu vezanu za vinogradarstvo. »Nekoliko godina unazad, zahvaljujući sasvim slučajnom susretu, odlazimo na stručna predavanja u Republiku Hrvatsku, koje organizira Udruženje vinogradara i vinara Baranje, sa sjedištem u Kneževim Vinogradima«, kaže Anita.

Jasno je da ozbiljnog bavljenja vinogradarstvom i vinarstvom nema bez ozbiljnih ulaganja u proizvodnju. Mogu li natječaji koje raspisuju Ministarstvo poljoprivrede i Pokrajinsko tajništvo za poljoprivredu biti način da se osiguraju sredstva, ono je što nas je interesiralo u nastavku ovog razgovora. »Prije nego što Anita započne priču o natječajima, htjela bih iznijeti činjenicu da sadnja vinograda počinje najmanje dvije godine prije kopanja rupa i stavljanja sadnica, a još bolje je tri godine ranije. Ima mnogo poslova koje treba odraditi prije same sadnje i kada se posadi vinograd, da ste sigurni da ste posadili to što ste željeli. Zatim, treba kalem da krene na vrijeme... Prije 20 godina bio je zastupljen klasični način sadnje, kopale su se rupe, stavljali se kalemi, uz upotrebu stajnjaka. Danas imamo upotrebu 'vodene sadiljke', to je vrlo dobro jer ne traži puno radne snage, a produktivnost i efekt su veliki. Hoću reći, zasad vinograda ne može čekati natječaj, zna se točno kada se loza može zasaditi, kada je najbolje uzeti sadni materijal«, kaže Biljana.

»Što se tiče našeg ulaganja u zemljište – kupovina, obrada, uložena su vlastita sredstva. Za podizanje novih zasada putem projekta Pokrajinskog tajništva 2017. godine kupljena je nova, moderna oprema za 1,5 hektar vinograda, gde je Pokrajina financirala 60 posto uloženih sredstava. Sav sadni materijal smo sami financirali. Bilo je velikih planova za ovu godinu što se tiče opremanja smještajnih kapaciteta, međutim sagledavajući sveukupno stanje u svijetu, vjerojatno će biti u manjem i skromnijem obimu od planiranog. Ne želim trenutačna zaduženja u bankama bez potrebe«, kaže Anita. A protekle četiri godine najviše novca uloženo je u kupovinu zemljišta, podizanje novih zasada, pa je sada prioritet proširenje smještajnih kapaciteta koji će trebati već za tri godine. »Isto tako, ostao je jedan dio starog vinograda koji se u narednom periodu mora obnoviti, budući da su u njemu zastupljeni drveni, bagremovi stupovi, te još jedna parcela na kojoj se u narednom periodu planiraju novi zasadi. Ovo je još jedna otegotna okolnost naše države, koja ne financira obnovu starih vinogarada nego samo podizanje novih zasada«, kaže Anita. Priču završava Biljana planovima koji se tiču turističke ponude. »Budući da se nalazimo na samoj ivici SRP Gornje Podunavlje i u jednom od najljepših atara u Vojvodini, želimo iskoristiti ove potencijale u punom obimu, i da napravimo shemu 'zatvorenog kruga'. Mi se nećemo vezati za šumu i vodu, nego za zemljište, poljoprivredu, lokalnu gastronomiju i specifične običaje vezane za određene poljoprivredne radove. Ovdje ću stati, jer ne želim otkrivati dalje planove. O njima će biti riječ kada za to dođe vrijeme. Sada neka sve ide svojim tijekom«, kaže Biljana.

Z. V.

Antrfile

Majka i maćeha

»Dalmatinska poslovica kaže – Maslinik i vinograd su kao majka i maćeha. U maslinik jednom ne doša, uvik dobrodoša. U vinograd, jednom ne dođi, ka da nikad u njemu nisi bija. Tako je i kod nas, pogotovo sada, kada obje imamo obiteljskih obveza. Da nema roditelja i organizacije posla, trenutno mnogo toga ne bi se moglo uraditi«, kaže Anita.

 

Vinograd

»Trenutačno godišnje proizvedemo do devet tona na 1,5 ha zasada. Od toga skoro dvije tone je stolno (jestivo) grožđe, ostatak su vinske sorte. Ove godine prvi puta imat ćemo pun prinos s jednog dijela novog zasada. Po novom modelu sadnje (razmak između čokota je 80 centimetara, a između redova do 2,40 metra) dolazi oko 3.000 sadnica vinove loze, s tim što su grozdovi stolnih sorti teži i krupniji od većine grozdova vinskih sorti. U novim zasadima gajimo samo vinske sorte. Kroz nekoliko godina kada na svim kupljenim parcelama budu novi zasadi, to je oko 4 hektara, obim proizvodnje grožđa, s obzirom na sorte koje su zastupljene ili će biti zasađene, bit će do 20 tona grožđa«, kaže Anita.

 

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay