Od prvih višestranačkih izbora u Srbiji prošlo je 30 godina. Tri burna desetljeća u nizu. Bili su to drugi izbori na kojima sam imala pravo glasovati i prvi izbori na koje sam išla znajući kome ću dati svoj glas. Iskreno, svoj prvi izlazak na izbore pamtim samo po nizu glasačkih kutija u velikoj dvorani salašarskog doma kulture i svog nasumičnog zaokruživanja imena za izbor, kako se tada zvalo, delegata za općinske, republičke i savezne izbore. Od te 1986. godine, pa do prijelomne 1990. desilo se toliko toga i toliko toga se naslućivalo što nije davalo mogućnosti da se bude samo nijemi promatrač. Oni koji dulje pamte sjetit će se da su ti prvi višestranački izbori donijeli uvjerljivu pobjedu socijalista ili točnije njihovog lidera Slobodana Miloševića. Potpora dijela biračkog tijela graničila se s obožavanjem voljenog Slobe.

Od tada pregurali smo, računajući i ovo posljednje ispitivanje volje birača, još 11 izbornih procesa. Bilo je tu raznih stranaka, lidera, poruka biračima. Za neke smo od prve znali da su samo prazne političke poruke za jednokratnu uporabu. U neke smo, pak, vjerovali kao da su naše, vlastite izgovorene riječi. U većini slučajeva glasovali smo – protiv, rijetko – za.

I gdje smo danas poslije svega toga? Pa tamo gdje smo bili i prije 30 godina. Kod obožavanog vođe i gotovo narodnog pokreta potpore. Krug je zatvoren, a 30 godina nepovratno izgubljeno, ne samo u političkom životu Srbije već i u našim osobnim životima. Znači li to da smo zatvorili jedan politički krug? Znači li to da sada možemo krenuti opet iznova? S nekim novim liderima, s nepotrošenim porukama biračima? Ili smo možda te sreće da se vrteška nastavlja? Nova tri desetljeća.

Podsjetila me ova saga o našim izborima na Sokratovo viđenje demokracije. Ako ste zaboravili podsjetite se što je rekao, ako ne znate pročitajte. Korisno je. Jer ono što nam se događa nije naš usud, već, na žalost, predvidiv slijed događaja. Tko nam je kriv kada smo vjerovali onome što su nas naučili još u nižima razredima osnovne škole. O demokraciji, kao riječi izvedenoj iz grčkog jezika, koja u prijevodu znači vladavina naroda. Ako se na varam, tako nešto u povijesti se još nikada nije desilo. Što bi onda mi bili iznimka.

Z. V.