Širom Vojvodine

Neizostavno jelo koje se čuva od zaborava

U organizaciji UBH Dužijanca 1. srpnja na Etno salašu u Đurđinu održana je radionica pravljenja tarane. I ove godine radionica je okupila vrijedne žene koje su od brašna, vode i jaja uz svoje umijeće napravile domaću taranu. Za sve iskusne domaćice tarana i nije neko otkriće, ali prava domaća tarana itekako zahtijeva znanje, točnije iskustvo i poseban način rada. Još kada je skuhana i s domaćom divenicom (kobasicom) onda je to pravi užitak za nepce.

Tarana je u bunjevačkim obiteljima bila i ostala neizostavno jelo. Znalo se kojim se danima jede, najčešće se kuhala subotom zbog svoje brze pripreme, a znala se naći na meniju i tijekom radnoga tjedna, i to srijedom ili petkom. U toj drugoj varijanti, osobito petkom, kuhana je posna, odnosno bez divenice.

Tradicijski način izrade

Recept za izradu domaće tarane dobili smo na radionici od Slavice Prćić, a ujedno smo saznali i tehniku pravljenja tarane. Pravljenje velike količine tarane, za cijelu godinu ili za neki kraći period iziskivalo je veći broj žena. Tako bi se nekad, kao i sada na radionici, okupile žene i uz razgovor odradile veliki posao. Na ovaj način tarana se pravila u ljeto kako bi se lakše i brže sušila.

»Kada su se pravile ovako veće količine, uvijek se vodilo računa da se tarana dobro osuši, a onda se skladištila u platnenim džakovima na tavanu«, posvjedočila je Gabriška Zubelić.

Po riječima direktora UBH Dužijanca Marinka Piukovića, radionica pravljenja tarane je zamišljena da se oživi i sačuva tradicijski način izrade, a ujedno i da sami sebi osiguraju proizvod koji mogu koristiti na nekim od predstojećih manifestacija.

»Radionica pravljenja tarane nam je važna radi organiziranja natjecanja u kuhanju tarane koje se svake godine organizira na manifestaciji Takmičenje risara. Ove godine neće biti natjecanja, ali će biti kuhanje tarane, a posjetitelji ove manifestacije će je po pristupačnim cijenama moći kupiti, pa i kušati. Također, žene su se međusobom dogovorile, te će u ponudi biti i suha tarana. Ono što je nama bitno jest da posjetiteljima ponudimo autentično jelo. Imamo domaću divenicu, koju smo zimus napravili na risarskom disnotoru (kolinju), domaću taranu koju smo sada napravili i da na taj način gostima nudimo ono što smo sami pripremili na isti način kako se nekad radilo na salašima u našim obiteljima«, kaže Piuković.

Nagusto tarana

Žene koje su radile na radionici su mještanke Đurđina, koje se po riječima Marije Kujundžić svake godine odazovu na ovu radionicu, ali i uključe u pripremu risarskog ručka (doručka), koji zahtijeva dodatan posao, osobito oko pečenja domaćeg kruha i kišeljenja domaće kiselne (kiselo mlijeko). »Izuzetno nam je važno da imamo žene na koje možemo računati i na koje se možemo osloniti. Pokušavamo ovaj posao prenijeti i na mlađe, kako izradu tarane tako i pripremu oko risarskog ručka, ali moram priznati da je za sada slab odziv mladih cura. Plan za budućnost nam je uključiti mlađe žene koje bi jednoga dana, kada mi više ne budemo mogle, nastavile i čuvale naše običaje, pa i ove kulinarske«, kaže Marija Kujundžić.

Ukoliko želite kušati taranu koja je pravljena na tradicijski način, organizatori vas pozivaju na manifestaciju Takmičenje risara, koja će biti održana 11. srpnja (sutra) na njivi kraj crkve sv. Josipa Radnika u Đurđinu. Početak je u 6.30 sati.

 

Recepti:

Za domaću taranu potrebno je:

2 kg glatkog brašna

2 kg oštrog brašna

15 jaja

1 litra vode

1 žličica soli

 

Jaja, voda i sol se pomiješaju. Dobivena smjesa od jaja se štrapa po brašnu i trlja se rukama. Jedna osoba štrapa, a druga trlja brašno. Ovaj postupak se radi sve dok se na dobije vlažno, ali rastresito tijesto. Tijesto treba biti u obliku malih grudvica. Tako se dobiveno tijesto »prosija« kroz krupni protak (sito), a nakon toga i kroz sitniji uz pomoć guranja rukama. Na taj način se dobije ista veličina tarane. Ona krupnija tarana se stavlja na sušenje, a sitna se vraća na početak postupka. Ovaj proces se ponavlja, sve dok se ne potroši sva pripremljena smjesa. Kada se pravi tarana, s ovom količinom brašna mora raditi više žena i to zaista izgleda kao industrijski postupak. Budući da je toplo, bitna je i brzina izrade kako se tijesto ne bi previše osušilo. Za ovaj posao sa spomenutom količinom brašna i nekoliko žena potrebno je oko sat i pol vremena.

 

Kuhanje tarane

 

Po receptu Franje Prćića:

Za 6 osoba

 

0,5 kg tarane

2 glavice crnog luka

2-3 krumpira

domaća divenica, količina po želji

crvena mljevena paprika, vegeta, papar i sol po okusu

2,5 l vode

 

Crni luk izrezati na sitno, krumpir izrezati na kockice i skupa s lukom pirjati na masti (ili ulju). Dodati na komade izrezanu suhu kobasicu i doliti vodu da se kuha. Staviti začine (voditi računa o količini soli, kako jelo ne bi bilo preslano budući da je kobasica dimljena i već pomalo slana). To ostaviti da se kuha. Kad je krumpir na pola kuhan, dodaje se tarana i onda se kuha još 15-20 minuta. Kada je tarana kuhana, treba ju poklopiti i ostaviti koji minut da odstoji.

 

Posna tarana

 

Po receptu Slavice Prćić:

Potrebni sastojci su isti kao u prethodnom receptu, samo što se ne stavlja kobasica, te je ovaj način pripreme brži. Luk sitno izrezati, krumpir na kockice i sve zajedno pirjati, te posoliti kako bi luk pustio svoj sok. Kada je luk staklast, skinuti ga s vatre i dodati crvene paprike i začine, te uliti vodu i kuhati nekoliko minuta. Usuti taranu i ostaviti da se kuha još nekih 15-20 minuta.

 

Upržena tarana

 

Po receptu Marinka Piukovića:

Za ovo jelo se koristila sitnija tarana.

Tarana se kratko propirja na masti i u to se doda vode i sol po želji, te se tako dobije kaša koja se služila kao samostalno jelo.

 

Savjeti +

Tarana se može usuti i ukuhati i u ragu čorbu, juhu od rajčice... kao i u pileći paprikaš.

Friška tarana se manje kuha, a osušena duže.

Na svaki kilogram sušene tarane ide 5 l vode.

 

Ž. V.