Intervju Intervju

U ocu Gerardu imamo velikog sveca!

Karmelićanin Tiho od Kraljice Mira (Radan) rođen je 1985. godine u Splitu. Osnovnu školu završio je u Splitu, a zatim upisao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju Don Frane Bulić u tom gradu kao sjemeništarac. Nije nastavio studirati bogosloviju, no nakon godinu dana studija računarstva, te rada u trgovini i građevinarstvu, u prosincu 2010. godine, na poticaj o. Branka Zebića, otišao je na tri dana u karmelski samostan na Buškom jezeru u BiH, gdje je ponovno osjetio Božji poziv za svećeništvo. U siječnju 2011. pristupio je karmelskom Redu. Nakon toga je uslijedila postulatura i novicijat na Krku, a zatim pet godina studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Svečane zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti položio je 2016. godine, 2017. je zaređen za đakona, a 9. lipnja 2018. za svećenika u zagrebačkoj katedrali. Nakon ređenja boravio je u samostanu u Remetama, a pet mjeseci je bio u Rimu zbog studija za postulatore, koji organizira Kongregacija za kauze svetih. U siječnju 2019. imenovan je vicepostulatorom kauze za beatifikaciju sluge Božjeg o. Gerarda Tome Stantića, a nakon toga je premješten u karmelski samostan u Sombor, gdje sada pastoralno djeluje, radeći istovremeno vrijedno na nastavku crkvenoga postupka koji će, nadamo se, dovesti do proglašenja o. Gerarda blaženikom Svete Rimske Crkve.

Vicepostulatura je još jedna karmelska institucija koja ima svoje sjedište u Somboru, u samostanu bosonogih karmelićana koji, živeći tihi redovnički život, zrači i plodovima Karmelu svojstvenih pastorala, dajući tako već 116 godina veliki doprinos živosti Crkve u Bačkoj. Prigodom liturgijske proslave ovogodišnjega Gerardova (24. lipnja, dan preminuća o. Gerarda), o. Tiho je čitateljima našega lista predstavio svoje i djelovanje ostalih karmelićana Hrvatske karmelske provincije sv. Josipa na širenju glasa o. Gerardu, našem Đurđincu, kome će se, nadajmo se, uskoro moliti cijela Crkva.

I ove godine karmelski red svečano slavi dan rođenja za Nebo Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića. Ima li, u procesu priprave, razlike između ovogodišnjega Gerarda i hodočasničkih slavlja na koja su štovatelji o. Gerarda navikli prethodnih godina?

Naravno, ima promjena zbog cijele situacije s koronavirusom. Primjerice, nećemo imati onakav program za djecu kakav smo imali prošlih godina. I sam natječaj smo ove godine obavili preko interneta. Pretpostavljam da će biti i manje hodočasnika, jer se situacija u državi još uvijek nije normalizirala.

Prema odredbi poglavara Hrvatske karmelske provincije sv. Josipa, dosadašnje sjedište Vicepostulature za proglašenje blaženim o. Gerarda je premješteno iz Zagreba (karmelskog samostana u Remetama) u samostan u Sombor, a istovremeno ste za novog vicepostulatora imenovani Vi. Što ta promjena znači i što donosi u procesu beatifikacije o. Gerarda?

Na prijedlog dosadašnjeg vicepostulatora o. Mate Miloša, imenovan sam za novog vicepostulatora, a nakon imenovanja vicepostulatura je premještena u Sombor. Trebalo je, naravno, prenijeti sve spise sluge Božjega i namjestiti prostoriju vicepostulature, te ući u poslove oko tiskanja Glasila i organiziranja Gerardova. Ovdje je sluga Božji živio i djelovao, tu mu se nalazi i tijelo. Što se tiče same odluke o premještaju, poglavari su razmišljali i o tome da ću ovdje imati više vremena da se posvetim pisanju spisa koje još trebamo poslati u Kongregaciju.

Kako ste Vi upoznali život o. Gerarda? Čini se neobičnom dužnost koju imate, a to je promidžba života i promidžba utjecanja zagovornom molitvom jednome čovjeku. Vjerujem da se prije toga on mora dobro upoznati. Što Vas motivira na ustrajan rad u procesu beatifikacije?

Već kao bogoslov pisao sam članke o molitvi i Mariji za glasilo Otac Gerard. Diplomirao sam na temu »Duhovni nauk sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića«. Unatoč tome, tek sam »okrznuo« duhovnost oca Gerarda, u koju je potrebno duboko uroniti. Već od početka nešto me privuklo ocu Gerardu, kada je o. Mato pričao o njemu i citirao njegove misli. Smatram da u ocu Gerardu imamo velikog sveca. Relator u Rimu je rekao: »Pa vi imate novog Ivana od Križa!«. Ono što me motivira je, na prvome mjestu, Božja volja da sluga Božji bude proglašen svetim, koju sam iščitao iz nekih događaja koji su se odigrali u mome životu i pozivu, a također iz iskustva ljudi koji mu se mole i zahvaljuju na uslišanim molitvama. Razlog je i to što je o. Gerard moj brat – karmelićanin – i stoga želim da sveopća Crkva bude urešena još jednim cvijetom gore Karmela. Smatram da je njegovo proglašenje blaženim i svetim jako bitno za Subotičku biskupiju, ovdašnji narod i kraj u kojemu je živio i djelovao.

Kako funkcionira Vicepostulatura, tko je angažiran u njezinom radu i s kojim dužnostima? Kakav je njezin odnos s biskupijskom vlašću i s poglavarstvom Reda?

Što se tiče rada koji spada na biskupiju (dijecezanska faza kauze), on je završen još za života o. Ante Stantića, prvog vicepostulatora. Sada smo u tzv. Rimskoj fazi, a za naše, karmelske kauze zadužen je Generalni postulator koji djeluje u našoj Generalnoj kući u Rimu. Zbog toga što on ne može raditi na svim kauzama karmelskoga Reda, imenuju se vicepostulatori u pojedinim provincijama. Dakle, ja kao vicepostulator odgovaram Generalnom postulatoru, a on relatoru koji se nalazi u Kongregaciji za kauze svetih.

Koja su glavna postignuća Vicepostulature posljednjih godina? Crkva u Bačkoj strpljivo očekuje dobre vijesti iz Rima – možemo li im se uskoro nadati?

Na kauzi o. Gerarda radi i o. Joan Hadziev (magistar kanonskog prava), koji živi u našem samostanu u Sofiji, u Bugarskoj. On je krajem prošle godine završio rad na spisu Summarium testium (sažetak onoga što su iznijeli svjedoci). Kongregacija je prihvatila taj spis i sada se počinje raditi na spisu Summarium documentorum (sažetak spisa koje je o. Gerard napisao). To je veliki korak naprijed što se tiče same kauze. Još trebamo sastaviti spis o njegovom životu i glasu svetosti za vrijeme života i nakon njegove smrti. Ne možemo ništa dalje prognozirati dok se ti spisi ne sastave i ne predaju.

Pri somborskom karmelskom samostanu djeluje i Duhovni centar nazvan po ocu Gerardu, kojem ste Vi na čelu. Koje su aktivnosti koje se u okviru njega provode?

Tu uglavnom spada organiziranje predavanja za vjernike i pozivanje različitih predavača uglavnom iz naše provincije. Osobito su poznate i posjećene Korizmene večeri koje organiziramo svake godine. Ove godine tema je bila »Plodovi Duha Svetoga« no, nažalost, uspjeli smo održati samo dvije večeri zbog cijele situacije s virusom.

Broj osoba koje su bile neposredno vezane ili imale osobni kontakt s o. Gerardom za njegova života sada je već vrlo mali. Gdje, usprkos tome, tražiti svjedočanstva o njegovu životu – zna li se sve o njegovu djelovanju?

Zato su svjedočanstva prva koja se prikupljaju odmah nakon smrti osobe koja je umrla na glasu svetosti. Taj proces je, kako sam već spomenuo, završen. Ono što znamo o njemu nalazimo također i u njegovim spisima.

S obzirom na važnost utjecanja zagovornom molitvom kandidatu za oltar, a i imajući u vidu da se od Crkve u Bačkoj, kojoj je rođenjem pripadao o. Gerard to najprije očekuje, pitat ću Vas možda neobično pitanje: zašto da se vjernik katolik odluči utjecati baš o. Gerardu?

Smatram da su sveci dar Božji cijeloj Crkvi, a osobito narodu u kojem su živjeli. Kada trebamo pomoć ili savjet, prvo ćemo pitati naše najbliže, jer nas oni najbolje razumiju. Tako i o. Gerard može najbolje razumjeti potrebe, brige i nadanja ovoga naroda i kraja. Kao što će se Talijan najprije uteći padre Piu ili Poljaci sv. Faustini, tako i mi o. Gerardu koji je »naše loze list«. Ako bude proglašen svetim, on se tada stavlja za uzor i nasljedovanje cijeloj Crkvi. Svaki svetac odražava jednu crtu Božjega lica, svaki je poseban. Tako i otac Gerard, kojega krasi divna pobožnost prema Djetetu Isusu i sposobnost da uzvišena otajstva i karmelsku duhovnost približi običnome čovjeku. Još su tu mnogi potezi kista koje je Bog načinio na njegovom životu, a koji tek čekaju da ih otkrijemo.

Internet kao posrednik u širenju informacija o o. Gerardu i sakupljanju eventualnih podataka o uslišanjima relativno je novo sredstvo koje Vam je na raspolaganju, a koje uopće nije postojalo na početku procesa beatifikacije. Kakva iskustva imate glede uređivanja Facebook stranice i bloga koji nose ime o. Gerarda i kojim ciljnim skupinama su oni namijenjeni?

Što se tiče svjedočanstava o uslišanim molitvama, ljudi uglavnom šalju napismeno – a mi ih na to i potičemo, a blog, Facebook i Youtube kanal služe nam da se što više ljudi upozna sa životom i duhovnošću oca Gerarda.

Na koji način karmelićani izvan Vaše provincije doprinose procesu beatifikacije o. Gerarda? Koliko se o njemu zna van krajeva u kojima djeluje Hrvatska karmelska provincija?

Ne zna se puno o ocu Gerardu izvan naše provincije. Vicepostulatura je zato napravila sličice na raznim jezicima, koje šalje u samostane izvan provincije. Koliko oni to dijele i promiču, to ne znam.

Kako Karmelski svjetovni red, koji odnedavna ima svoju provinciju i provincijalku u Somboru, doprinosi djelovanju Vicepostulature?

Prvenstveno svojim molitvama, prisustvovanjem na svetim misama koje slavimo svakog 24. u mjesecu, pisanjem članaka i promicanjem Glasila oca Gerarda, te pomaganjem oko organizacije Gerardova.

Je li tijekom najtežih dana pandemije koronavirusa bilo promjena u redovničkome životu u karmelskim samostanima? Imate li informacija od braće karmelićana i od vjernika o tome koliko je o. Gerard bio »zauzet« tijekom proteklih mjeseci pandemije?

Promjena je bila ta što nismo mogli slaviti svete mise s narodom, a samostanski raspored je ostao isti. Neka događanja i susreti na razini provincije su odgođeni, jer su bile zatvorene granice. Naravno, najteže je bilo našoj braći u Zagrebu, jer ih uzdrmao potres. Vjerujem da je o. Gerard itekako bio, kako kažete, »zauzet« za vrijeme pandemije. Vidimo to po tome što ljudi daju da se odsluže svete mise u zahvalu ocu Gerardu za uslišane molitve.

Kako ste se, kao Dalmatinac, snašli u Bačkoj? Koliko Vam u osobnom i redovničkom životu znači crtanje i pisanje ikona?

Ovdje sam se snašao jako dobro. Istina, drugačija je klima i nema mora, ali zato ima nekih drugih stvari kojih nema u Dalmaciji. Nije mi nikad bio problem prilagoditi se novoj sredini, a redovnički život nas također uči da nigdje ne »hvatamo korijenje«, jer u svakom trenutku možeš biti premješten u drugu zajednicu. Prije je bio običaj da braća svaki mjesec mijenjaju drugu sobu. To nas upućuje na vječnu domovinu i podsjeća da nemamo ovdje trajnog boravišta. Upravo su ikone prozor u vječnost, »prozor na koji nam dolazi svetac kojeg pišemo«, kako je govorio pokojni Josip Ružić koji me je naučio pisati ikone. Volim crtanje i ikonopisanje iako nemam uvijek vremena za to. Potrebno je puno vremena, molitve i strpljenja da se završi ikona, ali kad se završi dolazi radost i zahvalnost.

Intervju vodio: Marko Tucakov

 

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay