Kolumne Kolumne

Maksimum iz minimuma

Nitko normalan u ovoj zemlji nije sumnjao u pobjedu Srpske napredne stranke (SNS), čak i kada je riječ o apsolutnoj većini. Pitanje je bilo samo koliko će postotaka osvojiti, odnosno koliko će ostati drugima za (pre)raspodjelu mandata u republičkoj, pokrajinskoj i lokalnim skupštinama. Imali su sve, i to su maksimalno iskoristili: medije-propagandiste s nacionalnim frekvencijama, armiju s članskim kartama u javnim poduzećima i ostalim državnim institucijama, razjedinjenu oporbu, pa čak i onu koju su uspjeli pridobiti da izađe na tzv. izbore. I u tom smislu treba im zaista čestitati: uspjeli su u onome što čak ni Slobodanu Miloševiću, a kasnije (za kratko vrijeme) ni Demokratskoj oporbi Srbije (DOS) nije – zatrti svaku nadu u politički pluralizam na određeno vrijeme. Po tome se Srbija, a nedjeljni izbori su to samo dodatno potvrdili, svrstava u red zemalja poput Mađarske, Bjelorusije, Rusije ili Sjeverne Koreje, zemalja u kojima oporbe uopće nema ili im pak služi samo kao plastično cvijeće na grobu parlamentarizma. Uostalom, upravo se u tom smislu mogu promatrati i dvije stvari izrečene netom nakon izbora: Dačićeva i Šapićeva »spremnost« da participiraju u vlasti (iako zajedno nemaju ni četvrtinu mandata koliko ih ima SNS), te Vučićevu »velikodušnost« da, kao nagradu, u iste okvire prigrli i one koji su pristali na njegovu igru, a da pri tomu nisu prešli skoro ni minimum minimuma smanjenog cenzusa od tri posto.

I nije tu problem u SNS-u, ta stranka samo obilato koristi svaku šansu koja joj se ukaže, odnosno koju sama sebi stvori. Nije problem čak ni u građanima koji su se 22. lipnja odlučili za bojkot: čak i oni imaju razloga za slavljenje pirove pobjede zbog činjenice da je u Beogradu glasalo svega 36%, u Subotici 44%, a slična je situacija i u nekoliko drugih većih gradova u zemlji. Problem je u onih 4-5% glasova, koliko su osvojili Sergej Trifunović, Nenad Čanak, Čedomir Jovanović i nešto što je sebe predstavilo kao »1 od 5 miliona«. Odlukom da pod ovakvim uvjetima izađu na izbore i na taj način daju legitimitet pobjedi naprednjaka spomenuta je četvorka (uz brojne koalicijske partnere) ne samo žrtvovala vlastiti legitimitet nego i pokazala elementarno nepoznavanje političkih prilika u Srbiji, bar kada je riječ o opciji za koju su se navodno zalagali i na koju su stvarno računali. Ako se za Sergeja i može reći da je u svemu »instant«, od oduševljenja do razočaranja (nedosljednosti svakako) svojih simpatizera, zaista je nevjerojatno da ovakav ishod, i to nakon toliko godina provedenih u politici, nisu mogli predvidjeti »Neša i Čeda«, i svi koji su se na listama zalijepili za njihova imena, nadajući se prije svega ostvarenju osobnih materijalnih ciljeva i sinekura. Rezultati od 0,3 do tek nešto preko 1 posto osvojenih glasova najbolji su im odgovor što o njihovom sudjelovanju na izborima misli onaj dio Srbije koji se odlučio za bojkot i koji i dalje ne pristaje da mu se – umjesto: poslušaj, razmisli, zaključi – serviraju kolektivno pjevanje nacionalnih žalopojki na predizbornim skupovima, mahanje barjacima i kule od karata u zamjenu za činjenice.

O Savezu vojvođanskih Mađara (SVM) i njegovom predsjedniku Istvánu Pásztoru, kao i o sličnim strankama nacionalnih manjina s juga Srbije, ne vrijedi puno trošiti riječi: na vlastiti rok političke uporabe sami su dali hipoteku koju su vezali za trajanje SNS-a, a moguće i Fidesza (bar kada je o Mađarskoj riječ). Uostalom, njihova uloga u svemu ovome u posljednjih osam godina je jednako jasna koliko i časna.

Konačno, nakon ovih izbora dvije su stvari koje bi mogle ohrabrivati kada je riječ o budućnosti ove zemlje. Prva je da na sljedećim izborima SNS osvoji bar 96% glasova (uz dva-tri posto SVM-u, a ostatak »pristojnom« Šapiću), a druga da izlaznost bude oko 10%. Tek iz tog mraka možda zasija klica neke zdrave oporbe.

Z. R.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika