Širom Vojvodine

Svečana povorka mladih djevojaka

Ophod kraljica stari je običaj ovdašnjih Hrvata. Vezan je za Duhove i dio je tradicije bunjevačkih i šokačkih Hrvata, a u život ga vraćaju hrvatske udruge. Jedna od tih udruga je HKPD Silvije Strahimir Kranjčević iz Berega. U toj udruzi kažu da je tradicija u ovom selu održana, te da se i danas trude organizirati ophod kraljica.

Običaj koji još živi

Kraljice će kroz Bereg proći i ove nedjelje, jer bez obzira na razdoblje i političke i društvene prilike u tom mjestu ovaj običaj uspijevaju sačuvati u mjesnoj hrvatskoj udruzi. Oni stariji članovi prisjećaju se nekadašnjih kraljica.

»Kraljice su mlade djevojke koje se za ophod oblače u najsvečaniju nošnju, a jedna (kraljica) bila je najsvečanije obučena. U povorci kraljica idu samo mlade djevojke, bolje reći djevojčice, ne starije od 13-14 godina. Na čelu povorke su dvije djevojke barjaktari, iza njih kraljica, s njene lijeve i desne strane djeveruše, prate ih ostale djevojke, dok su na kraju povorke torbaruše-djevojke koje sakupljaju darove. Nekada je kroz selo išlo nekoliko grupa kraljica, koje su bile podjeljenje po ulicama«, prisjeća se Anica Gorjanac.

Kaže da nikada nije sudjelovala u ovom običaju, ali su u njenu kuću dolazile kraljice.

»Običaj je bio da se kraljice darivaju: novcem, voćem, jajima. Kraljica bi dobiveni novac stavljala u njedra, a ostale darove uzimale su torbonoše. Na kraju ophoda sve što su dobile kraljice bi podijelile između sebe«, kaže Ana Gorjanac.

U kuće su kraljice ulazile s pjesmom. Ukoliko ih domaćini prime u dvorište. Često se dešavalo da su ih domaćini, budući da je bio svetac i da se nije radilo, iščekivali na ulici. A što će pjevati ovisilo je o tomu jesu li u kući djevojke, momci, sama žena… Bereške kraljice uvijek su prvo obilazile svećenika u selu.

»Obilazio se i knez, koji je nekada bio prvi čovjek u selu. Recimo, kao danas predsjednik Savjeta Mjesne zajednice. Ne znamo točno koliko je star ovaj običaj«, kaže predsjednik HKPD-a Silvije Strahimir Kranjčević Milorad Stojnić.

»U našem selu taj običaj nije se nikada prekidao. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije pjevalo se ‘Ded povedi kolo na smiljevo polje, da beremo smilje, smilja i kovilja, da kitimo kralja, kralja i kraljicu, bana i banicu i dva barjaktara’. Poslije Drugog svjetskog rata pjevalo se ‘Da kitimo Tita, Tita i Staljina’, a poslije razlaza s Rusima iz pjesme je izbačen Staljin. Uvijek se išlo u ophod kraljica, ali su se pjesme prilagođavale«, kaže Vlatko Krizmanić.

Nisu pjesme ovisile samo o političkim i društvenim prilikama već i od kuće u koju su kraljice dolazile. Ako su u kući bile djevojke, pjevalo se o momcima za koje će ih udati; ako je u kući bila sama žena, zazivala se kiša.

Najljepša i najstasitija

Biti kraljica bila je stvar prestiža i nekada se godinu dana ranije dogovaralo tko će u povorci biti u ulozi kraljice. Uglavnom je to bila djevojka iz bogatije kuće, a vodilo se računa i da djevojka bude lijepa i stasita kako bi joj nošnja lijepo pristajala. Torbonoše i barjaktari birali su se među djevojkama koje su dovoljno stasale da bi mogle nositi košarice s darovima i barjake. Vodilo se računa da se u istim ulogama djevojke ne ponavljaju. Djeveruše su uglavnom bile one njamlađe, jer one osim pratnje nisu imale neku drugu ulogu u samom običaju.

Kraljica se od ostalih sudionica razlikuje burundžukom (velom) preko lica koji se utakne u kosu.  Barjaktari i torbonoše su bili u svilenim suknjama, na kojima je bilo šljokanim ili zlatom vezeni pregač od jedne pole. Barjaktari su u rukama nosili barjake izrađene od uspravnog drveta na koje je obješena svilena marama na grane ili vatrena marama tamnije boje, a torbonoše košare ukrašene tkanim otarcima i cvijećem, uglavnom muškatlom

Kraljice su se nekada oblačile u svojim kućama, a pomagale su im mame i majke. One su imale ključnu ulogu u prijenosu ovih običaja, jer su djevojke upravo od njih učile pjesme i način pripreme za ophod. Često su pomagale i susjede i druge starije žene. Pomažu i danas djevojkama, ali se današnje kraljice oblače u Šokačkoj kući, a ne u svojim domovima kako je to nekada bio običaj.

 Z. V.

Pjesma kraljica za djevojke

»Mi ode dođosmo, mi ode dođosmo, mile. I ode nam kažu i ode nam kažu, mile. Da ode imade, da ode imade, mile. Jedina u mame, jedina u mame, mile. Mi ćemo ju udat, mi ćemo ju udat, mile. Za popova đaka, za popova đaka, mile. Koji sitno piše, koji sitno piše, mile. Po orlovom krilu, po orlovom krilu, mile. I po sokolovom i po sokolovom, mile. Ded zavedi kolo…«

Pjesma kraljica za momka i djevojku

»Mi ode dođosmo, mi ode dođosmo, mile. I ode nam kažu i ode nam kažu, mile. Da ode imade, da ode imade, mile. Momak i divojka momak i divojka, mile. Mi ćemo ga ženit, mi ćemo ga ženit, mile. Divojku udati, divojku udati, mile. Za popova đaka, za popova đaka, mile. Koji sitno piše, koji sitno piše, mile. Po orlovom krilu, po orlovom krilu, mile. I po sokolovom i po sokolovom, mile. Ded zavedi kolo…«