Aktualno Aktualno

Gluhi telefoni – zabava ili zlostavljanje?

Igrica gluhih telefona pretpostavlja da će svako dijete koje šapatom čuje priču svome susjedu nadodati nešto svoga, sukladno vrijednostima i stavovima kojima inače u nedostatku informacija popunjavamo praznine u znanju. Engleska inačica ove igre je »Chinese whispers«, no što se događa kada ona postane »Serbian ili Russian whispers«, tj. praznine ne popunimo svojim vrijednostima nego nametnutim tvrdnjama? Je li to još uvijek igra? Uživaju li još uvijek svi igrači u njoj ili se osjećaju prazno i iskorišteno nakon nje? Igraju li se toga samo djeca?

Je li moguće da je itko povjerovao u krajnju priču kako hrvatska zajednica u Srbiji veliča NDH, s kojom nema, niti je ikad imala bilo kakve veze, svjesna da bi time mogla poremetiti teškom mukom izgrađivane odnose, usprkos učestalim incidentima na relaciji dvije države? Je li moguće da se profesorici koja svaku riječ odmjeri i izgovori s velikim uvažavanjem prišiju ovakve etikete?

Naime, dio priče koju igrači imaju nadodati jesu tvrdnje da je hrvatska zajednica u Srbiji incidetna, nekompetentna i sklona provokacijama. Nastava na daljinu, koja se realizirala tijekom izvanrednog stanja u Srbiji bila je čini se jedna zgodna prilika za takvu igricu. Ovoga puta, istina, jedna riječ, ne kriva nego izvučena iz konteksta, se mogla samo iskoristiti iz cjelokupne realizacije nastave koja je trajala šest tjedana, ali je očigledno bila dovoljna.

Naime, u ponedjeljak, 11. svibnja 2020., na drugome programu Radiotelevizije Vojvodine emitiran je sat Hrvatskoga jezika za 8. razred, nastavna jedinica »Povijest hrvatskoga jezika u 20. stoljeću«. U 18:27 minuti, od ukupno emitiranih 36 minuta, a nakon prikaza povijesti razvitka hrvatskoga jezika unutar I. i II. razdoblja, uslijedilo je jednominutno izlaganje o III. razdoblju u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. U »spornome« dijelu snimke riječi profesorice bile su sljedeće: »Što se tiče III. razdoblja '41-'45 o Hrvatskoj govorimo kao Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koja je vodila brigu o čistoći i pravilnoj javnoj uporabi hrvatskoga jezika i pravopisa. Unutar NDH-a postojao je Hrvatski državni ured za jezik koji je provodio jezičnu čistoću poznatu pod nazivom purizam.«

Profesorica, koja je inače uposlenica Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, u svojemu izlaganju navela je isključivo povijesne činjenice iz udžbenika za Hrvatski jezik za 8. razred, bez iznošenja ikakvoga vrijednosnog suda. U vrlo jednoznačne dvije rečenice NDH je spomenut uzgredno isključivo u kontekstu razdoblja u kojem se jezik razvijao. Nakon nekoliko reobjava na društvenim mrežama (na profilima koji su pripadnicima hrvatske zajednice poznati po brojnim antihrvatskim objavama) snimku sata su obrisali inspiratori i podstrekači ovoga medijskog spina, kako bi ostavili što širi prostor za djelovanje svojih botova, te stoga trenutačno nije dostupna na portalima i društvenim mrežama. Tako da stvarno činjenično stanje javnost nije u mogućnosti ustvrditi, što bi vjerujem bilo drugačije da je profesorica kojim slučajem zaista napravila pogrešku, a što se u realnosti može dogoditi.

Situacija koja je nastala nakon emitiranja »spornoga« sata, a na koju su reagirale i prosvjetne institucije Srbije na najvišoj razini, zasnovana je bila isključivo na neistinitome pisanju medija, točnije prorežimskih tabloida koji su i u prethodnim periodima propagirali negativan stav prema Hrvatima u Vojvodini. Neki od natpisa su glasili: »Skandal na RT Vojvodine! Uče decu da je govor NDH najbolji, a da su SRBI ‘VRŠILI TEROR’ nad jezikom«, »Nezapamćen skandal usred Srbije: Uče decu da se najpravilnije govorilo u vreme ustaške NDH! Hitno reagovao ministar Šarčević« i sl. Sva kasnija obraćanja bila su zasnovana isključivo na temelju spomenutih neistinitih medijskih napisa, bez ikakvog uvida u snimku sata, odnosno udžbenik. Dokaz tome je činjenica da su sve instance vlasti tek sutradan od Hrvatskoga nacionalnog vijeća zatražile udžbenik, kao i datum odobrenja na uvid. Vrhunac je bila izjava ministra znanosti, prosvjete i tehnološkog razvoja Republike Srbije formirana na temelju sadržaja kreiranoga u medijima, koji u realnosti niti ne postoji, a u kojoj se najavljuje povlačenje udžbenika iz uporabe.

Srbijanski ministar prosvjete uputio je nakon svega HNV-u pismo u kojemu se iznosi cijeli niz osobnih vrijednosnih sudova i uvredljivih ocjena, pri čemu se ni jednom riječju ne referira na sadržaj udžbenika koji je navodno sporan. Iznijeti stav o povlačenju udžbenika ni na koji način ministar nije obrazložio niti potkrijepio dokazima o njegovoj neprimjerenosti. Stoga se pitamo na temelju kojih činjenica će ovaj udžbenik biti povučen iz nastave? Hoće li onda biti optuženi i autori apsolutno svih udžbenika za hrvatski jezik u Republici Hrvatskoj, jer se to razdoblje svugdje neizostavno spominje? Ili pak ako se to razdoblje izostavi hoće li se onda povjesničari podići što smo se mi osmjelili mijenjati povijest? A onda nadalje, hoće li se Republika Hrvatska usprotiviti što se u udžbeniku za srpski jezik za 8. razred u Republici Srbiji spominju sve nacionalne manjine izuzev hrvatske?! Je li to možda suštinski veći propust nego li spomenuti suhu činjenicu? Ili je to dio priče koju zna samo igrač koji je trajno isključen iz igre?

Ovim događajem, na žalost, nismo iznenađeni, ali ipak ne možemo zatvoriti oči pred njegovim posljedicama. »Slučajno« je upravo u tijeku upis djece u vrtiće i škole, polaganje državne mature, postupak osnivanja hrvatskog školskog centra, katedre i mnogi drugi pozitivni pothvati i programi hrvatske zajednice u Srbiji. Ono što je jako važno jest podrška Republike Hrvatske. Poziv dvaju ministara samo u jednom danu i izvanredni sastanci u Zagrebu po pitanju podrške i zaštite svoje zajednice koja je kontinuirano izložena ovakvim napadima. Nije u pitanju sada samo obrana udžbenika, koji se možda i može tumačiti iz nenapisanog ili interpretiranog, nego je u pitanju istovjetna režija – »Bunjevačko pitanje« razbijanja hrvatskog korpusa, otimanje nematerijalne kulturne baštine prisvajanjem Dužijance, otimanje šokačke materijalne baštine i samostana u Baču. Dokle? Sve dok se jedan, koji ne pristaje na ovakvu igru gluhih telefona, ne pobuni i kaže: »Hej, ovo nije zabava, ovo je zlostavljanje!«

Jasna Vojnić, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća

 

 

 

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay