Kolumne Kolumne

Sitnice koje život zrače

Protekla sedmica zoran je primjer da se život, sa svim svojim devijacijama – dakle, normalan – uveliko vraća u našu sredinu. Najupečatljiviji od njih svakako je prizor koji svakodnevno možemo vidjeti na ulicama grada, a to je nošenje, odnosno nenošenje maski i rukavica, pri čemu se broj prvih rapidno smanjuje u korist drugih. Prizor je to i ozbiljan i komičan koji na najbolji način svjedoči o tome što se događa kada građani sami sebi propisuju način ponašanja u sferi trenutno važećih preporuka, odnosno kada umjesto uredbi država – nešto poput »švedskog modela« – odgovornost za eventualne buduće posljedice prepušta svijesti i savjesti pojedinca. O ljudima koji su jedva dočekali da skinu maske ne treba puno trošiti riječi: njihova odluka vidljiva je samim tim činom. Ali... zaista je zanimljivo, pa pomalo i komično, vidjeti ljude (u većini starije životne dobi) koji uredno na svom podbradku nose masku okačenu o uši i isto je tako uredno ne navlače preko usta i nosa. I sami ste to zacijelo primijetili, ali ako i niste, osvrnite se oko sebe i vidjet ćete ljude s uredno spuštenim maskama oko sebe i u dućanu i u kavani i u crkvi. Nešto poput dr. Kona u studiju: ima je, a nema je. Drugim riječima, takva slika odaje stanje ozbiljnog ludila u kom ti globalno usađena instant svijest o opasnosti koronavirusa nalaže da masku staviš, a vlastita narav te u tome sputava. Rezultat: maske na gotovs u svakom trenutku.

Život u proljeće – to se zna i bez odslušanih satova poznavanja prirode i društva – buja na svakom koraku. Pa kada tome još dodate i činjenicu da su u to doba raspisani izbori, onda buja i onaj društveni. Tako, na primjer, Pokret građanske Subotice (PGS) optužuje Gradsku upravu da im ne dopušta »zauzimanje javne površine« radi postavljanja svojih štandova i dijeljenja flajera, a ova po starom-dobrom-oprobanom receptu na sve to šuti. I ne dopušta. PGS kaže da je zahtjev za postavljanjem štandova, odnosno »zauzimanjem javnog prostora«, Gradskoj upravi uputio još 12. svibnja, a Gradska uprava od toga dana mudro, stoički i hrabro to podnosi na već opisani način nečinjenja ničega. U situaciji kada su javni skupovi na zatvorenom i otvorenom ili zabranjeni ili otkazani, možda ne bi bilo loše razmisliti o ideji da se Gradskoj upravi dozvoli da oporbi dopusti neku vrstu malo masovnijih aktivnosti, ali pod uvjetom da ista (Gradska uprava) ima pravo reguliranja, odnosno ograničenja broja članova i simpatizera oporbe koji mogu prići štandu, pročavrljati s aktivistima i doma ponijeti poklon u vidu flajera određene stranke o tome što će sve (u)činiti ako dođu na vlast. Ujedno, ta bi mjera bila od opće koristi, jer bi zadovoljila i jednu i drugu verbalno zaraćenu stranu. Oporbi bi se dao privid demokratičnosti i jednakih uvjeta sudjelovanja čak i u reduciranoj izbornoj kampanji, a Gradska uprava bi već i prije održavanja izbora imala prilično precizne podatke o broju pristalica oporbe. Izbori bi u takvim uvjetima bili tek tehnička formalnost ili, nedajbože, tek stvar tehničkog friziranja.

Život u proljeće – a i to se zna i bez odslušanih satova poznavananje prirode i društva – posebno buja na selu. Eto, recimo, subotički portal Magločistač prenosi VOICE-ovu priču o tome da mještani Palića traže hitnu obustavu probnih bušenja nafte zbog buke, smrada i onečišćenja prirode. Akteri u ovoj ekonomsko-ekološkoj priči su dvije suprotstavljene strane: lokalno stanovništvo (kom se priklonio i dio nevladinih udruga) i Naftna industrija Srbije (NIS). Prvi kažu da im drugi već mjesec i pol zagorčavaju život svakodnevnom bukom, dimom i prašinom i da su to, poput blitzkriega, uradili bez ikakve najave dok drugi mašu papirima u kojima piše da se sve radi po propisima (jer se istraživanja rade na privatnoj parceli s čijim je vlasnikom NIS sklopio ugovor) i uz primjenu suvremene i sigurne opreme. U cijelu ovu bačko-emiratsku priču uvučeno je i Pokrajinsko tajništvo za građevinarstvo, energetiku i promet koje u svom dopisu mještanima Palića navodi da će poslati rudarskog inspektora koji će provjeriti »poštovanje regulative vezane za zaštitu životnog okoliša«. Ako ste u dilemi kakav će izvještaj rudarski inspektor napisati nakon posjeta Paliću, možemo vam pomoći utoliko da vam kažemo kako s jedne strane stoji slabašan energetski ugovor kog su prije 12 godine potpisale Rusija i Srbija, a u kom je predviđeno da većinski vlasnik NIS-a bude ruski Gazprom, a s druge moćni lobi: lokalni mještani-nevladin sektor iza kog stoji bar nekoliko desetaka ljutih građana!

I na koncu za ovaj dio priče iz naših sokaka i jedna već nedostajuća, a vječno omiljena tema lokalnih i globalnih migranto-sorosomrzaca. Proširena vijest kaže da je pred oko tjedan dana u Prihvatnom centru u Subotici došlo do incidenta, i to je jedino što se u ovoj informaciji pouzdano može razumjeti. Sve ostalo u tekstu spada u domenu »kome vjerovati?«: migrantima, koji kažu da su pripadnici žandarmerije premlatili mladića iz Alžira, ili pak Komesarijatu za izbjeglice koji kaže da su se migranti međusobno potukli, a MUP na to dodaje da su pripadnici žandarmerije toga dana bili u kampu, ali da nisu imali »nikakvih postupanja«. Čak i ako spadate u kategoriju neostrašćenih netrpeljivošću prema migrantima ili državi (policiji), ovu informaciju, poput i prethodne s Palića, teško možete objektivno svariti, jer joj je suština (istina) obogaćena i sitnim detaljem laži koju ispovijeda jedna od dvije strane.

Z. R.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika