Niti tjedan dana nakon posljednjih snježnih oborina, jedan od glavnih europskih putnih pravaca nije bio očišćen. Razdaljina između najsjevernijeg grada u novoj srpsko-crnogorskoj zajednici i prijestolnice, koja se u pristojnim državama prelazi za sat i četvrt udobne vožnje, ovdje je ličila na zimsku varijantu relija kroz saharsku pustinju. Izudarani automobili i kamioni, poneki survani u snijegom prekrivenu vojvođansku oranicu, predstavljali su sumornu sliku naše zbilje. Prometna žila kucavica, koridor koji povezuje kontinentalni sjever i jug, na jednoj svojoj dionici bio je gotovo zakrčen.
Na istoj toj dionici čitavo desetljeće bili su zaustavljeni neki drugi europski procesi, pa bi iz tog kuta gledajući ovakav zastoj mogao izgledati kao manje bitan problem. Ali, od kako su Srbijom puhnuli drugi vjetrovi, svako naše zaostajanje za svijetom, neorganiziranost i neefikasnost, moraju se markirati i zahtijevati rješenje. Ako se, naravno, hoće tamo gdje se javno govori da se hoće.
Ići će to, naravno, teško. Recimo, na primjeru već pomenutoga nesretnoga puta E-75, koji će, tek kad se snijeg s njega potpuno otopi, ogoliti trenutačni položaj naše zemlje, napose njen ugled u međunarodnom financijskom svijetu. Auto put, koji izgradnjom trake u suprotnom smjeru to tek mora postati, nema svog financijera, a Olimpijada u Ateni je opasno blizu. Austrijska tvrtka »Alpina«, sa svojih 30 milijuna eura, još uvijek je na ledu, jer za njen kredit srpska vlada nije dala garancije, a Europska banka za obnovu i razvoj navodno jeste zainteresirana, ali s ulaskom u posao se čeka jer prvo žele vidjeti kakav smo partner u drugim poslovima. Ako i uklanjanje snijega s glavne vojvođanske ceste ulazi u ocjenu našeg poslovnog kredibiliteta, bit će da ćemo teško proći.
Zimski dani, a napose duge noći, na svu sreću ne donose samo sezonske nevolje. Naprotiv. Vrijeme je poklada, slavlja, druženja i zbližavanja. Tako je bilo odvajkada, a tradicija se i u ovom suvremenom svijetu nastoji održati. Pitanje je samo kako uskladiti staro i novo, tradicionalno i moderno, ruralno i urbano, originalno i izvještačeno. U tijeku je serija narodnih prela po Bajskom trokutu, veseli se, igra, pjeva, biraju se najljepše prelje, ali sve kao da odstupa od salašarskog komšijanja, o kojem iz prve ruke čitamo i na stranicama ovoga lista. Filkanje il’ kartanje duraka madžarskim kartama, naspram preljskog rock & rolla s razglasa u menzi propalog privrednog giganta. Da…tko će naći pravu mjeru.
Z. P.
