Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Građa kisne, a protupožarne zaštite nema

»Svaki arhiv je jedinstven. Iako naš Povijesni arhiv obuhvaća nadležnosti teritorija Subotice, Bačke Topole i Malog Iđoša dokumenti koje imamo u najvećoj mjeri odnose se na Suboticu. Od tih dokumenata nema duplikata – ono što mi čuvamo nema nigdje više na svijetu«, kaže ravnatelj Povijesnog arhiva Grada Subotice Stevan Mačković.

Ravnatelj nas je još prije epidemije koronavirusa proveo kroz prostor arhiva koji se od svog osnutka nalazi u Gradskoj kući i upoznao s načinom rada i s problemima s kojima se suočava ova institucija kulture Subotice.

Početak gradske administracije

Građa koju posjeduje arhiv nije starija od sredine 18. stoljeća, budući da je tada Subotica proglašena slobodnim kraljevskim trgovištem, te se počinje voditi i gradska administracija.

»Najstariji dokument koji čuvamo je iz 1658., ali u većoj mjeri građa je sačuvana od polovice 18. stoljeća. Kada je 1743. kraljica carica Marija Terezija dala poseban status gradu slobodnog kraljevskog trgovišta, ustrojena je i gradska administracija. Od te godine čuvamo dokumente od gradske uprave i vlasti u neprekinutoj cjelini sve do kraja osamdesetih godina prošloga stoljeća. U arhiv dolaze dokumenti koji su stariji od 30 godina, osim u nekim iznimnim situacijama kada uzimamo mlađu građu«, kaže Mačković.

Ravnatelj ove institucije navodi kako građu u arhiv može donijeti bilo tko, a primaju ju ako procijene da je od šire društvene i povijesne važnosti.

»Od građe pojedinaca formiramo zbirke. Na primjer, prije 20 godina, kada je umro Josip Buljovčić, njegova supruga nam je predala sav njegov rad, prepiske s pojedinim tijelima itd. i mi sada imao malu, ali posebnu cjelinu samo o njemu. Isto tako imamo zbirku i Josipa Puzića koja je bogata fotografijama i dokumentima o Aeroklubu Ivan Sarić. Problem je što najčešće pojedinci donose pojedinačne dokumente kojima teško pronađemo odgovarajuće mjesto, te zbog toga imamo i zbirku pojedinačnih dokumenata. Ondje mogu biti i fotografije, ali one mogu činiti i posebni fond. Događa se i da nam ljudi donose stare publikacije, knjige… Naša knjižnica broji preko 5.000 naslova, a primamo samo ono što je izuzetno važno i odnosi se na lokal«, navodi Mačković.

U Povijesnom arhivu Subotice količina građe iznosi 7.621 dužnih metara, koja je razvrstana u 548 fondova i zbirki.

Mali prostor

Kao gotovo tridesetogodišnji uposlenik arhiva i njegov ravnatelj peti mandat Mačković ističe da je nedostatak prostora ove institucija »jedan od kroničnih, dugotrajnih i dugo nerješivih problema«.

»Povijesni arhiv je prerastao ove prostorije i potrebne su mu veće. Odavno. 27 godina sam ovdje i taj problem signaliziramo maltene sve ove godine, a rezultata ima vrlo malo. Mi sada imamo na raspolaganju 2.800 kvadrata, a potrebno nam je tisuću do dvije više – od 3.500 do 4.000 kvadrata. Treba gledati strateški, jer je cijela ova djelatnost zamišljena u trajanju. Moramo čuvati ono što primamo, a kako da primamo kad više nemamo gdje skladištiti?!«, poručuje Mačković.

Uredi i depoi u Gradskoj kući samo su jedna od lokacija Povijesnog arhiva. Nedostatak prostora godinama se pokušava riješiti pronalaženjem različitih »atomskih skloništa« u kojima može biti smještena građa, te se tako ona čuva na sedam različitih lokacija.

Ravnatelj Povijesnog arhiva napominje kako je uz veličinu prostora važno osigurati i odgovarajuće preduvjete za čuvanje građe koji u Subotici također nisu ispunjeni, a kao najveće neprijatelje navodi vodu i vatru.

»Da bi se dokumenti adekvatno čuvali, treba odgovarajući prostor koji ima dobru vlažnost, statiku i koji ima protupožarnu zaštitu. Mi imamo problem s vlažnošću zbog koje nam je dio građe ugrožen, a protupožarnu zaštitu po depoima nemamo, tako da samo do požara da ne dođe. Određeni dijelovi u našem skladištu u Gradskoj kući prokišnjavaju, tako da tijekom jakim pljuskova građu moramo pokrivati najlonom kako se ne bi smočila. Nije bolja situacija ni u atomskim skloništima po Subotici kao ni u arhivu u Bačkoj Topoli«, kaže Mačković.

Digitalizacija bez potpore

Iako je od ove godine zakonom o arhivima i arhivskoj građi definirano kako je obveza svakoga arhiva i digitalizirati građu, Mačković kaže da se to u Subotici radi već desetak godina. Ističe i kako su opremu za digitalizaciju kupili iz vlastitih prihoda, odnosno da im Grad kao osnivač nije osigurao sredstva za to.

»Prvo računalo smo kupili 1992., a skener 2000. godine. Digitalizirati smo započeli 2007./08., s vrlo skromnom opremom. Pitanje je jesmo li ikada dobili jedan skener ili računalo od naših osnivača. Nikada, niti jedan stroj iako nam je od ove godine i zakonska obveza da u sklopu djelatnosti i digitaliziramo. Svu opremu što imamo kupili smo vlastitim sredstvima ili preko različitih fondova i projekata. Imamo dva profesionalna skenera od kojih je jedan samo na korištenju kod nas dok traje projekt, a drugi je naš i to je skener za knjige«, kaže Mačković i dodaje kako su digitalizirani fondovi iz kategorije od izuzetnog značaja te građa koja se najviše traži – crkvene matične knjige.

»Posljednjih desetak godina najviše nam se traže crkvene matične knjige. Najstarija knjiga s popisom krštenih, vjenčanih i umrlih koja ima upise još iz 1686. i predstavlja prvu je u franjevačkom samostanu, a značajan broj crkvenih matičnih knjiga je i kod nas«, navodi Mačković i ujedno najavljuje kako će uskoro sve matične knjige biti vraćene crkvenim općinama po vjeroispovijestima te više neće biti u arhivu.

Kao razdoblje koje istraživače najviše zanima ravnatelj arhiva izdvaja 19. i 20. stoljeće, odnosno noviju građu. To obrazlaže činjenicom kako je za starije dokumente potrebno znati i jezik na kojemu su pisani – latinski, a kaže da je takvih malo. Kako kaže, s problemom neznanja određenoga jezika susreću se istraživači, ali i djelatnici arhiva.

»Nemamo osposobljenog arhivistu za latinski i njemački jezik, a jedva da imamo arhiviste koji mogu raditi s građom na mađarskom i hrvatskom jeziku«, navodi Mačković.

Ravnatelj kaže kako Povijesni arhiv u Subotici godišnje posjeti stotinjak istraživača, od kojih su najbrojniji Subotičani, a oko tisuću stranaka godišnje pokuca na vrata arhiva kako bi dobili određeni dokument.

J. D. B.

 

 

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika