Tema

Rampa i za radnike iz pograničnog pojasa

Iz Srbije u Hrvatsku i iz Hrvatske u Srbiju može se prijeći na osam graničnih prijelaza. Svi oni zatvoreni su od polovine ožujka, pa je sav putnički promet zaustavljen. Veliki je to problem za one koji su do zatvaranja granica svakodnevno putovali na posao u susjednu Hrvatsku. A iz Podunavlja i Srijema nemali broj Hrvata poslom je vezan za tvrtke u pograničnom dijelu susjedne države. Oni koji zbog zatvaranja granica nisu bili spremni ostati bez posla, odlučili su ostati u Hrvatskoj. Oni drugi otvaranje granica čekaju u svojim domovima, ali bez posla i plaća.

Od sigurnosti do strepnje

Dvadesetak Sonćana, dobi od 20 do 60 godina, kruh zarađuje, ili preciznije rečeno: zarađivalo je do 14. ožujka u susjednoj Hrvatskoj, u tvrtki Erdutski vinogradi, u pogonima vinarije i na plantaži grožđa. Najmanje još toliko žitelja ovog podunavskog sela u kojem su Hrvati većinsko stanovništvo, uposleno u malim tvrtkama, kod privatnih poduzetnika ili na stočnim i peradarskim farmama u rubnim dijelovima istočne Slavonije svakodnevno je putovalo na rad preko cestovnog graničnog prijelaza Bogojevo – Erdut. Neki sa srbijanskom, neki s hrvatskom putovnicom. Zarade u visini hrvatskog minimalca znatno su premašivale plaće koje bi mogli ostvariti radom u okolnim mjestima u Srbiji. Stoga su sa sigurnošću planirali sutrašnjicu, svaki spram svoje dobi. Isti ti ljudi danas sa strepnjom gledaju u budućnost, jer od subote, 14. ožujka, kad su posljednji put zbog posla prešli granicu, žive na bijelom kruhu. Objavom izvanrednog stanja i zatvaranjem granica Srbije u večernjim satima 15. ožujka ostali su uskraćeni u pravu na rad. Dvojica uposlenih na plantaži grožđa uspjeli su u ranim jutarnjim satima u ponedjeljak, 16. ožujka, prijeći granicu i otići na posao, jedan se još prije ovih događaja nastanio u Erdutu. Ostali, koji su se na posao uputili sat-dva nakon njih, vraćeni su s granice od srbijanske pogranične policije. Pritom nisu dobili nikakvu obavijest, niti rješenje o samoizolaciji. Nakon osam dana u domove su im banuli pripadnici policije kako bi utvrdili poštuju li mjere samoizolacije, koje im, inače, nitko nije službeno naložio, niti u pisanoj niti u usmenoj formi. Policajci su se pozivali na izrečeno u medijima od strane predsjednika Vučića, a ima li to ikakvu pravnu težinu, pitanje je za pravnike. Uslijedile su i svakidašnje telefonske provjere od MUP-a i Doma zdravlja Apatin. Na samom isteku samoizolacije telefonski su obaviješteni da je ista produljena na dvadesetosmodnevnu. U međuvremenu su od poslodavca obaviješteni da su im po sili zakona raskinuti ugovori o radu.

Prepušteni sami sebi

Dvojica uposlenika Erdutskih vinograda, koji su 16. ožujka uspjeli otići na posao nisu se ni do danas uspjeli vratiti u Sontu, odnosno u Srbiju. Hrvatska pogranična policija ih je propustila uz redovitu kontrolu isprava, međutim, pogranična policija Srbije im nije dopustila ulazak u zemlju čiji su državljani.

»Čitam da je na jedan nesporazum u slučaju putovanja radnika na posao u Mađarsku munjevito odreagirao gospodin Pásztor i nesporazum je u momentu otklonjen, uz tumačenje da je došlo do banalne administrativne greške. Pitam se štiti li neki od političara i interese tvrtki u Hrvatskoj i nas, ili možda još nitko od njih nije obaviješten da Hrvata ima i u bačkom Podunavlju? Stjecajem okolnosti sada sam u Hrvatskoj, ali mi je krivo što ne mogu bar jedanput tjedno obići majku, koja je ostala u našoj kući u Sonti«, kaže u telefonskom razgovoru jedan od uposlenika Erdutskih vinograda, razumljivo, ne želeći da mu se javno objavi ime.

Od ostalih rijetko je tko i raspoložen pričati za medije, osobito ne uz objavu imena i prezimena u javnosti.

»Mislim da smo svi mi žrtve nejasno definirane politike i nespremnosti političara Srbije i Hrvatske za razgovore o položaju maloga čovjeka. Osobno, ovo zamješateljstvo me je dovelo u vrlo nezavidnu situaciju. Pred ženidbom sam, a nedavno mi je tvrtka poslala obavijest o raskidu ugovora zbog nemogućnosti obavljanja ugovorenih poslova. Razmišlja li itko o ovakvim momentima? Bez lažne skromnosti, tvrtka u Hrvatskoj ostala je bez dobrih radnika, a mi smo ostali bez, za prilike u Srbiji, vrlo solidnih nadnica. I što će sada Srbija s nama? Sumnjam da su državi potrebni novi socijalni slučajevi. I kako da vjerujem zvaničnicima, kojima su puna usta raznih stimulacija za mlade bračne parove i borbe za povećanje nataliteta? Nakon svega ovoga, moja zaručnica i ja duboko smo razočarani i jedino želimo otići živjeti u neku normalniju sredinu«, kaže razočarani bivši radnik tvrtke Erdutski vinogradi.

U smještaju ili zatočeni u svom selu

Veliki broj mještana iz Sota i Ljube, tragajući za poslom, pronašao je stalno zaposlenje na poljoprivrednim gospodarstvima u Iloku. Zatvaranje granica onemogućilo je mnoge da odu na posao, a samo neki od njih uspjeli su tamo pronaći privremeni smještaj. Željka Donković iz Ljube ostala je u Iloku za vrijeme izvanrednog stanja u Srbiji.

»Radim u privatnoj tvrtki u Iloku već duže vrijeme. Imam hrvatske dokumente i uredno sam prijavljena u tvrtki. Dok nije proglašeno izvanredno stanje u Srbiji, na posao sam putovala osobnim autom. Kad sam saznala da će se granice zatvoriti, odlučila sam u dogovoru sa šefom doći u Ilok i nastaviti raditi. On mi je osigurao smještaj i auto da mogu putovati na posao. Smještaj ne moram plaćati tako da nisam u gubitku. Sada ne trošim puno novca, izdaci su mi manji, ali mi nedostaje što ne mogu otići kući. Selo mi je tako blizu, a tako daleko. Ima nas više iz Sota i Ljube koji smo ostali ovdje. Ali ima i onih koji nisu uspjeli osigurati smještaj u Iloku i koji su ostali u svom selu. Zbog trenutne situacije ne mogu putovati u Hrvatsku, niti mogu raditi. Do kada će to trajati i kada ćemo moći otići kući, nitko nam ne može sa sigurnošću reći«, navodi naša sugovornica.

Damir Sarvaš, također iz Ljube, već deset godina radi na poljoprivrednom gospodarstvu u Iloku. Kaže da je zadovoljan uvjetima rada i plaćom koju dobija, ali je nažalost zbog zatvaranja granica ostao zatočen u svom selu bez mogućnosti redovitog odlaska na posao.

»Oko 15 ljudi iz Ljube, među kojima sam i ja, trenutno ne mogu otići na posao u susjednu Hrvatsku. Dok nije proglašeno izvanredno stanje, na posao sam putovao osobnim vozilom. Svi mi koji smo ostali u selu imamo dozvole za rad, ali zbog izvanredne situacije ne smijemo prijeći granicu. Već dva mjeseca ne dobijam plaću ali sam razgovarao sa šefom i on mi je obećao da će mi, kada se okonča ova situacija, isplatiti dio zarade. Još uvijek ne znam hoće li to biti tako dok ne odem u Ilok i ne razgovaram s pretpostavljenima. Imam obitelj, dvoje male djece koje moram izdržavati. Za ovo vrijeme išao sam pomalo raditi po selu, a hvala Bogu imam zemlje pa sam ovo vrijeme iskoristio da završim poslove u polju. Nisam nigdje izlazio, nisam trošio novac, a ono što sam imao ušteđeno sam sačuvao. Nadam se da ću se uskoro vratiti na posao, a postoje i obećanja da će se granice otvoriti poslije 15. svibnja. Ja se nadam da će tako biti i da će se nakon toga situacija normalizirati, barem što si tiče nas uposlenih u Hrvatskoj«, ističe Damir Sarvaš.

I. A. / S. D. / Z. V.

ANTRFILE1

Ostali u Belom Manastiru

U desetak kilometara udaljena baranjska mjesta na posao je do zatvaranja granice putovalo nekoliko Monoštoraca.

»Izvenredno stanje je uvedeno u Srbiji 15. ožujka, a mi smo naredno jutro preko graničnog prijelaza Bogojevo otišli na posao. U petak je donijeta odluka o zatvaranju granice i mi smo ostali u Hrvatskoj, ne znajući koliko će sve to trajati. A evo skoro smo dva mjeseca ovdje. Priča se da će granica biti otvorena 18. svibnja, ali što ako se nakon povratka kući više ne budemo mogli vratiti u Hrvatsku? Čujemo da je Srbija s Mađarskom potpisala nekakav sporazum koji omogućava odlazak na posao iz pograničnih područja. Takav sporazum odgovarao bi i nama«, kaže Dalibor Marijanović, koji s još dvojicom svojih kolaga boravi u privremenom smještaju koji im je osigurao vlasnik tvrtke iz Belog Manastira u kojoj su uposleni.

 

ANTRFILE2

Šute i Beograd i Zagreb

Hoće li dvije države riješiti problem radnika koji iz pograničnih područja putuju na posao, slično kao što je to riješeno s Mađarskom, pokušali smo doznati u ministarstvima vanjskih poslova Srbije i Hrvatske. Na naša pitanja, upućena putem službi za informiranje u ovim ministarstvima, nitko nije odgovorio.