Intervju

Od vrtića do sveučilišta

Kada je u pitanju obrazovanje na hrvatskom jeziku, koje će od jeseni postati punoljetno, možemo reći kako smo govorili i pisali puno. Puno se i radilo. Puno se i danas radi. A sve s ciljem što kvalitetnije i bolje obrazovati i odgajati nove naraštaje, nove generacije učenika, koji su već sada na ponos zajednici i društvu uopće. Hrvatsko nacionalno vijeće već godinama brine i ulaže u obrazovanje, a dokaz tome su generacije učenika koje su završile osnovne i srednje škole, pa i fakultete. Dok je obrazovanje na hrvatskom jeziku u pojedinim mjestima u Vojvodini tema za razmišljanje i razgovor, kao i kod pojedinih roditelja koji se očito dvoje pri upisu djece u nastavu na materinjem jeziku, s druge strane imamo veliki broj zadovoljnih učenika i roditelja koji su prošli bar jedan ciklus obrazovanja na hrvatskom jeziku. Ako znamo da su u obrazovanju iz godine u godinu uključena nova djeca, onda valja s radom i nastaviti, te i novim generacijama omogućiti što kvalitetniju nastavu. Koje su sve povlastice onih koji su u nastavi na hrvatskom jeziku te koji su problemi oko upisa i otvorenja cjelovite nastave pitali smo predsjednicu Odbora za obrazovanje u Hrvatskom nacionalnom vijeću, pedagoginju Margaretu Uršal.

U tijeku je upis djece u vrtiće, a na teritoriju Subotice i okolice ima pet vrtića u kojima se rad odvija u cijelosti na hrvatskome jeziku, samo su u Đurđinu vrtićke skupine mješovite po dobi i po jeziku. Koje su mogućnosti i potrebe za eventualnim otvaranjem još nekih objekata?

O važnosti predškolskog odgoja i obrazovanja ne moram govoriti i isticati njegove prednosti, kako za samo dijete tako i za obitelj. U vrtićima na hrvatskome jeziku nekoliko godina unazad važilo je pravilo da se uvijek tražilo mjesto više. Trenutačna situacija, za narednu školsku godinu, je takva da mjesta u poludnevnom i cjelodnevnom boravku ima dovoljno. Ono što nedostaje, a ima veliki broj zainteresiranih roditelja, jesu jaslice.

Koliki je taj broj zainteresiranih roditelja za jaslene skupine i ima li mogućnosti za otvorenje skupine za najmlađe?

Predškolski odgoj i obrazovanje na hrvatskome jeziku jedino nema jaslenu skupinu za djecu do 3 godine. Zainteresiranih roditelja ima dovoljno, a i prostor postoji. Naime, u vrtiću Marija Petković – Biser u Aleksandrovu postoje prostorni kapaciteti i dvadesetak zainteresiranih roditelja koji žele upisati djecu u jaslice. Zamolba u ime zainteresiranih roditelja poslana je još u studenome prošle godine rukovodstvu PU Naša radost, na koju do danas nije pristigao nikakav odgovor, a Skupština grada je usvojila odluku o mreži dječjih vrtića na teritoriju Grada Subotice bez jaslica u ovom vrtiću, Međutim, sada je počeo upis i vjerujemo da se PU Naša radost neće oglušiti na inicijativu roditelja, budući da je bilo slučajeva da se odluka o mreži vrtića dopunila, a vrtićka skupina otvorila i za puno manji broj djece nego je to sada slučaj.

U nekoliko navrata je ova mogućnost, vrtića na hrvatskom jeziku, ponuđena i u drugim mjestima: Monoštoru, Sonti... što se pokazalo problematičnim, pa vrtići na hrvatskom u ovim mjestima još nisu zaživjeli?

Doista ne znam. I sama bih voljela dobiti odgovor na to pitanje. U nekim mjestima, poput Monoštora ili Sonte, i osim toga što više od stotinu djece izučava Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, stupanj više u ostvarivanju prava na školovanje na materinskom jeziku izostane. Ipak Hrvatsko nacionalno vijeće će i dalje nastaviti pružati punu potporu inicijativama otvaranja bilo kojeg oblika obrazovanja na hrvatskom jeziku.

Upis u prve razrede osnovne škole je također u tijeku, hoće li od nove školske godine 2020./21. biti možda odobrena još neka nova škola izvan Subotice i koliko se djece očekuje?

Očekujemo oko 35 prvašića u odjelima prvih razreda u Subotici i Monoštoru, zbog izvanrednog stanja i nemogućnosti izravnog kontakta s roditeljima i pokretanja novih inicijativa za sada će biti otvoreni odjeli u školama u kojima već postoji nastava na hrvatskome jeziku. To su osnovne škole u Monoštoru, Đurđinu, Tavankutu, Maloj Bosni i Subotici. Hrvatsko nacionalno vijeće je i u ovim okolnostima našlo načina da putem nove Facebook grupe SVE O UPISU U PRVI RAZRED – na hrvatskom jeziku roditeljima kontinuirano dostavlja sve važne informacije koje se tiču upisa.

Cjelovita nastava na hrvatskom jeziku posljednjih godina bila je ponuđena i u drugim mjestima gdje žive Hrvati, poput Berega, Sonte, a jedino izvan Subotice se odvija još u Monoštoru. Koji su najčešći problemi s kojima se susrećete?

Na žalost, to je posljedica niza okolnosti, od ne proaktivnog odnosa institucija i predstavnika vlasti pa sve do strategija zaprječavanja u koje smo se mogli uvjeriti. Pripadnici hrvatske zajednice se onda samo suočavaju s posljedicama takvih djelovanja. Unatoč svemu, nećemo odustati i nadalje ćemo biti potpora svakoj takvoj inicijativi.

Postoji li i kakva je suradnja s lokalnim samoupravama spomenutih mjesta, kao i spremnost ravnatelja za otvorenje cjelovite nastave u mjesnim školama?

Za sada smo u kontaktu s ravnateljicom Marijom Mrgić iz OŠ 22. oktobar u Monoštoru. Ona nam je rekla da ima 27 budućih prvaša evidentiranih, ali da se još nisu upisivali i izjašnjavali te tako nemamo podataka hoće li ove godine biti ili ne prvog razreda na hrvatskom jeziku u spomenutoj školi. Što se tiče suradnje s lokalnim samoupravama, moram istaći da je suradnja s lokalnom samoupravom Grada Subotice otežana, a s lokalnom samoupravom Grada Sombora deklarativna. To znači da u Subotici za svaki papir trebate tipkati pet puta na vrata i na koncu najčešće nećete niti dobiti odgovor, a u Somboru sve može na papiru, ali kada dođe do realizacije napisanoga tada nailazimo na neodobravanje i držanje po strani spram aktivnosti hrvatske nacionalne manjine.

Koliko su u promoviranju cjelovite nastave na hrvatskom jezik izvan teritorija Grada Subotice aktivni voditelji udruga, roditelji, vijećnici HNV-a?

Moram reći da to ne ovisi o tome je li netko član neke hrvatske udruge ili vijećnik ili elektor nego od volje i vjere u ono što promoviraš i želje da s drugima podijeliš i uvjeriš druge da je to dobro. Tako sam se često za ove tri godine, koliko radim u HNV-u, susrela s ljudima koji nisu ni vijećnici, ni elektori nego pripadnici zajednice i žele pomoći, raditi na tome, dok od onih od kojih sam najviše očekivala da se založe i uključe nisu to učinili iz meni nepoznatih razloga.

U brojnim mjestima u Vojvodini, gdje ne postoji cjelovita nastava na hrvatskom jeziku izučava se predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Je li to jedan od načina da se sačuva identitet Hrvata na ovim prostorima?

Svakako da jeste. Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture izučava se dva sata tjedno u bloku. Ove godine izrađeni su kompletno novi programi za učenje ovoga predmeta u osnovnoj školi, koji su vrlo fleksibilni i ostavljaju prostora nastavnicima koji ih realiziraju da 30% sadržaja bude vezano za lokalnu kulturu, običaje, nošnju, glazbu i tradiciju Hrvata. Također je pri kraju i izrada suvremenog integriranog udžbenika za 1. i 2. razred osnovne škole, za izučavanje ovoga predmeta s mnoštvom tekstova i interesantnih zadataka te kompletno razrađenim programom za ovaj predmet. Usporedo s ovim udžbenikom radi se i udžbenik za hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture za 5. i 6. razred i radna bilježnica. Očekujem da će za dvije godine za ovaj predmet biti izrađeni autorski udžbenici za sve razrede. Ono što je još iznimno važno jest očuvati postojeće skupine djece koje izučavaju ovaj predmet, ali dakako i povećati broj djece. Tu prvenstveno mislim na Bereg, Sot, Šid, Plavnu, Vajsku i Srijemska Mitrovicu. Upravo su to mjesta u kojima ima potencijala da bude više djece na elementima.

U razgovoru s roditeljima dobili smo informacije kako je prijevoz djece ove godine puno bolje organiziran. Koji su daljnji planovi i hoće li se možda prijevoz djece proširiti i na okolna mjesta, bar onamo gdje ima potrebe za time?

Prijevoz djece je oduvijek bio izazov s jedne strane za roditelje, a s druge za osobu koja skrbi o obrazovanju u HNV-u. Rješavanje ovoga pitanja zahtijeva temeljno promišljanje kako s jedne strane udovoljiti potrebama roditelja, s druge strane kako osigurati dovoljno sredstava u proračunu za ovu namjenu i treće kako pronaći odgovornog i pouzdanog prijevoznika. Prošle godine smo imali sreće što smo za liniju 1 Čantavirski put – Aleksandrovo – Prozivka – OŠ Ivan Milutinović – OŠ Matko Vuković pronašli pravog autoprijevoznika i organizirali prijevoz od kuće do škole i natrag. Druge dvije linije bile su organizirane u suradnji s Mađarskim nacionalnim vijećem i na žalost nismo mogli ispoštovati sve zahtjeve roditelja koji su bili zainteresirani za prijevoz, ali se nadamo da ćemo naredne školske godine i te dvije linije bolje organizirati. Prijevoz bi svakako bilo lakše organizirati kada bi svaki roditelj upisao u najbližu školu na hrvatskom jeziku što svakom roditelju i preporučujemo. Ono što bih htjela naglasiti jest da ćemo se sljedeće školske godine posebno založiti da svakom djetetu čiji roditelj/staratelj bude iskazao želju da upiše nastavu na hrvatskom jeziku, a nema mogućnost zbog udaljenosti, osiguramo prijevoz do najbliže škole. Ako već ne možemo proširiti mreže škola u pojedinim mjestima, snage ćemo usmjeriti na to da putem školskog autobusa ona bude svakom jednako dostupna.

Brojne su pogodnosti za djecu u cjelovitoj nastavi, od bona za školski pribor za prvašiće, do besplatnih udžbenika, izvannastavnih aktivnosti, prijevoza... Mogu li roditelji i djeca i u narednoj školskoj godini očekivati ovakvu pomoć?

Sve pogodnosti ostaju i nadalje. Djeca će, kao i uvijek, u nastavi na hrvatskom jeziku njegovati svoju tradiciju, naučiti što je vrijednost identiteta, osjetiti posebno zajedništvo, biti na ponos zajednici zbog svojih uspjeha, ali će imati i one oku vidljivije povlastice, a to su nezaboravna putovanja, udžbenici na dar, poklon bon od 10.000 dinara za prvašiće, božićni i uskrni darovi i mnoštvo drugih. Posebna povlastica jest što za kvalitetu nastave na hrvatskom jeziku u Srbiji dodatno skrbe i Hrvatsko nacionalno vijeće i Hrvatska. Ono što smo posebno ove godine planirali jest proširenje ponude izvannastavnih aktivnosti za učenike, naročito nižih razreda osnovne škole. S obzirom na nastalu situaciju te aktivnosti neće moći biti realizirane, ali ćemo ih nastojati realizirati u jesenskom periodu naredne školske godine ako za to budu postojale realne mogućnosti.

Poznato je kako lokalna samouprava Grada Subotice koči osnivanje hrvatskog školskog centra. Ima li nekih pomaka po tome pitanju?

Nažalost, pomaka po ovom pitanju nema. Srbija ima zakone manje ili više dobre koji su donijeti i na snazi su, ali oni se u praksi najčešće ne provode. Kada dođemo do točke da treba provesti određene dogovore, ispoštovati određene procedure ili donijeti odluke tada započinje odugovlačenje, prebacivanje nadležnosti iz jednog u drugo ministarstvo, sastanci koji ne donose ishode, a vrijeme, prolazi i tako već tri godine se vrtimo u mjestu oko prve aktivnosti usvajanja mreža vrtića, osnovnih i srednjih škola. Odluke su spremne, čekaju na usvajanje, ali uvijek fali neki papir ili nečiji potpis. Strpljivo čekamo i ne odustajemo.

Kada je u pitanju srednja škola, učenicima osmih razreda su ponuđene tri srednje škole: Gimnazija, Politehnička i Medicinska škola. Kako se biraju smjerovi i imate li podatke o zainteresiranosti učenika za ove škole?

Smjer u Gimnaziji je uvijek isti: to je opći smjer, a u strukovnim školama oko smjera se dogovaramo s ravnateljima tih škola. To znači da je potrebno uskladiti želje i realne mogućnosti. Primjerice, nerealno bi bilo tražiti da svake godine imamo odjel arhitektonski tehničar (AT) na hrvatskome jeziku, ali sasvim je realno tražiti da svake četvrte godine bude otvoren taj obrazovni profil. Tako smo i za narednu školsku godinu očekivali otvaranje tog profila, jer ove godine izlazi generacija AT na hrvatskom jeziku, međutim, iz meni još uvijek nejasnih razloga, ove godine nije bilo mogućnosti za otvaranje odjela unutar područja rada geodezija i građevinarstvo u Politehničkoj školi u Subotici već smo dobili mogućnost upisa obrazovnog profila tehničar za oblikovanje namještaja i interijera – područje rada šumarstvo i obrada drveta, a u Srednjoj medicinskoj školi fizioterapeutski tehničar.

Koliko u srednjim školama ima učenika izvan Subotice i može li se biti zadovoljan tim postotkom Planira li se neka aktivnost kako bi se za upis u srednje škole motivirali i učenici izvan Subotice?

Ne mogu reći da ima puno učenika izvan Subotice koji upisuju hrvatske odjele u srednjoj školi, ali mogu reći da ima mnogo više učenika koji upišu odjel u srednjoj školi na hrvatskom jeziku, a u osnovnoj nisu pohađali na hrvatskom jeziku. To govori i o tome da nekima možda nastava na hrvatskom nije dostupna ili iz nekih razloga je nisu upisali u osnovnoj školi, a odlučili su se za srednju. Ali to je tema za istraživanje i analizu, možda za novu Strategiju obrazovanja koju koncem ove godine treba započeti izrađivati.

Učenici koji završe osnovnu školu na srpskom, a upisuju srednju na hrvatskom, na kom jeziku polažu prijemni završni ispit i imaju li poteškoća da se u srednjoj školi uključe u nastavu na hrvatskom?

Učenici koji osnovnu školi završe na srpskom na tom jeziku polažu i završni ispit i tada se upisuju u željenu srednju školu. Nema nikakvih prepreka za upis na nastavu na hrvatskom jeziku, a svakako ni poslije školovanja. Ako su vrijedni i uče, ništa nije teško i nedostižno. Stara latinska izreka kaže: »Koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš« i upravo ona prikazuje realan odraz današnjeg načina života, jer što više jezika naučimo, veće su nam šanse za postizanje željenih ciljeva. Srpski i hrvatski nisu toliko različiti, a stečena znanja i stručna terminologija na hrvatskome može im samo biti prednost, jer nakon završene srednje škole mogu bez problema nastaviti studij kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj.

U srednju školu dolaze učenici i iz okolnih, pa i drugih mjesta, poput Monoštora, Sonte, Sombora, kako bi pohađali nastavu na hrvatskom jeziku. Tko financira prijevoz učenika i imaju li još neke druge pogodnosti, poput boravka u učeničkim domovima?

Učenici koji dolaze iz drugih mjesta u Suboticu i tu upisuju srednju školu imaju mogućnost konkurirati za smještaj u Domu za učenike Subotica koji je jedna vrlo moderna i suvremena ustanova sa svim potrebnim za boravak srednjoškolaca. Učenici koji su smješteni u učeničkom domu, a pohađaju nastavu na hrvatskom u nekoj od tri srednje škole mogu podnijeti zamolbu HNV-u za financiranje smještaja u domu za učenike. Do sada tih zamolbi je bilo svega nekoliko i uvijek se u dijelu proračuna HNV-a namijenjenom za obrazovanje našlo sredstava da se na takve zamolbe odgovori pozitivno. Što se tiče autobusnog prijevoza učenika, pola karte financira Grad Subotica svim srednjoškolcima, a drugu polovicu Hrvatsko nacionalno vijeće onim učenicima koji su osnovnu školu pohađali na hrvatskome jeziku.

Nakon srednje škole, učenici cjelovite nastave na hrvatskom jeziku upisivali su različite fakultete u Srbiji i Hrvatskoj. Za sve one koji planiraju studirati u Hrvatskoj, HNV je osiguralo pripremu za državnu maturu. Koliko njih želi studirati u Hrvatskoj i ako još netko želi upisati fakultet u Hrvatskoj gdje i kome se treba javiti?

Unatrag nekoliko godina u listopadu započinju pripreme za državnu maturu Republike Hrvatske iz Hrvatskoga jezika. Sati se održavaju u prostorijama HNV-a u trajanju od sat i pol do dva, i to svakog tjedna. Sate pohađaju maturanti, a ove godine nastavu drži prof. Sanjin Ivašić, prvo je to bilo u HNV-u, a od stupanja na snagu ovih mjera on-line iz Rijeke putem Google učionice. Za sada ima desetak maturanata koji žele studirati u Hrvatskoj, a za sve one kojima su potrebne informacije ili žele nešto pitati mogu pratiti najnovije informacije na Facebook stranici HNV-obrazovanje i na sajtu HNV-a, a tamo će i pronaći kontakt telefon i mail na koji se mogu obratiti za dodatne informacije.

Jesu li budućim brucošima osigurane posebne upisne kvote i što je potrebno kako bi ih mogli ostvariti?

Jesu na Zagrebačkom sveučilištu, na Veleučilištu Lavoslav Ružička u Vukovaru i na Visokoj školi za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici. Za upis preko kvote potrebno je, osim dokumenata koji su neophodni za upis na željeni fakultet, priložiti i potvrdu o pripadnosti hrvatskome narodu koju izdaje Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Ta potvrda se dobiva slanjem dokumenata u Središnji državni ured kojima budući student dokazuje svoje hrvatsko podrijetlo (obično je to izvod iz matice rođenih roditelja u kome se navodi nacionalna pripadnost Hrvat i sam izvod onoga tko podnosi zahtjev gdje također piše da je Hrvat).

Lektorat hrvatskog jezika u Novome Sada bi krajem ove školske godine trebala završiti još jedna skupina odgajatelja i nastavnog kadra. Kakvi su planovi za buduće i kolika je zainteresiranost za ovo jezično usavršavanje? 

Naredne akademske godine upisat će treća skupina lektorat. Planirano je da to budu odgojitelji kako bi u potpunosti imali jezično stručni kadar u vrtićima na hrvatskom jeziku. Onaj tko želi raditi u nastavi i programima na hrvatskom jeziku mora ulagati u svoje obrazovanje i kontinuirano podizati svoje jezične kompetencije za realizaciju iste, te poučavati učenike ne samo predmetu koji predaje nego i jeziku na kome predaje. Samo kombinacijom predmetne i jezične stručnosti dobit ćemo željenu kvalitetu nastave na hrvatskom jeziku.

Intervju vodila: Željka Vukov