Tema

Djeca su nam dio velike obitelji

Sedmočlana obitelj Adriane i Josipa Kujundžića jedna je od prepoznatljivijih obitelji hrvatske zajednice u Subotici. Osim što im je četvero djece uključeno u sustav obrazovanja na hrvatskome – troje u osnovnoj školi i jedno u vrtiću, aktivni su i u vjerskom i kulturnom životu ovdašnjih Hrvata te kažu da se zbog toga osjećaju kao dio jedne velike obitelji.

»Upisati dijete u hrvatski odjel je veliki plus za njega, ali i za nas roditelje. Svi se poznajemo ili upoznajemo, a spajaju nas isti korijeni, ista vjera. Osmjesi govore sve kad su djeca skupa – bilo to u školi, na satima tambura, na probama folklora… Naš izbor je bio obrazovanje na hrvatskome još prije osam godina, a bit će i svakom sljedećom prilikom«, kažu Kujundžići.

Zajedništvo među djecom

Iako su oduvijek bili svjesni svoje nacionalnosti, kažu da ju ni po čemu nisu isticali. Najstarije dijete Anu upisali su u vrtić Marija Petković – Sunčica na hrvatskome, jer im je blizu te zbog kršćanskog odgoja koji se u njemu provodi. Kada je došlo vrijeme upisa u školu, odlučili su se upisati kćerku u hrvatski odjel prvenstveno zbog dobrog iskustva koje je otac Josip stekao s hrvatskim odjelima služeći vojsku u Osnovnoj školi Matko Vuković.

»Iako nam je Ana išla u vrtić na hrvatskome, nismo bili sigurni da ćemo je upisati i u hrvatski odjel. Međutim, budući je Josip služio civilnu vojsku u OŠ Matko Vuković gdje se upoznao s generacijama učenika na hrvatskome i načinom rada s njima, odluka je pala za takav odjel i upravo tu školu. Budući je puno vremena provodio ondje, kaže kako je bio oduševljen zajedništvom te djece i posvećenošću učiteljice svakom od njih. Kada smo ju upisali, vidjeli smo da je u odjelu s puno prijatelja iz vrtića«, ističe Adriana.

Nakon pozitivnih iskustava s prvim djetetom, Kujundžići kažu kako za svako sljedeće nije bilo dvojbe – svi su išli u vrtić Sunčica, a potom u OŠ Matko Vuković. Osim Ane, koja je osmi razred, Josip je u petom razredu, Petar u trećem, Matej je vrtićanac, a najmlađa Marija je još kod kuće.

»Za Josipa i Petra nije bilo ni potrebe postavljati pitanje gdje će ići u školu. Prezadovoljni smo Matkom – u odjelima ima lijepi broj djece, a i učiteljice/nastavnici imaju višegodišnje iskustvo u nastavi na hrvatskome, tako da sve dobro funkcionira«, kaže Adriana koja i za vrtić Sunčicu ima samo riječi hvale.

»Iako mislim da vjerski odgoj potiče iz kuće, odnosno obitelji, on se može nadograditi i usavršiti u školi i vrtiću. Zato je naš izbor već četiri puta bio vrtić Sunčica. Ondje su okruženi osim odgojiteljica i časnim sestrama, a često im dolazi svećenik, imaju mise, uče razne molitve, o životu svetaca, o blagdanima… I što je najvažnije, vode ih tri Marije – Majka Marija, Marija Montessori i Blažena Marija propetog Isusa Petković«, navodi Adriana.

Izvannastavne aktivnosti

Obitelj Kujundžić u sustav obrazovanja i odgoja na hrvatskome uključena je preko deset godina te su dobro upoznati sa svim problemima i promjenama koje su ove godine nosile. Kažu kako je bilo raznih problema, ali da im se čini kako su oni sada svi premašeni. Sjećaju se priča kako na samom početku nije bilo udžbenika, već da su učiteljice lijepile printane listiće na hrvatskome djeci u bilježnice, ali njihovo iskustvo je što se tiče udžbenika bolje. Kažu kako vide napore koje svi nadležni ulažu da djeca svake godine imaju udžbenike na stolu prvoga dana nove školske godine, te da je kod njih u obitelji poseban doživljaj kada toga dana svi donesu nove knjige doma i s radoznalošću ih prelistavaju.

S obzirom na tri školarca iz obitelji, kod Kujundžića u kući ima puno udžbenika. Kao veliku financijsku pomoć ističu besplatne knjige za sve razrede, kao i dostupne lektire.

»Dobro smo svjesni koliko uštedimo godišnje samim tim što ne moramo kupovati udžbenike. Puno nam znači što ih od Hrvatskog nacionalnog vijeća dobijemo besplatno i to nam predstavlja financijsku olakšicu od nekoliko desetaka tisuća dinara svake godine. Sjajno je i što se sve potrebne lektire na hrvatskome mogu pronaći u Gradskoj ili školskoj knjižnici, pa nema potrebe niti za njihovom kupovinom«, ističe Adriana.

Sve ove godine Kujundžići su išli i na brojna putovanja/ekskurzije u Hrvatsku i to po, kako kažu, vrlo pristupačnim cijenama.

»Ana je prošlog ljeta bila u Benkovcu na profesionalnoj orijentaciji za učenike sedmih razreda osnovne i trećih razreda srednje škole. Josip je bio u Novom Vinodolskom kada je bio četvrti razred i u Žrnovnici (okolica Splita) u šestom razredu. Petar je još mali, ali i njega ćemo rado slati na ekskurzije kada za to dođe vrijeme jer se puno toga vidi i nauči, a cijene su vrlo pristupačne. Dobra strana tih putovanja je i što mi roditelji znamo da o njima brine puno volontera koji putuju s njima. Oni nas obavještavaju o svemu, šalju nam fotografije i informacije kako su i što rade, a nama to puno znači«, kaže Adriana

Violina, tambura, folklor

Djeca Adrijane i Josipa Kujundžića pohađaju Glazbenu školu, sviraju u Hrvatskog glazbenoj udruzi Festval bunjevački pisama i treniraju folklor u Hrvatskom kulturnom centru Bunjevačko kolo, a navode i da svake godine s nestrpljenjem iščekuju Etno kamp u organizaciji Hrvatske čitaonice. Kažu kako se na svim ovim izvannastavnim aktivnostima druže s prijateljima iz škole i župe te da to doprinosi njihovom još većem zajedništvu.

»Dvoje djece nam ide u Glazbenu školu. Ana svira violinu, a Josip tamburu. Osim toga, članovi su i Festivala bunjevački pisama te im je Tamburaška kuća kao druga kuća. Iako u Glazbenoj školi uče na srpskom jeziku jer nema na hrvatskome, nismo primijetili da im je to nekada predstavljalo problem. U školi imaju i sate srpskog, tako da poznaju ćirilično pismo i dobro se služe i jednim i drugim jezikom. Osim sviranjem, slobodno vrijeme djeca nam provode i plešući folklor. Najprije je krenula Ana još kao mala, a kako su stasavali upisali su se i Josip i Petar. Jako vole ići na probe, uživaju na nastupima, turnejama… U našoj kući kada se spomene folklor svi imaju osmjeh na licu«, kaže Adrijana.

J. D. B.