Širom Vojvodine

Smrt na svakom koraku

Zabrana kretanja ili izolacija za one koji dolaze iz drugih regija mjere su koje se u XXI. stoljeću primjenjuju kao najefikasniji način borbe protiv koronavirusa. Tako gledajući nismo se daleko maknuli od XVIII. ili XIX. stoljeća, jer su upravo te mjere korištene u borbi protiv kuge i kolere koje su nemilice sijale smrt diljem Europe. Nisu te epidemije zaobišle ni zapadni dio Bačke iako su tada trebali mjeseci, pa i godine da se zaraza prenese iz jednog u drugi dio starog kontinenta. Tako je prošlo skoro dva desetljeća dok kuga koja se 1720. godine pojavila u Francuskoj nije stigla i na područje Bačke. Ali širenje zaraze nije moglo biti spriječeno, usprkos mnogo sporijem kretanju ljudi i usprkos mjerama koje su poduzimane, pa se kuga zlokobno približavala južnim dijelovima Ugarske. A u preporučene mjere koje su trebale spriječiti širenje zaraze spadalo je uvođenje propusnica i karantena, zabrana održavanja sajmova i stočnih tržnica te podizanje bolnica. No, nije to bilo dovoljno za zaustavljanje prelaska kuge, koja je u Bačku prenijeta iz Banata u ljeto 1738. godine.

Zarazu donio grčki trgovac

»Došao je ovamo neki grčki trgovac, u jednu gostionu, koji je već ranije kugom zaražen bio, a koji je prve noći kada je stigao zarazio gostioničara s cijelom njegovom obitelji, koji su svi narednog jutra nađeni u besvesnom stanju. Zbog ovog nečuvenog slučaja skupili su se mnogi susjedi, te su i oni postali zaraženi i zarazili su cijelu varoš«, zapisao je u svojoj koronici fra Bona Mihaljević, franjevac koji je u Somboru boravio od 1778. godine, pa sve do odlaska franjevaca iz grada 1787. U svojoj kronici fra Bona Mihaljević dalje piše da je nakon toga bio zabranjen »dodir među ljudima«.

»O tom jadnom i žalosnom stanju grada nitko ne bi mogao bez suza ispričati sve nedaće, plač i jad. Dovoljno je toliko reći da je kuga potrajala ne bi ostao niti jedan čovjek koji bi mrtve pokapao«, piše u svojoj kronici fra Bona Mihaljević.

On je još zapisao da je mrtvih bilo toliko da su u gradu otvorena čak četiri »zarazna« groblja u koja su sahranjivani preminuli od kuge. Kuga je u Somboru oduzela na stotine života, ali točnog podatka o broju umrlih od kuge nema. Epidemija je gradom harala od jeseni 1738 godine. Kuga je pokosila i gvardijana franjevačkog samostana u Somboru Dominika Zomboria, koji se zarazio obilazeći svoje vijernike, a preminuo je početkom 1739. I on je pokopan na masovnom groblju s drugim zaraženim stanovnicima grada. Zabilježeno je i da je u prvoj polovici 1739. godine u Somboru bila karantena za oboljele od kuge. Od ove zaraze se na prostoru Sombora umiralo sve do kraja 1740. godine, ali su to bili tada već zaista rijetki slučajevi.

Legenda ili?

U Somboru se velike epidemije vezuju za podizanje spomenika Svetog trojstva na centralnim gradskom trgu. Spomenik je podignut 1774. godine, a prema predanju podigli su ga zahvalni građani Sombora, jer je grad zaobišla velika epidemija kuge. Međutim, u kronici fra Bone Mihaljevića tako nešto se ne spominje. On o samom podizanju spomenika piše: »Dana 24. listopada podignut je kameni spomenik Svetom trojstvu na trgu, sa kipovima Svete Djeve Marije, te apostola Petra i Pavla, a o trošku dvorskog administratora Pavla Krušpera. Za održavanje spomenika Krušper je gradu poklonio 100 forinti«. Nije zabilježeno da je u to vrijeme na prostorima Bačke bilo epidemije kuge, što je onima koji priču o zahvalnim Somborcima i spomeniku drže kao legendu argument da je to zaista samo priča koja dodatno uljepšava povijest ovoga grada. U to vrijeme nije bilo epidemije kuge, ali jeste kolere. Oko Sombora, ali ne i u samom Somboru. Tako Fra Bona Mihaljević u svojoj kronici bilježi da je 3.  listopada 1771. godine Magistrat slobodnog i kraljevskog grada Sombora, prije sjednice o postupku u slučaju izbijanja epidemije kuge, od Nastojništva franjevačkog samostana zatražio da se imenuje mađarski propovjednik. Taj zahtjev nema veze s kolerom, ali podatak da je Magistrat raspravljao i o mogućoj pojavi kolere svakako potvrđuje da je Sombor tri godine prije podizanja spomenika strahovao od epidemije.

Spomenik je srušen 1947. godine, ali rušenje spomenika i neuspjele inicijative za njegovo vraćanje na Trg Svetog Trojstva tema su za neki drugi tekst.

Kolera »umrtvila« sela

U nekoliko zapisa i knjiga spominje se kolera koja je u nekoliko valova između 30-tih i 70-tih godina XIX. stoljeća pustošila prostore Bačke. Tako je zapisano da je 1831. godine u Bezdanu od kolere oboljelo između 700 i 800 ljudi, a preminulo je 350. Tada je u selu otvorena prva ljekarna koja, na istom mjestu, radi i danas. Kako piše Miljenko Beljanski u knjizi Bački Monoštor između 1801. i 1920. godine epidemija kolere u Monoštoru počela je 3. kolovoza 1831. godine, a bolest je zahvatila i Kupusinu, Bezdan, Krnaju (Kljajićevo), Čonoplju, Stanišić, Apatin. Kako piše Beljanski, liječnik János Peák zabilježio je tada da su preminuli od kuge bili ušljivi i fizički slabi.

»Niti jedan od umrlih nije bolovao duže od dan-dva. Prije bi se reklo da je u pitanju stomačna groznica nego kolera«. U prvom izvješću koje je liječnik poslao koncem kolovoza navedeno je da je oboljelo 217 osoba, a broj peminulih je 108.

Iste godine epidemija kolere zahvatila je i Stanišić, a ostalo je zabilježeno da je 27. kolovoza dan kada je kolera stigla u selo. Oboljelo je 18, a preminulo 13 osoba. Kako piše Beljanski, od kolere je tada u Bačko-bodroškoj županiji oboljelo 8.487, a premunulo 4.026 ljudi.

Kolera se na prostor Bačke ponovno vratila nekoliko godina kasnije. U Stanišiću je ponovno registrirana 1836. godine, ali tada s mnogo pogubnijim posljedicama nego što je to bilo pet godina prije. U Gornjem srezu, kome je pripadao i Stanišić, tada je preminulo 1.355 ljudi. Epidemija kolere 1836. godine u Bačkoj je odnijela 2.236 života.

Ali to nije bio kraj, jer je još jedan veliki val epidemije kolere zahvatio Bačku. Kako je zabilježio Josef Basler, kroničar Plavne, 1870. godine kolera je zahvatila oko 70 mjesta. Prema tekstu objavljenom u knjizi Crtice iz povijesti Plavne bilo je i takvih slučajeva da su u kućama svi poumirali, što više, kolera je pomela stanovništvo čitavih ulica. Do posljednje duše. Zaraza je trajala četiri mjeseca.

Selo Ratkovo u općini Odžaci kolera je pogodila 1873. godine. Umrlo više od 800 stanovnika. To znači da je skoro svaki četvrti stanovnik preminuo od ove bolesti. Groblje na kome su sahranjeni oboljeli od kolere i danas postoji u Ratkovu i podsjeća na ovu užasnu epidemiju.

Z. V.

ANTRFILE1

Franjevci u samostanu

U kronici samostana u Baču zabilježena je pojava kuge 1732. godine. Epidemija je trajala tri godine. Okolno stanovništvo se razbežalo, ali su franjevci ostali u svom samostanu.

ANTRFILE2

Karantena 42 dana

Zbog pojave kuge na prostoru Bačke u ljeto 1737. godine zabranjen je prijelaz preko Dunava, čime je prekinuta veza između Bačke i Baranje. Svi putnici koji su zatečeni na prostoru Bačke bili su dužni u karanteni ostati 42 dana.