Tema

Jezik, vjera, tradicija – o svemu tome se uči

Đurđin je selo u kojemu je nastava na hrvatskome jeziku u osnovnoj školi prisutna od samoga početka, već punih 18 godina. Ovisno o veličini generacije, odjeli na hrvatskome broje od dva do preko deset učenika, a oni koji svoje prvo dijete upišu na ovakvu nastavu zbog dobroga iskustva za nju se opredjeljuju i s drugom, mlađom djecom. Takav primjer je i obitelj Jasne i Zdenka Dulića. Za sada imaju dvoje djece upisano u školu – Sara je 4., a Barbara 2. razred, a od jeseni će u hrvatski odjel upisati i treće dijete, Jakova. Ako bude mogućnosti, i preostalih troje mlađih voljeli bi upisati u odjele na hrvatskome, poručuju Jasna i Zdenko.

Materinski jezik

Kao osnovni razlog prilikom upisa najstarijeg djeteta na nastavu na hrvatskome Dulići ističu korištenje mogućnosti za obrazovanjem na materinskom jeziku, ali i da se sada, kada imaju nekoliko godina iskustva s ovakvom nastavom, popis čimbenika »za« značajno povećao. Izdvajaju kvalitetnu nastavu za koju su zaslužni dobri udžbenici i posvećena učiteljica.

»Kad je došlo vrijeme upisa prvog djeteta, Sare, u školu, nismo dvojili u koji odjel ćemo ju upisati. Kad nam je već ponuđena mogućnost školovati dijete na materinskom jeziku, nismo htjeli to propustiti. Nastavom smo bili zadovoljni od početka, a kako vrijeme prolazi vidimo da nije jedini benefit to što uče na hrvatskome već i kvalitetni udžbenici i drugi didaktički materijali koje koriste, te učiteljica koja dobro vlada jezikom i zna ih naučiti sve što trebaju znati«, kaže Zdenko.

Ono što ih je posebno dojmilo prožetost je gradiva sadržajem o katoličkoj vjeri, iako se nastava odvija prema planu i programu Srbije.

»Sviđa nam se što iz pojedinih predmeta udžbenici nisu samo prevedeni sa srpskog na hrvatski već su neke teme posebno obrađene i prilagođene baš ciljano za našu djecu. Prezadovoljni smo što o Katoličkoj crkvi svecima, blagdanima i običajima koji se uz njih vezuju uče na primjer i na satu Svijeta oko nas, a ne samo na Vjeronauci«, navodi Jasna.

Putovanje u Osijek

Iako su Sara i Barbara u nižim razredima osnovne škole, već su iskusile bogatstvo izvannastavnih aktivnosti i putovanja koje nudi ovakav obrazovni sustav.

»Obje su išle na natjecanja recitatora koje organizira Hrvatska čitaonica i jako im se svidjelo. Sigurno je dojmu pridonijelo i to što su pohvaljene, a Sara je kao nagradu dobila i jednodnevni izlet u Osijek s ostalim nagrađenim sudionicima. To ju je baš dojmilo«, kaže Jasna i dodaje kako je zadovoljna što će joj djeca imati priliku obići neke dijelove i znamenitosti Hrvatske u sklopu izvannastavnih aktivnosti.

Kao dodatni plus obrazovanju na hrvatskome ističu financijsku pomoć, koja, kako kažu, nije zanemariva, a ogleda se u vidu besplatnih udžbenika i bona od nekoliko tisuća dinara svim prvašima. »Komplet udžbenika za prvi razred staje preko 6.000 dinara, a cijene s razredima rastu. Ako netko ima jedno dijete, možda mu to i ne predstavlja veliki izdatak, ali nama, koji ćemo od sljedeće školske godine imati tri školarca takva pomoć je i više nego dobro došla. Značajan je i bon koji se dobiva na početku prvoga razreda za nabavu školskog pribora«, kaže Jasna.

Kombinirani razred

S obzirom na to da je i u Sarinoj i u Barbarinoj generaciji bilo svega nekoliko zainteresiranih za upis u odjel na hrvatskome, nastava je organizirana tako da su njihovi razredi spojeni, u jedan kombinirani. Jasna ne vidi u tome ništa loše, čak naprotiv, kaže da njoj kao mami činjenica da su u istom razredu pojednostavljuje komunikaciju s učiteljicom, budući da imaju istu, ali i da jedna ili druga kći ništa ne mogu skriti.

»Djeci se, naravno, ne sviđa što su u istome odjelu jer znaju da je nemoguće nešto prešutjeti, uvijek istina ispliva na vidjelo – ako ne kaže jedna, kaže druga. Meni kao roditelju ovakav kombinirani razred zbog toga, ali i zbog iste učiteljice baš odgovara. Budući da na istome satu imaju iste predmete, stariji kada učiteljica mlađima objašnjava usput ponove gradivo, dok mlađi kada čuju ono što uče stariji mogu možda nešto zapamtiti. Ne vidim ništa loše u tome, sve dok se ne zaostaje s gradivom, što kod nas još nije bio slučaj«, govori Jasna.

Zbog sve manjeg broja učenika u školi i hrvatski odjeli su se godinama smanjivali, zbog čega se događalo da posljednjih nekoliko generacija koji su se opredijelili na obrazovanje na hrvatskome nastavu od petog do osmog razreda sluša na srpskom jeziku. Takav scenarij čeka i Sarinu generaciju, budući da ih u odjelu ima samo dvije, no Jasna kaže kako misli da to za njih neće predstavljati ozbiljniji problem.

»U ove prve četiri godine zbog kvalitetne nastave Sara je stekla dobre temelje i radne navike za dalje školovanje, tako da se ne plašimo petog razreda i prelaska na srpski jezik. Ona vlada dobro i srpskim i hrvatskim jezikom i mislim da će joj biti samo malo neobično u početku, ali da će to brzo prevladati, jer se djeca lako prilagođavaju novim situacijama. Drago mi je što će bar moći pohađati izborni predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture«, kaže Jasna.

Ima potencijala za još djece

Budući da je i sama zaposlena u školi kao šef računovodstva kaže da ima priliku vidjeti i kako stvari u vezi s hrvatskim odjelima funkcioniraju i »iznutra«. Navodi da je zbog ograničenosti s prostorom u školi iskorištena svaka učionica, svaki kutak i da se svi, od ravnateljice do svakog člana kolektiva, trude na što kvalitetniji i profesionalniji način održavati nastavu, kako na srpskom tako i na hrvatskome jeziku.

I Jasna i Zdenko ističu kako bi u Đurđinu moglo biti upisano u hrvatske odjele puno više djece nego što je posljednjih nekoliko godina slučaj. Kaže kako joj je žao što se neki roditelji prilikom upisa djeteta u prvi razred ne opredijele za ovakvu nastavu, jer nisu ni svjesni što su time sve uskratili svome djetetu. »Naravno da svatko ima pravo odlučiti gdje će upisati svoje dijete, ali mi je žao što pojedinci nisu svjesni koje sve benefite pruža nastava na hrvatskome. Važno je naučiti jezik, ali nama je podjednako važno i u kakvom okruženju će nam rasti djeca. Presretni smo što školsku godinu započinju i završavaju misom svi skupa, što u školi uče i o našoj tradiciji i običajima, što im se nudi mogućnost brojnih izleta i to vrlo povoljno, što ima puno izvannastavnih aktivnosti kroz koje se mogu profilirati, što se upoznaju i druže s vršnjacima iz drugih škola, što je financijski mnogo manje opterećenje za roditelje… Zaista ima puno pogodnosti koje nudi nastava na hrvatskome i mi smo zahvalni što imamo mogućnost djecu školovati u selu u kojemu živimo«, kaže Zdenko.

J. D. B.