Intervju Intervju

Nema vlasti koja iz ovakve krize može izaći jača

Za samo nekoliko mjeseci jedan zdravstveni problem, to je već sada očito, prouzročio je cijeli niz drugih čije ćemo posljedice tek osjetiti. Koronavirusu uspjelo je što ni najmoćnijem ni najsuvremenijem oružju do sada nije: potisnuti, bar na određeno vrijeme, politiku u drugi plan iz naših života, jer se pitanje »što će biti sutra?« najčešće postavlja u vezi s ekonomijom i krizom koja, i više je nego izvjesno, tek slijedi. Naravno da će i politika u rješavanju tih problema, kao i do sada (a možda i više), imati ogromnu ulogu, ali koronavirus iznio je na površinu i nešto što do sada, čak ni u mnogo razvijenijim društvima od našeg, nije bio slučaj: ogromni utjecaj struke u donošenju odluka, a potencijalno i jače buđenje svijesti ljudi o vlastitoj ulozi u globalnoj (r)evoluciji. Kako za sada nitko nema pravog odgovora na pitanja »dokle« i »što i kako dalje« eksperti iz područja različitih grana znanosti u ovom trenutku djeluju poput modernih proroka koji svoje projekcije baziraju na dosadašnjim iskustvima. Nekako odmah iza liječnika najčešći sugovornici ovih dana su ekonomisti koji, osim nagađanja o iznosima financijske štete od pandemije, prognoziraju i sve ostale posljedice koje će zbog koronavirusa nastati. Naš sugovornik u ovom broju Hrvatske riječi jedan je od onih za kog se može reći da je ekspert i u području ekonomije i novinarstva. Iza Dimitrija Boarova, naime, stoji dugogodišnje iskustvo objavljivanja tekstova u Ekonomskoj politici, Nezavisnima, Vremenu, Danasu...; obavljanja funkcija predsjednika Nezavisnog društva novinara Vojvodine i zamjenika urednika Naše borbe, te nekoliko objavljenih knjiga, desetci radova i stotine tekstova u kojima se na stručni način prožima vječni odnos između politike i ekonomije. S obzirom na to da je rođen 1946., Dimitrije Boarov jedan je od armije ljudi kod nas koji je, zbog svojih godina i mimo svoje volje, već mjesec dana u prinudnoj izolaciji, pa smo i razgovor za naš tjednik počeli upravo tim pitanjem:

Prije svega, kako vidite mjeru zabrane kretanja osobama starijim od 65 godina u gradovima i 70 u selima, koja se odnosi i na Vas: kao nužno zlo u cilju zaštite starijih građana ili kao mjeru u kojoj se pretjeralo u uskraćivanju osnovnih sloboda?

Smatram da je mjera potpune zabrane kretanja za građane Srbije starije od 65 godina u gradovima i 70 godina u selima – pretvrda, pretjerana i nepotrebna. S jedne strane, ona je opteretila mnogo mlađih ljudi obvezama oko opskrbe onih starijih, a, s druge strane, »uhapsila« je oko dva milijuna ljudi koji u slučaju koronavirusa nisu ni krivi ni dužni. Ograničenje slobode kretanja, kao i svako drugo ograničenje svake slobode, ima teške posljedice i u onome što zovemo socijalna psihologija, a imat će i političke reperkusije. Inače, ja ne vjerujem da je ta mjera, i način na koji se provodi, mnogo pridonijela zaštiti starijih ljudi, koji su i inače disciplinirani u provođenju sugestija vlasti.

Kako tumačite činjenicu da, umjesto Vlade, ekonomske mjere iznosi predsjednik Republike?

I tijek korona krize pokazuje da je kod nas Vlada Srbije samo »operativno tijelo« predsjednika Aleksandra Vučića, pa nije iznenađenje što je on »preduhitrio« Vladu pri objavi planiranih ekonomskih mjera za pomoć privredi. Ako one budu dale dobre rezultate, on će biti zaslužan, ako ne budu dale rezultate, predsjednik će se distancirati od Vlade i reći kako ona nije bila sposobna realizirati njegove dobre zamisli ili će krivica za neuspjeh pasti na tajkune iz oporbe ili nedisciplinirane. To je, ipak, računica bez krčmara. Ako srpska privreda padne u dublju krizu zbog europske recesije, odgovornost će, okreni-obrni, završiti na Vučićevim leđima i u očima građanstva. Nikakva propaganda mu ne može olakšati poziciju.

Kako vidite (ekonomske) mjere koje je najavio Aleksandar Vučić, odnosno koliko su one realne i, što je još bitnije, provodive?

Mjere su, čini mi se, dobro primljene u privrednim krugovima. Uostalom, one nisu neka naša kreacija – sve razvijene i demokratske zemlje donijele su slične pakete mjera za očuvanje likvidnosti privrednih kompanija i za, koliko-toliko, očuvanje radnih mjesta. Ne mogu procijeniti hoće li naša državna administracija biti u stanju provesti najavljene mjere »ni po babu, ni po stričevima«, s obzirom na to da je naša porezna služba još uvijek bez mnogih podataka. Negdje zbog dugogodišnjeg javašluka, negdje iz nekakvih političkih razloga. Sjećam se da mi se jednom jedan predsjednik gradske vlade u Vojvodini požalio da mu je svako jutro glavni posao bio »skidanje blokade« nekoj firmi koja je bliska vladajućoj koaliciji. Uostalom, Srbija još nije pravna država u mnogo čemu, pa vjerojatno neće biti ni u poslu spašavanja poduzeća od bankrotstva koje mnogima prijeti zbog zatvaranja granica, zatvaranja poslovnih lokala, policijskih restrikcija i raznovrsnih izolacija zaposlenih.

Što mislite što je razlog tome da će pomoć maloj privredi, odnosno malim privrednicima uslijediti znatno kasnije u odnosu, recimo, na isti sektor u Hrvatskoj gdje je ona već počela?

Svi se žale na to što će mjere Vlade Srbije za pomoć privredi iz republičkog proračuna krenuti tek polovinom svibnja. Istina, moratorij na otplate kredita, mjera NBS, već je efektivan, a ne plaćaju se ni komunalije.

Kakve će to posljedice imati na malu privredu i zaposlene u tom sektoru? Primjera radi, što s onim radnicima koji su već dobili otkaze?

Postavlja se pitanje hoće li vlasnici malih firmi, posebno onih najbrojnijih, uslužnih, biti motivirani da sačuvaju onaj broj »prijavljenih radnika« koji su ranije imali, kako bi dobili subvenciju za njihove tri minimalne plaće. Ne mogu sve to zasad procijeniti (nemam firmu), ali mislim da je izuzeće od pomoći za one koji su već otpustili deset posto zaposlenih – dobro odmjereno. A što će biti s onima koji su već dobili otkaze, to je suviše teško pitanje. Općenito, nitko ne može pokriti sve posljedice korona krize u koju upadamo. Štete će biti veće od svake pomoći.

Smatrate li da će nakon prestanka pandemije uslijediti još veća ekonomska kriza ili će izlazak iz izvanrednog stanja biti šansa za vraćanje na stara ili čak i otvaranje novih radnih mjesta?

Budući je riječ o globalnoj krizi, koja je posebno teško oštetila Europu, realno je očekivati teška ekonomska vremena i za Srbiju. Neki mali privrednici se mogu brzo oporavati (obrtnici, prije svega), ali najvećem broju restoratera, hotelijera, turističkih firmi, transporta, špeditera i drugih bit će teško duže vrijeme, pa će malo ljudi i zapošljavati.

Tko bi za tako nešto, prije svega kada je reč o investicijama, trebao ponijeti najveći teret: država, banke ili pak velike firme koje su uspjele »preživjeti« posljedice izazvane pandemijom?

Može se očekivati i značajan pad privatnih investicija, kojih i inače u Srbiji nije bilo dovoljno. Sada je teško donositi investicijske odluke – s jedne strane, ima novca koji se može posuditi, a s druge strane teško je predvidjeti razvoj konjunkture.

S druge strane, mirovine, plaće u javnom sektoru za sada se ne smanjuju, a nema ni otpuštanja. Smatrate li da je to dokaz snage, spremnosti i spretnosti države da sustav i u ovim uvjetima funkcionira dobro ili pak i ovdje očekujete da će doći do promjena na gore?

Svaka vlast uoči izbora čuva javni sektor od problema, jer taj sektor je glavni rezervoar glasača za »postojeće stanje«. Što će biti poslije parlamentarnih izbora – vidjet ćemo. Moj je dojam da javne službe ne rade efikasno i ne funkcioniraju dobro, to jest da se one moraju dublje reformirati, ali i bolje platiti.

Mnogi poljoprivrednici žale se da im je ograničeno vrijeme kretanja smetnja u normalnom obavljanju proljetnih poslova koji ne trpe vremensko odgađanje. Kako vidite ovu mjeru?

Mislim da je ograničavanje kretanja seljaka u vrijeme proljetnih radova bilo pogrešno. Ne znam koliko je policija te mjere i provodila. Čuo sam samo za jedan slučaj. Ovako, ostaje dojam da su seljaci uvijek »deveta rupa na svirali« u jednoj »seljačkoj zemlji«. To je stvarno srpski paradoks.

Kada je riječ o poljoprivredi, ne može se vidjeti njena uloga u najavljenim ekonomskim mjerama. Znači li to da država smatra kako je ova grana dovoljno jaka da sama izađe iz krize s malim posljedicama ili je riječ o nastavku kontinuirane prakse odnosa države prema poljoprivrednicima?

Teoretski, poljoprivreda bi trebalo da je dobro zaradila na korona krizi. Osim, naravno, povrtlara i onih koji robu prodaju na tržnicama ili je izvoze u regiju. Međutim, kad cijeloj privredi nije dobro, nije dobro ni poljoprivredi.

Zatvaranjem rada tržnica mnoga mala gospodarstva već sada trpe posljedice krize. Kako pomoći tim ljudima koji su u svoju proizvodnju uložili određena sredstva, a sada su bez mogućnosti ostvarivanja prihoda i svoju robu gomilaju na skladištima?

Već sam rekao da povrtlarima nije lako zbog zatvaranja tržnica. Tu može biti od velikog značaja i dužina restrikcija zbog korone. U svakom slučaju, i povrtlari će imati znatne gubitke, to je neizbježno.

Predmet različitih komentara, među kojima ne nedostaje i onih podrugljivih, je i najavljena pomoć od 100 eura svakom punoljetnom građaninu Srbije. Kako Vi vidite ovu mjeru, odnosno je li postojao i bolji, pravedniji, način da se utroši ovaj novac ako je ovaj iznos već unaprijed planiran?

Mislim da se požurilo s tom mjerom i da je trebalo sačekati da se vidi koliko će kriza trajati i kakve će muke ostaviti narodu. Neka pomoć za one koji zarađuju ispod prosjeka je neophodna.

Očekujete li da će iz ove krize vlast izaći jača ili će se, kao što je to kod nas već bio slučaj (nakon NATO bombardiranja, recimo) i na tom planu otvoriti realna mogućnost za promjene?

Nema te vlasti koja iz krize ovakve vrste može izaći jača nego što je bila.

Jaz između vlastima naklonjenih i medija koji svoj rad prvenstveno baziraju na temeljima profesije za vrijeme pandemije izgleda jači nego do sada. Dijelite li ovo mišljenje, odnosno kako vidite ne samo ulogu medija u ovim okolnostima nego i odnos vlasti prema onima koji pokušavaju pisati objektivno, što u praksi često znači i kritički?

Naš medijski sektor je teško obolio još prije dolaska kovida-19 i on je već godinama pod visokom temperaturom. Ipak, ovo što prema nekim medijima koji nisu po volji vlasti pokazuju SNS mediji, tijekom korona krize, prelazi sve granice ukusa i profesije. Nevjerojatno je da vladajući vrhovnici ne vide da im je pomoć od »istrošenih« poslušnika kontraporoduktivna.

Razgovor vodio: Zlatko Romić

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay