Diljem Vojvodine

Trajne posljedice teškog vremena

Trajne posljedice teškog vremena

Tijekom povijesti epidemije nisu zaobišle ni teritorij Srijema. Epidemija kuge jedna je od najpogubnijih zaraza. Harala je na području Srijema 1795. i 1796. godine. Od epidemije kuge najviše je stradao Irig i njegova okolina, te se ona često naziva »iriška kuga«. Za sedam mjeseci i deset dana, koliko je trajala, od 4.823 stanovnika Iriga, od kuge je oboljelo njih 3.389, a preminulo je 2.548 osoba, što je činilo 53 posto populacije mjesta. Nakon prestanka epidemije, u znak zahvalnosti Bogu što ih je poštedio strašne pošasti, građani Rume su 1797. godine na mjestu gdje je organizirana straža, na cesti Ruma – Irig podigli spomenik koji se sastoji iz dva djela. Veći dio je dekoriran, na vrhu je postavljeno Raspeće, a ispod njega figure svetog Roka i Sebastijana, zaštitnika zdravlja.

Često na udaru

U težištu rada uzroci, nastanak i razvoj bolesti u Srijemu od XVIII. do početka XX. vijeka u okviru Spomenice Povijesnog arhiva Srem iz Srijemske Mitrovice povjesničarke Mirjane Teodorović obuhvaćene su velike epidemije kuge i kolere koje su opustošile ovaj kraj.

»Stanovnike Srijema zahvatale su u prošlosti mnoge nevolje, među kojima su nakobnije bile velike epidemije. Srijemska mjesta prilikom velikih epidemija prednjačila su prema broju oboljelih zbog blizine granice s Turskom, loših životnih uvjeta, nedovoljne zdravstvene prosvijećenosti, nedostatka liječnika i lijekova. Nalazeći se na vjekovnoj granici između Istoka i Zapada, Srijem je stalno bio izložen epidemijama svih bolesti, koje su najčešće s juga i jugoistoka, iz Turske, stizale u Europu. Putevi širenja kuge, pa i drugih bolesti, boginja i crijevnih infekcija, išli su preko ove pokrajine. Najčešći prenosioci bolesti bili su vojnici, pokreti trupa koji su iz Beogradskog pašaluka, mjesta najčešće koncentracije turske vojske za ratove s Austrijom, prelazile na ovo područje, zatim česte bježanije naroda ispred turskog zuluma i slično«, kaže ona u svom radu.

Nehigijenski uvjeti življenja

Kako dalje navodi, ljudi u Srijemu su još u prapovijesti, a i za vrijeme turske vladavine, živjeli u zemunicama. Na nekadašnji način stanovanja u Srijemu sjećaju i danas imena nekih naselja: Zemun, Pećinci, Buđanovci. Osim podzemnih stanova, Srijemci su često u zemlji gradili ostave za hranu, naročito jame za smještaj žitarica. U blizini ovih stanova bili su bunari iz kojih su ljudi izvlačili vodu.

»Iz izvještaja liječnika Hasa i Selea saznajemo da je zbog tjelesne nečistoće i nečistoće u jelu među Srijemcima mnogo kožnih bolesti i mnogo krastavih i šugavih. Liječnik Kitl spominje da neuk narod protiv šuge ne upotrebljava ništa drugo nego svoje nokte, dok Hase u svom izvještaju navodi da su se šugavi mazali živom i grijali na žestokoj vatri. Doktor Sele spominje da su Srijemci zbog toga što nisu prali ruke mnogo bolovali od crva i glista. Po kućama imućnih bilo je, kako tvrde tadašnji liječnici, dosta čisto. Uslijed nehigijenskih uvjeta življenja, loše komunalne i osobne higijene tijekom XVIII. i XIX. vijeka na području Srijema prijetila je opasnost od raznih bolesti, među kojima su najviše života odnijele velike epidemije.«

Erdeljska kuga

Također se navodi (prema podacima u tekstovima Slavka Gavrilovića) da je u prvoj polovici XVIII. vijeka najstrašnija bolest prošlih vremena – kuga zadesila u tri maha Srijem.

»Skoro uvijek dolazeći s istoka, s turskih strana, izazivala je veliki strah, pometnju, materijalne štete i najstrašnije, odnosila ljudske živote. U Srijem je prenijeta 1700. godine. Prema jednom izvoru, od nje je umrlo nekoliko osoba u nekom pravoslavnom manastiru bliže Iloku. Prema drugom izvoru, koji je nešto određeniji, kuga je zahvatila Irig, Maradik i okolna naselja. Sljedeći pohod kuge u Srijem i susjednu Bačku otpočeo je u vrijeme borbi protiv Rákóczijevih ustanika. Najprije se kuga javila u Beogradu 1707. godine, međutim nije bila jako smrtonosna. Ipak su u Srijemu poduzete mjere protiv njenog širenja: granica je zatvorena i zaposednuta vojskom, a promet robe s Turskom obustavljen. Poznato je da je naredne godine u travnju kuga harala Beogradom, a u ljeto je prenijeta u Srijem i zahvatila je Mitrovicu i druga naselja u ‘turskom Srijemu'. Nazvana je ‘erdeljska kuga’, jer se najprije pojavila u Erdelju, odakle su je vojnici i emigracija naroda prenijeli u Temišvar, a zatim u čitav Banat, Bačku i Srijem. Zahvatila je i Slavoniju, prešla u Srbiju, Bosnu, Albaniju i Mađarsku. Zahvaljujući obrambenim mjerama koje je naredio Dvorski ratni savjet, Srijem je odolijevao kugi sve do ljeta 1738. godine. Uputstva i naredbe u vezi s kugom proglašeni su u svim naseljima. Dunav je zatvoren prema Srijemu, a karantena produžena s 42 na 60 dana.«

Prema podacima iz privatne zbirke obitelji Odeskalki također se navodi da je pomor zahvatio i veliki broj sela i gradova od 1738. do 1740. godine i odnio oko 6.000 žrtava u 37 mjesta u Srijemu.

Iriška kuga

Opaka »srijemska kuga« zavladala je 1795. godine, od koje je najviše stradalo stanovništvo Iriga i Rivice pa je u narodu poznata pod imenom »iriška kuga«.

»Kugu su iz Turske u Beograd prenijeli turski trgovci i vojnici u srpnju 1795. godine. Iz Beograda su je bjegunci od bolesti proširili na Frušku goru. Odmah su bila okužena graničarska mjesta: Deč, Krčedin, Karlovci, Bukovac i Petrovaradin, a najviše je okuženih bilo u Krnješevcima, gdje je do kraja srpnja opustjela čitav jedan sokak. Od svih mjesta najteže je bio pogođen Irig, u koji je kugu donijela iz Krnješevaca Anđelija, žena Diše Nedeljkovića, Kurjakova, koja je bila na sprovodu svoje sestre u Krnješevcima i odatle donijela ćilime u znak sjećanja na preminulu sestru, a s njima i kugu. Anđelija je ujedno bila i prva žrtva velike epidemije 14. srpnja 1795. godine. Ovaj datum se kasnije uzima za početak epidemije. Kirurg Rulf iz Rume pozvan je u Irig da pogleda bolesnike. Nije odmah poznao kugu i pomislio je da je u pitanju »gnjila groznica«, kojoj je bio uzrok loše pripreman kruh (od novog žita). U Irigu je, kao i u cijelom Srijemu, tada bilo dosta doseljenika iz Turske koji su kugu već vidjeli, tako da nisu povjerovali da je »gnjila groznica«, pa su počeli bježati u šume još prije nego što su liječnici potvrdili kugu. Kada je liječnik Budai došao u Irig vidjeti o kakvoj je bolesti riječ, zabilježio je popis od 36 umrlih, od 14. srpnja do 4. kolovoza 1795. godine. Interesantno je da je na tom popisu bilo 28 žena, a muškaraca 8. Žene su više dvorile bolesne, prale i oblačile mrtvace i kukale, cjelivale, pa su se lakše zarazile od muškaraca.«

Ubrzo je kuga prenijeta i u druge dijelove Srijema: Grgeteg, Rivicu, Krušedol, Šatrince, Vukovar, Bešenovo, Prnjavor, Grgurevce, Kamenicu. Ova strašna bolest nastupala je iznenada i veoma je kratko trajala. Kod oboljelog bi se najprije pojavile groznica, glavobolja, nesvijest i vrtoglavica, a po tijelu crne ili modre boginje. Najčešće je imala smrtni ishod nakon tri ili četiri dana od kako je počela. Efikasnog lijeka u to vrijeme nije bilo, a liječnici su pacijentima mogli samo ublažiti bolove.

»Pojava kuge izazvala je paniku. Ljudi su počeli bježati u šume i polja, a štitili su se također vinom i rakijom. U kolovozu je svako okuženo mjesto bilo okruženo sanitarnim kordonom i iz njega se nije moglo izaći. Po naređenju bečke vlade okužena mjesta bila su zatvorena stražama. Oko Iriga, Jaska i Kamenice iskopani su široki rovovi. Tko je pokušao bježati osuđivan je na smrt.«

Trajne posljedice

A pomor je, kako se navodi u radu Mirjane Teodorović, zavladao do te mjere da umrli nisu ni sahranjivani pojedinačno nego u zajedničkim grobnicama, koje su posipane vapnom. U rujnu je u Irigu umrlo 500 ljudi, a kada je dostignuta kulminacija u listopadu 683, u Neradinu 108, a u Jasku 65. Tijekom zime pomor se naglo smirio i tada su kuće dezinficirane, a jedan dio bolesnika smješten je u bolnice. U travnju se kuga u srijemskim selima već bila smirila (osim u Irigu i Neradinu), a 20. kolovoza 1796. godine, objavljeno je da je kuga u Srijemu svladana. Da bi se naselja dezinficirala i spriječilo dalje širenje ove bolesti, okužene kuće su rušene i paljene. Samo je u Irigu spaljeno 402 kuće, od dotadašnjih 912. U Neradinu je porušeno 26, u Vukovaru 27, u Grgetegu 4, u Bešenovu i Grgurevcima po jedna kuća. Prije kuge je, kako ističe Teodorović, Irig bio ekonomski jako mjesto, u čijem sastavu je bilo 8 manastira. Imao je 4.813 stanovnika i nazivali su ga »fruškogorska preijstolnica«. Nakon ovog masovnog stradanja Irig se nikada nije oporavio. Interesantno je da je kuga zaustavljena i nije se proširila u susjednu Rumu. U to vrijeme Ruma je bila veoma gusto naseljena i smrti bi bilo mnogo više. Na granici između rumskog i iriškog atara Rumljani su danonoćno organizirali straže. Zahvalni Rumljani su na mjestu gdje je kuga zaustavljena (između općina Irig i Ruma) podigli spomenik Kipovi.

S. D.

Najave

24.09. Veliki koncert HKC "Bunjevačko kolo"

H. R. | 24. rujna 2025.

Jubilarni Veliki koncert u povodu 55 godina postojanja HKC "Bunjevačko kolo".

27. 09. Obilježavanje 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva u Golubincima

H. R. | 27. rujna 2025.

Svečana proslava 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva Srijemska biskupija obilježava u subotu, 27. rujna 2025. godine u Golubincima.

28. 09. Poziv za sudjelovanje na Festivalu tradicijskog pjevanja

H. R. | 28. rujna 2025.

HKC Bunjevačko kolo iz Subotice poziva sve zainteresirane amaterske pjevačke skupine koje njeguju tradicijsku pjesmu da se prijave za ovogodišnji, VIII. Međunarodni festival tradicijskog pjevanja.