Tema

Izbor školovanje na materinskom jeziku

Nastavu na hrvatskom jeziku u subotičkim srednjim školama uglavnom pohađaju učenici iz Subotice i okolnih mijesta. Međutim, ima i onih učenika koji su zbog nastave na materinskom jeziku spremni školovanje nastaviti dalje od svoje kuće, čak i kada to znači odlazak iz obiteljskog doma i preseljenje u učenički dom. Primjer su Andrea (26) i Anđela (18) Matin iz Monoštora, koje poslije završene osnovne škole nisu imale dvojbu gdje nastaviti srednjoškolsku naobrazbu. Odlučile su se za Suboticu i nastavu na hrvatskom jeziku. Andrea je sada studentica matematike na novosadskom sveučilištu, a Anđela maturantica.

Sestre Matin su zbog pandemije, koja je zatvorila i škole i fakultete, u Monoštoru, pa je to bila prilika za susret i razgovor o njihovom iskustvu nastave na hrvatskom jeziku.

Iz obiteljskog u učenički dom

O mogućnosti da srednjoškolsku naobrazbu nastavi na hrvatskom Andrea je počela razmišljati prilikom jednog susreta koji se dogodio u Đurđinu, kada je sa svojim vršnjacima, koje je srela na školskom natjecanju, razgovarala o tome što će upusati nakon male mature.

»Tamo sam i saznala da postoji nastava na hrvatskom jeziku u Subotici i za mene više nije bilo dvojbe. Znala sam da ću srednju školu nastaviti na hrvatskom i da će to biti gimnazija u Subotici. Hrvatski je meni materinski jezik i mislim da je bilo normalno iskoristiti priliku za školovanje na svojem jeziku. Potporu sam imala i od obitelji, koja je odmah prihvatila moju želju da srednju školu nastavim na hrvatskom, bez obzira što je to značilo otići iz roditeljskog doma u Suboticu«, prisjeća se Andrea 2009. godine kada je upisala srednju školu, gimnaziju, opći smjer.

Kaže da su prvi tjedni nastave za one koji su osnovnu školu završili na srpskom jeziku bili malo teži, ali su profesori imali razumjevanja.

»Na satovima smo se svi trudili koristiti standardni hrvatski jezik, a na odmorima je bilo svakako. Bilo je tu i šokačke ikavice, bunjevačke ikavice, iskrivljenog hrvatskog jezika. Što se tiče kvalitete nastave, zadovoljna sam. Nastava u hrvatskom odjelu nije se razlikovala od nastave na srpskom ili mađarskom jeziku«, priča Andrea.

U njenom odjelu bilo je 24 učenika, a ona je jedina stanovala u učeničkom domu.

»Dom sam sama plaćala, ali su zato udžbenici bili besplatni, odnosno dobivali smo udžbenike koje smo koristili uz obvezu da ih u istom stanju vratimo na kraju školske godine. Također smo na početku godine dobivali vaučer za kupovinu školskog pribora«, kaže Andrea.

Sestrinim koracima

Prije četiri godine Andreinim koracima krenula je i njezina mlađa sestra Anđela. Ni ona nije imala dvojbu gdje i što upisati. I njezin izbor bila je nastava na hrvatskom i opći smjer subotičke gimnazije. »U osnovnoj školi pratila sam izborni predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Već u šestom-sedmom razredu odlučila sam da ću studij nastaviti u Hrvatskoj, tako da je srednja škola na hrvatskom bila logičan korak ka tom cilju. Na početku je bilo teško i čudno, jer nikoga nisam poznavala, ali vrlo brzo sam se prilagodila, upoznala vršnjake. Nisam pogriješila i da sam sada na kraju osnovne škole ponovno bi isto odabrala«, kaže maturantica odjela na hrvatskom jeziku subotičke gimnazije.

Ona još dodaje da su profesori imali razumjevanja, s obzirom na to da je srednjoškolsku naobrazbu nastavila poslije osnovne škole koju je završila na srpskom jeziku.

»Tako je bilo i u mojoj generaciji, a velika pomoć su nam bili učenici koji su u srednju školu došli sa znanjem hrvatskog jezika, budući da su u osnovnoj školi pratili nastavu na hrvatskom. Oni su nas prosto vukli naprijed«, nadovezuje se na razgovor Andrea.

Studij u Hrvatskoj

Andrea je poslije srednje škole studij nastavila u Novom Sadu, iako joj je jedna od želja bilo sveučilište u Osijeku.

»U vrijeme kada sam upisivala prvu godinu nije postojao smjer koji sam željela upisati, a Zagreb ili Zadar su mi bili previše daleko od kuće, pa sam odabrala Novi Sad, i to studij matematike na smjeru primijenjena matematika i tehnomatematika. Sada mogu reći: da sam na početku srednje škole opet bih odabrala nastavu na hrvatskom, a studij matematike vjerojatno bih, umjesto u Novom Sadu, nastavila na nekom od sveučilišta u Hrvatskoj. Plan mi je nakon osnovnih studija master studije nastaviti u Hrvatskoj«, priča starija sestra.

U Hrvatsku planira i Anđela, kojoj je želja školovanje nastaviti u Puli, i to na studiju informatike.

»Ono što me čeka je državna matura. Prije pandemije u HNV-u su počele pripreme, međutim sada se pripremamo sami ili radimo zadatke koje nam pošalje profesor. U odnosu na one učenike koji završavaju srednju školu na srpskom meni je lakše prije svega pripremiti hrvatski jezik za državnu maturu«, kaže Andrea.

Sestre Matin članice su KUD-a Hrvata Bodrog, ali u radu udruge sudjeluju koliko mogu i kada su u Monoštoru. Osim nastupa s ostalim članovima Bodroga istaknule su se i u vođenju programa, a jedan od takvih programa bila je manifestacija Šokci i baština, koja je prošle godine održana u Monoštoru.

Z.V.

ANTRFILE1

Strah napraviti iskorak

Uz Andreu i Anđelu do sada je nastavu na hrvatskom jeziku u srednjoj školi pohađala samo još jedna učenica iz Monoštora.

»Mislim da je prije svega to strah od napuštanja kuće, obitelji. Nije u pitanju neinformiranost, jer informacija o mogućnostima školovanja na hrvatskom jeziku sada ima dovoljno. S obzirom na to da u školi u Monoštoru imamo cjelovitu nastavu na hrvatskom, mislim da će to utjecati da veći broj mladih iz našeg sela i srednju školu nastavi na svom materinskom jeziku. Prije svega, jer neće imati strah zbog nepoznavanja jezika«, kaže Andrea.

ANTRFILE2

Potpora HNV-a

Anđela Matin je prve godine plaćala smještaj u učeničkom domu, ali je od druge te troškove preuzeo HNV. Učenici koji zbog školovanja napuštaju mjesto stanovanja i prelaze u učenički dom zahtjev za plačanje troškova smještaja u domu mogu podnijeti Odboru za obrazovanje HNV-a.