Širom Vojvodine

Šteta kakva se ne pamti

Noćne temperature ispod ništice krajem ožujka i početkom travnja prouzročile su ogromne štete u subotičkim voćnjacima što je samo produbilo pitanje rentabilnosti voćarstva na ovome području. Iako mrazevi posljednjih godina i nisu toliko neobični za ovo razdoblje, za voće koje ih je dočekalo u cvatu pogubna je bila njihova jačina, ali i dužina trajanja. Rod na kajsijama uništen je potpuno, a značajna su oštećenja i na drugim voćkama.

Nemoguće spriječiti

Prema procjeni suradnice za zaštitu bilja Poljoprivredne stručne službe Subotica Hajnalke Bognár-Pásztor najviše je stradalo koštičavo voće – kajsije stopostotno, dok je šteta na breskvama do 90 posto. Značajna šteta uočena je i na zasadima drugoga voća, od 30 do 60 posto, ovisno od sorte.

»Ne sjećam da je nekad bila ovakva šteta. Kajsije često stradaju ali za ostalo voće, ne sjećam se…«, navodi Bognár-Pásztor i dodaje da su mrazovi bili toliko jaki da je od njih bio gotovo nemoguće zaštiti biljke.

»Voćari su koristili razne metode zaštite, od dimljenja, špricanja antifrostom i drugim preparatima, no svaki vid zaštite djeluje do -4 stupnja Celzijusa. Budući da je zabilježena temperatura i nekoliko stupnjeva niža od navedene, ovo smrzavanje roda se nije moglo spriječiti nikakvom zaštitom već eventualno ublažiti«, kaže suradnica za zaštitu bilja PSS.

»Ovo smo naučili raditi«

Voćarka iz Tavankuta Lidija Cvijin kaže da je u nekim voćnjacima u Gornjem Tavankutu zabilježena temperatura i -9 stupnjeva Celzijusa, te da su štete neviđenje uzme li se u obzir da na tako niskoj temperaturi propadaju čak i neotvoreni cvjetni pupoljci. Navodi da je bilo pokušaja sprječavanja smrzavanja antifrost sustavom te paljenjem slame i gume, ali i da su pored toga oštećenja velika.

»Trešnje su nam skroz smrzle, višnje 60-70%, kruške 85-90%, dok je sorta karmen uništena 100%. Jabuke su isto stradale, ovisno od sorte –  red chief gotovo potpuno, jonagold i idared 85%, a zlatni delišes i granny smith najmanje, jer im kasnije kreće vegetacija. Najgore je stanje u voćnjacima breskvi i kajsija, gdje je šteta potpuna. Opet će nam se dogoditi scenarij od prije dvije godine da u zasadu breskvi ne uberemo niti jednu. Tako velike štete za svega tri godine su katastrofa za voćare«, kaže Cvijin.

Zbog nepovoljnih klimatskih uvjeta posljednjih godina, ali i loše otkupne cijene roda, Cvijin dovodi u pitanje budućnost voćarstva u Tavankutu.

»Naravno da se nadamo svakoj godini kako će biti bolja i samo gledamo u nebo. Ali kada nas nekoliko posljednjih godina zadesi ovako nešto, nije samo u pitanju mraz – tu su i cijena i izvoz koji se znatno smanjio, onda se stvarno zapitamo radimo li dobro i što drugo trebamo raditi. Ovdje smo rođeni, ovo smo naučili raditi i prije svega volimo to, te ne bih voljela da odustanemo!«, naglašava sugovornica.

Otežava rad i koronavirus

Rentabilnost voćarstva dovodi u pitanje i voćar iz Mirgeša Tomislav Romić.

»Voćarstvo je jako lijep posao, ali je problem u tome što je ljubav jedno, a novac sasvim drugo«, kaže on i dodaje kako je ovogodišnji mraz samo dio problema s kojim se susreću voćari.

»Kod nas je najniža temperatura bila -5 stupnjeva Celzijusa, ali su nam se zbog ponavljanja mraza nekoliko noći smrzle sve kajsije. Možda ćemo imati koju, samo za koštanje. U dobroj mjeri su nam se smrzle i jabuke – takva je godina, nema tu što. Međutim, problem je što su posljednjih nekoliko godina loše za voćare. Ne samo zbog klimatskih uvjeta nego i zbog male otkupne cijene voća i podignutih zahtjeva kvalitete robe za plasman u inozemstvo. Od nas se traži da proizvedemo voće izvrsne kvalitete, a cijene koje nude za to ne pokrivaju troškove takve proizvodnje, stagniraju pa čak i padaju«, kaže Romić i dodaje kako se ove godine voćari susreću s još jednim nepredviđenim problemom, a to je nedostatak radne snage izazvan pandemijom koronavirusa.

»Svake godine sve teže nalazimo radnu snagu za rad u voćnjaku za vrijeme berbe, a naročito za rezidbu. Ove godine smo posebno pogođeni što se toga tiče, jer nam na njivama puno radi ljudi iz cijele Srbije, koji su se zbog izvanredne situacije u državi spakirali i vratili svojim domovima. Ostalo je puno voćnjaka neorezano. Ljudi sad režu sami i pomažu jedni drugima, no površine su velike, ljudi je malo tako da se rezidba ove godine može otegnuti i do svibnja. Mi smo naše voćnjake orezali, ali također smo imali problem zbog pandemije. Godinama unazad nam dolazi rezati voće jedna obitelj iz Hajdukova, koja za vrijeme zime radi u Njemačkoj. Zbog zatvaranja granica ne mogu se sad vratiti kući, tako da nam nisu mogli doći raditi, no snašli smo se«, kaže Romić.

Bageristi imaju posla

Zbog problema u proizvodnji koji su svake godine sve brojniji i na koncu neodržive proizvodnje, voćari se sve češće odlučuju za vađenje voćnjaka i prelazak na ratarstvo. U Tavankutu i okolici je ekspanzija vađenja tolika da Romić kaže kako se bageristi koji vade stabla ne mogu sustići s poslom.

»Prijašnjih godina su se vadili voćnjaci oko kuća. To su bili mali voćnjaci koje su ljudi obrađivali kao dodatni posao. Sad se vade voćnjaci od tri, četiri, pet, deset jutara… Masovno ljudi vade starije voćnjake gdje se ne može postići kvaliteta koja se sada traži. I mi smo vadili jedan stari voćnjak. Tom prilikom mi je bagerist rekao da se ne može sustići s poslom koliko ljudi vade voćnjake… Na mjestu tog voćnjaka ove godine nam je suncokret. Imamo sreće što su nam voćnjaci na relativno pogodnom tlu za ratarstvo, na tzv. crnom pijesku te kad se odlučimo, možemo ih zamijeniti drugim kulturama. No, problem je što ima puno voćnjaka na tlu gdje ne bi uspjele ratarske kulture. Zato je i većina zapuštanih voćnjaka, a ima ih puno, na pjeskovitom tlu«, objašnjava Romić.

J. D. B.