Kolumne Kolumne

Zov Facebook tržnice

Zaista treba skinuti kapu pred Zlatom Zahorom-Sabo i Sabinom Klener-Bagi i čestitati im bar na dvije stvari: dovitljivosti i samoprijegoru. Njih dvije, naime, pojavljuju se kao administratorice netom osnovane fb-grupe FB PIJACA-SUBOTICA, a trebalo im je samo »manje od nekoliko dana«, pa da nakon 22. ožujka, kada su zatvorene sve četiri subotičke tržnice, osnuju fb-grupu i na taj način otvore vrata virtualne pijace i za proizvođače i za potrošače.

O tome na kakav je odziv njihov potez naišao najbolje svjedoči podatak da je pri kraju utorka, 7. travnja, broj članova ove fb-grupe uveliko prešo brojku od 19.000, a kako stvari stoje iz dana u dan bit će ih i više. Tih dosadašnjih 19.393 člana (u trenutku završetka teksta) živi su primjer toga koliko Subotičanima nedostaje ono na što su desetljećima unazad navikli: otvoreno mjesto prodaje.

Poznata je stvar da tržnice, osim svoje primarne, ekonomske, imaju i ništa manje bitnu sekundarnu, socijalnu ulogu. I pored ogromnog razvoja supermarketa, tržnica je do danas zadržala ono što ni najsuvremeniji dućan (još) ne nudi: živi kontakt između kupca i proizvođača, koji vremenom često dostiže nivo povjerenja kakvo vlada među istinskim prijateljima. Drugim riječima, mnogi kupac – iz njemu poznatih razloga – ima »svog« proizvođača koji mu pak vremenom (proizvođač kupcu) uzvraća sitnim, ali bitnim uslugama: najboljom kvalitetom robe, rezerviranjem iste i kada za druge nema, ponekad čak i nižom cijenom. Spomenuta socijalna funkcija stoljećima unazad nije se mijenjala: tržnica (ma koje vrste) je ujedno i mjesto susreta poznanika i prijatelja, koji se nerijetko zna završiti i u nekoj od javnih legaliziranih ustanova ugostiteljskog tipa, kojih, naravno, nikada ne manjka niti na tržnici niti oko nje.

Aktualna virtualna tržnica pod imenom FB PIJACA-SUBOTICA u osnovi ispunjava obje gorenavedene funkcije: i mjesto je susreta kupaca i prodavača, a i ima svoju socijalnu ulogu. Ukoliko (još) niste član ove fb-grupe, ukratko o njezinu sadržaju.

Kao i na svakoj tržnici, nudi se i traži sve i svašta. Mnogima poznati proizvođači nude meso i mesne prerađevine, ribu, mliječne proizvode, med, povrće, pekarske proizvode, slastice, odjeću, obuću... Neki s malo »modificiranim« cijenama u odnosu na prije tri tjedna, neki ne; neki s besplatnom dostavom na kućnu adresu, neki isto ali pod uvjetom da naručena roba ima neki minimalni početni iznos. Kada je riječ o kupcima, nimalno nije iznenađujuće da se traži preko noći nestala (a kod mnogih omiljena) roba iz Mađarske ili pak ona koja se tiče dolazećeg Uskrsa.

Socijalna funkcija ove fb-stranice još je življa (budući da nema radnog vremena, odvija se kontinuirano), a moguće i zanimljivija. Tako se u čitavom spektru nabrojane (a još više nenabrojane) robe nudi i ona o kojoj do prije samo mjesec dana nitko nije razmišljao: maske, uglavnom pamučne. I dok se neke prodaju po cijeni od 65 dinara, zaista vrijedi spomenuti imena Dajane Šargić, koja ih prodaje po dogovoru, a po potrebi i poklanja, te Tanje Beneš koja u prvoj rečenici svoje objave veli »Maske za sve (i znak srca)«, odnosno u drugoj: »Naša maska nije na prodaju!«, a za detalje se može raspitati u njenom inboxu. U moru komentara, pitanja, preporuka i ostalih smatranja, toliko karakterističnih za milijarde fb objava zacijelo nije iznenađujuće da se ukršteni stavovi neistomišljenika pretvore i u pravu virtualnu svađu. Ne želeći imenovati aktere (ako vas baš zanima, potražite ih sami), zadržat ćemo se na jednoj koja je i inače predmet spora i podijeljenosti u društvu. Riječ je, naime, o ulozi prodavača robe iz Mađarske za koje jedan član, koji za sebe kaže i da je poduzetnik, veli da su oni, kao šverceri, legal(izira)no leglo sive ekonomije na tržnicama, dok ih drugi brani upućujući prvoga da se opskrbljuje u nekom od supermarketa, usput savjetujući admninstratoricama da takve tipove izbace iz grupe kao potencijalne špiclove. Prepirka na koncu prerasta u neukusne međusobne želje koje nisu za javnu objavu. Da, to su, čak i na stranicama ovakve namjene, standardni rizici Facebooka.

Ono što je – uz već spomenutu zaslugu pokretačica – vjerojatno i najveća vrijednost ove fb-grupe svakako je činjenica da je ona pridonijela kolikom-tolikom ublažavanju negativnih posljedica koje je pandemija nanijela lokalnim proizvođačima. Godinama ulažući velika sredstva, proizvođači raznih vrsta preko noći ne samo da su ostali bez planiranih prihoda nego i s robom koja je odjednom, umjesto na tržnici, završila u skladištu, pri čemu je za mnoge nastavak proizvodnje neminovno gomilanje gubitaka, ali i manja šteta od njezinog gašenja. Stoga, bez imalo zle namjere, Gradskom kriznom stožeru i rukovodstvu Subotičkih tržnica vjerojatno ne bi bilo zgorega pogledati prijedlog koji je podijelila Andrea Sente sa slikom prodajnih mjesta kakvu vidimo na Božićno-novogodišnjem vašaru i razmisliti o tome da se takvo nešto, kao konkurencija marketima, instalira u središtu grada.

Z. R.

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay