Kolumne

Otvorena vrata duše

U moru, oceanu čak, uznemirujućih vijesti – poglavito kada je riječ o stalnom rastu broja zaraženih i umrlih u zemlji i svijetu, ali sve više i onih koje se tiču odgovora na pitanje »što će biti kada pandemija prođe?« – svakoga dana, na sreću, svoje koliko-toliko sedativno djelovanje nađu i one koje se tiču humanosti. Čitamo, slušamo i gledamo tako o volunterstvu osoba dobre volje, donacijama osoba koje višak svog novca usmjeravaju na pomoć onima kojima je to najpotrebnija, požrtvovnosti medicinskog osoblja, a i sami se – vjerujem mnogi od nas – možemo prepoznati u nekoj od ovih ili sličnih uloga.

Jedna od takvih vijesti svakako je i ona da je hotel Forum (bivši Gloria) ovih dana svoje sobe na besplatno korištenje ustupio liječnicima u subotičkoj Bolnici. Kako se u informaciji navodi, vlasnik i rukovodstvo hotela Forum – nakon razgovora s liječnicima i uz konzultacije s Gradskim stožerom za izvanredne situacije – na ovaj su se korak odlučili kako bi pomogli medicinskom osoblju koji strahuju da bi zbog prirode svog posla mogli zaraziti članove svojih obitelji ili pak onima koji rade u Bolnici, a ne stanuju u Subotici.

Ova vijest još je ugodnija ukoliko se u obzir uzme da je vlasnik Foruma Tomislav Karadžić, koji je u ne tako davnoj prošlosti bio osoba čiju su ostavku na mjesto predsjednika Fudbaslog saveza Srbije tražile na tisuće navijača i »navijača«, osoba čije ime ni u lokalnim okvirima nije prolazila bez negativnih komentara (sjetimo se samo ne tako davnog požara u Gloriji i nakon toga dograđivanja istog objekta za kat više). Zapravo, Tomislav Karadžić, uz još nekoliko živih ili pokojnih, svakako spada u red najimućnijih, najmoćnijih i najsposobnijih sugrađana, sugrađana uz čije su ime – ma u kako negativnom kontekstu do sada bilo izgovarano – nekako uvijek nedostajali i konkretni dokazi. Ali, niti je sada vrijeme niti je uputno upuštati se u takva razglabanja. Uostalom, za to je i ranije bilo prilike, pa ništa.

Imala je Subotica – i to baš iz iste branše – u svojoj ne tako davnoj prošlosti sličan primjer. Sjetimo se samo kada je vlasnik hotela Galleria Rudfolph Walter, nedugo po otvorenju objekta, išao centrom grada i iznenađenim sugrađanima, poglavito umirovljenicima, davao po tisuću dinara. Ovaj potez vlasnika Foruma, međutim – ma koliko u biti bio isti s Walterovim i ma koliko mnogima bio iznenađujući – dobija dodatnu težinu, prije svega zbog okolnosti u kojima je učinjen, ali i služi kao neka vrsta »udžbenika humanosti« kog »ispisuje današnjica«. Drugim riječima, potez Tomislava Karadžića primjer je i svima drugima u ovome gradu, a koji su to u mogućnosti, da malo zavire u vlastitu dušu i provjere njezinu širinu ne bi li u njoj našli prostora i za Drugoga. Treba samo dobro razmisliti, pa bio ti tajkun ili gradonačelnik, ako već govorimo o ovoj temi, i sjetiti se vlastitih mogućnosti kao odgovor na pitanje »kako« i »kome« pomoći.

Primjera radi, razmisliti o tome ima(m) li osobno prostora za sličnu gestu ili (mi) to omogućuje položaj na kom se nalazi(m)? Primjera radi, dozvati u sjećanje sliku beskućnika, kojih i sada ima po subotičkim ulicama i zapitati se kamo se ti ljudi upućuju nakon što na snagu stupi i prva minuta policijskog sata. Poznato je, naime, da su mnogi objekti u privatnom vlasništvu ili pak oni čiji su titulari lokalne samouprave ili država i ranije u sličnim situacijama imali praksu prihvata (u hotelima ili po raznoraznim domovima) onih kojima je to bilo neophodno (izbjeglica, poglavito). Poznato je i da je u vrijeme velikih zima i u Subotici (u Mjesnoj zajednici Novo selo u Gajevoj) bio organiziran smještaj i hrana za one koji nemaju svoj dom. Nepoznato je jedino, bar većini, gdje su sada ti ljudi.

Pitanje beskućnika u svakom društvu, a posebno u situaciji koju nitko od nas ne pamti, nije uostalom samo pitanje humanosti, jer je njihovo zbrinjavanje (uključujući i osiguravanje osnovno potrebnih životnih uvjeta) i pitanje sigurnosti ostalog dijela društva, onog većinskoga. Zbrinjavanjem tih ljudi i stavljanjem u kontrolirane uvjete kao i svakog drugog građnina radi se univerzalna preventiva za svaku sredinu ponaosob, pa tako i Suboticu. Razmisli li se, pak, o tome kamo s tim ljudima, do odgovora se ne stiže dugo: već spomenuti objekti mjesnih zajednica, (sablasno prazni) Dom vojske, Dvorana sportova... Ma... ima toga. Kada se još može, a dok se ne mora.

Konačno, potez Tomislava Karadžića u vezi s medicinskim osobljem u Bolnici primjer je kako bi otvorena duša mogla otključati i ostala vrata humanosti, i to ne samo kada je riječ o smještaju ili pak zbrinjavanju onih kojima je to potrebno nego i u mnogim drugim područjima koja se tiču ljudske solidarnosti i dobrote.

Z. R.