Sport i zabava

Vratit ću se nogometu

Svojevremeno jedan od najtalentiranijih subotičkih nogometaša u svojoj generaciji koja je, igranjem u finalu nogometnog kupa Jugoslavije, napravila najveći uspjeh u povijesti juniorskog nogometa na sjeveru Bačke, Stanislav Bašić Palković danas živi i radi u Francuskoj. Istina, posljednjih godina je, prirodom posla kojim se bavi, nešto udaljeniji od nogometnih terena, ali planira u skorijoj budućnosti ponovno se aktivirati u trenerskoj ulozi.

S obzirom na to da za koju godinu namjeravam preseliti u Poreč, tamo bih se želio ponovno baviti trenerskim poslom budući posjedujem potrebite stručne licence za samostalno vođenje momčadi iz nižih natjecateljskih rangova ili za ulogu prvoga pomoćnika trenerima prvoligaških momčadi. U ovom trenutku sam u malom tzv. stand by aranžmanu s nogometom, ali redovito pratim sva zbivanja u Francuskoj i Hrvatskoj ligi«, kaže nam na početku ovog pomalo retrospektivnog razgovora Stanislav Bašić Palković, subotičkoj publici mnogo poznatiji pod svojim nadimkom Cule.    

Nogometni retro

Iako se isprva bavio hrvanjem, a nogomet aktivno počeo igrati tek u petnaestoj godini, Cule je u samo dvije godine pokazao svoj veliki talent i kao tinjedžer dobio priliku zaigrati u prvoj momčadi NK Spartaka.

»Snažni trbušni mišići, koje sam stekao aktivnim hrvanjem, i brzina koju sam posjedovao uz solidnu visinu, u mnogome su mi pomogli da se počnem efektno isticati na nogometnom terenu. Zahvaljujući postignutim golovima brzo sam napredovao, preskakao starosne kategorije i već sa sedamnaest godina počeo trenirati s prvom juniroskom momčadi. Uslijedio je plasman u povijesno finale omladinskog kupa Jugoslavije, koje smo protiv Hajduka, golom Vulića s 35 metara, nesretno izgubili s 2:1. Ali dobre igre u juniorskoj momčadi preporučile su me za prvu momčad i ubrzo sam, unatoč mladim godinama, dobio priliku zaigrati u seniorskoj konkurenciji.«

Stanislav Bašić Palković je u kratkom roku postao ljubimac Spartakovih navijača, jer je u četiri nastupa za prvu momčad postigao četiri pogotka. Cijeli stadion je znao skandirati nadimak mladog napadača, ali ubrzo su se stvari promijenile i samovoljom tadašnjeg trenera više nije dobivao priliku zaigrati, iako je publika kontinuirano zazivala njegovo ime.

»Davno je to bilo i te nogometne nepravde se niti ne želim više prisjećati. Poslije sam otišao na služenje vojnog roka u Beograd, trenirao s prvom momčadi Crvene zvezde i Dragan Džajić me je želio dovesti. Ali iz kluba su odredili golemu odštetu i taj transfer je, naravno, propao. Kao i sljedeće dvije godine moje karijere, jer za Spartak mi nisu dali da igram, a niti sam mogao promijeniti sredinu.«

Nogometu se Cule vratio nakon spomenute dvogodišnje pomalo prisilne stanke i uslijedili su nastupi za nekoliko jugoslavenskih klubova.

»Igrao sam za Zadar, Borac (Banja Luka), Olimpiju (Ljubljana), Gorizziu (Italija), da bih 1988. godine otišao u Francusku, gdje sam igrao za momčad La Roche u Drugoj ligi. Nažalost, zbog brojnih ozljeda bio sam primoran vrlo rano završiti aktivnu nogometnu karijeru u jednom francuskom četvrtoligašu, gdje sam i započeo svoj trenerski poziv.«

Trenerski rad

Nakon okončanja aktivne igračke karijere Stanislav je teren zamijenio klupom i kao trener počeo raditi s mlađim nogometnim uzrastima. Analitički pristup, uz kontinuirano stručno usavršavanje, ubrzo su donijeli i prve natjecateljske rezultate.

»Uspio sam juniorsku momčad jednog malog petoligaša Cosd Saint Dizier uvesti u francusku Prvu ligu. Znakovito u cijeloj priči je da smo ovaj veliki uspjeh ostvarili praktično bez ikakvih novčanih sredstava i odgovarajućeg nogometnog igrališta, nego smo se dovijali kako smo znali i umjeli. Kako po pitanju organiziranja treninga, odlazaka na utakmice (u nekoliko osobnih automobila), ali i rješavanja svih potrebnih financija. Ponosan sam na sve te momke koji su uspijevali pobjeđivati svoje vršnjake iz mnogo bogatijih prvoligaških klubova«, ističe naš sugovornik.

Na koncu našeg razgovora upitali smo Stanislava Bašić Palkovića kako bi sebe definirao kao trenera.

»Dobar trener mora imati autoritet kod svojih igrača, ali s druge strane mora razvijati i dobru komunikaciju, te osjećaj bliskosti kroz povremenu šalu i dobro raspoloženje, kako na terenu tako i u svlačioni. Također, igrače treba pohvaliti i kad izgube, ukoliko su naravno u igri dali svoj maksimum. Za dobar duh u momčadi jako je važno razvijati pozitivnu psihologiju, baš kako je to odlično radio moj trener u juniorskim danima u Spartaku Dejan Vrana. Na koncu, dobar trener mora biti izuzetno pravedan i uživati veliko povjerenje svojih igrača.«

D. P.

Antrfile

Hajduk

Pored nerealiziranog transfera u Crvenu zvezdu, Stanislav Bašić Palković je bio na radaru i splitskog Hajduka. Emisari 'bilih' su zbog njega dolazili u Suboticu, ali nažalost zbog određenih nesretnih okolnosti 'Cule' nije obukao hajdučku majic