Tema

»Fakultet možete upisati gdje poželite«

Ivana Rudić Stipić i Karla Rudić rodom s Kaponje (Tavankut) sestre su koje su dio školovanja učile i na hrvatskome jeziku. Bile su među prvim generacijama učenika u Subotici koje su osnovnu, odnosno srednju školu imale mogućnost upisati na hrvatskome te slikovito opisuju kako je organizacija nastave izgledala na samome početku. Također, govore i o mogućnosti koju ovakva nastava pruža za daljnje školovanje s obzirom na to da je jedna završila studije u Zagrebu, dok druga studira u Beogradu.

Učiteljica za pamćenje

Mlađa Rudićeva, Karla, nastavu na hrvatskome pohađala je od prvoga razreda osnovne škole. Prva četiri razreda završila je u Maloj Bosni, a zbog nemogućnosti daljeg školovanja na hrvatskome u ovome selu, osnovnu školu završila je u Subotici, kao učenica generacije u Matko Vukoviću. Za ovo razdoblje školovanja Karla ima samo riječi hvale, a najviše ističe učiteljicu Sanju Dulić.

»Ona je predivna žena i vrstan pedagog. Ona je otkrila u meni ono za što se ja i danas školujem na sve moguće načine. Ona me je usmjerila ka sceni i svakodnevno mi pružala podršku. Mogu dopustiti sebi i reći da je učiteljica Sanja pravi primjer kakva mora biti učiteljica u hrvatskim odjelima (ali i inače). Jer, ne samo da se koristi hrvatskim jezikom odlično, ona predaje svim svojim srcem i dušom. Njeguje talente, te radi sa svim đacima podjednako«, kaže Karla.

Odluka njezinih roditelja, ali i njena osobna da nastavi školovanje na hrvatskome usprkos gašenju odjela na hrvatskome u njima najbližem selu značila je promjenu škole i svakodnevno putovanje autobusom do Subotice i nazad. Karla kaže da se nakon »početne traume« dobro snašla u novoj školi, prvenstveno zbog činjenice da je putovala autobusom sa sestrom i bratom koji su tada išli u srednju školu, ali i zbog izvrsnih nastavnika u Matku.

Gimnazijski dani

Obje sestre Rudić završile su Gimnaziju Svetozar Marković u Subotici, opći smjer na hrvatskome jeziku. Iako u razmaku od nekoliko generacija, asocijacije na obrazovanje na hrvatskome u ovoj ustanovi su im slične – slabo znanje hrvatskoga jezika profesora koji predaju, te bogate izvannastavne aktivnosti.

Ivana je bila prva generacija učenika koji su srednju školu pohađali na hrvatskome u ovoj ustanovi, ali i u cijeloj državi. Stoga je razumljivo kada kaže da je ta nastava svega 10% bila na hrvatskome, a ostalo »mješavina svih jezika Balkana«.

»Nije mi bilo osobito čudno učiti na hrvatskom, jer to tada nije baš bilo na hrvatskom, više smo svi s profesorima učili jezik. Imala sam sreće, jer je našu generaciju od početka do kraja izvela profesorica hrvatskoga jezika Đurđica Stuhlreiter, koja je bila izuzetan profesor i pedagog«, prisjeća se Ivana i ističe da je u to vrijeme bila maksimalno angažirana u udruzi Hrvatska čitaonica kroz recitatorsku i dramsku sekciju.

Poput starije sestre, i Karla se sjeća na nastava na hrvatskome u gimnaziji baš i nije bila »nastava na hrvatskome«, ali bez obzira na to, navodi da ju to nije ometalo da savlada ovaj jezik.

»Meni ti profesori nisu sprječavali da čitam, govorim i pišem na mojem materinjem jeziku. Budući da sam kao recitator Hrvatske čitaonice, uz Katarinu Čeliković, upoznala mnoge pjesnike i predivne prijevode s drugih jezika, uvijek sam se ponosila govoriti hrvatski na natjecanjima i moram priznati da mi nedostaju ti dani«, kaže Karla.

I Ivana i Karla išle su na brojna putovanja u Hrvatsku s kojih su se, kako kažu, uvijek vraćale s lijepim uspomenama i novim poznanstvima. Izdvojile su nagradna putovanja Čitam i skitam i Lijepom našom, a išle su i na more u Novi Vinodolski i Prvić.

ZG – BG

Nakon gimnazije Ivana je završila Filozofski fakultet u Zagrebu, smjerove Muzeologija i upravljanje baštinom te Arhivistika. Kaže kako joj je prethodne četiri godine školovanja na hrvatskom pomoglo najviše prilikom polaganja državne mature u Hrvatskoj, jer se pripremala za to s profesoricom hrvatskoga. Ističe i da kasnije, tijekom studija, nije imala problema s ipak slabijim poznavanjem jezika od drugih studenata; čak naprotiv: fakultet je nudio i mogućnost polaganja ispita na srpskom jeziku i ćiriličnom pismo.

S druge strane, Karla je nakon dvanaest godina učenja na hrvatskome jeziku, upisala studij glume u Beogradu.

»Nakon upisivanja ekologije u Novom Sadu, pa sociologije u Beču, upisala sam ono što sam oduvijek i željela, a to je gluma. Moji roditelji su stali uz mene i podržali me da upišem i studiram ono što volim, pa čak i nakon dva promašaja, što bi se reklo: treća sreća. Kao što vidite, ja sam pravi primjer da nakon završene osnovne i srednje na hrvatskom jeziku možete upisati fakultet gdje god poželite«, uz smijeh kaže Karla.

Ona glumu studira u klasi profesora Irfana Mensura. Iako je fakultet na srpskom jeziku, kaže da joj nikada nije predstavljao problem što je cijelo školovanje prije fakulteta učila na hrvatskome. Dapače, ističe to kao veliku prednost, naročito za profesiju za koju se priprema.

»Imam brojne prednosti u odnosu na druge studente koji su srednju školu završili na srpskom. Kao najveću bih istakla da sam puno više knjiga pročitala tijekom osnovne i srednje škole. Čitali smo i hrvatske i srpske lektire, što meni nikada nije padalo teško, a ispostavilo se da će mi to znanje dobro doći kasnije u životu. Isto tako, profesori su primijetili da govorim dosta riječi na hrvatskome, odnosno u infinitivu jer sam tako naučila tijekom školovanja što mi predstavlja veliku prednost jer znaju da mi mogu dati tekst za ulogu i na hrvatskome i da ću to dobro odraditi«, kaže studentica glume.

Ističe Karla i kako smatra vrlo korisnim što je tijekom školovanja svladala dva jezika koji su u službenoj uporabi u Subotici – i srpski i hrvatski.

»Puno ljudi misli kako su ova dva jezika ista i da ako govoriš jedan, govoriš i drugi. E pa vjerujte mi, nismo mi bez veze učili svih dvanaest godina i srpski i hrvatski. Ne zavaravajte se, jezici se itekako razlikuju«, poručuje ona.

J. D. B.