Širom Vojvodine

Volonteri na terenu

U Apatinu je situacija pod kontrolom, ne postoje nikakva izvanredna iskakanja koja nisu sukladna mjerama koje provodimo, ocjena je dopredsjednice Općine Dubravka Korać. Kako u Apatinu, tako i u selima naše općine radnici JKP Naš dom proveli su kompletnu dezinfekciju cesta i javnih površina rastvorom klora. S tim će se nastaviti i u narednom razdoblju, a Stožer za izvanredne situacije će rastvor klora osigurati i za kućanstva. Prioritetno ćemo rješavati stambene zajednice s najvećom frekvencijom ljudi. Klor proizvodimo na našem vodovodu, a JKP Naš dom poduzelo je dodatne mjere kako bi osiguralo dovoljne količine. Donijeli smo i odluku o nenaplaćivanju usluga geronto domaćica za sve vrijeme trajanja izvanrednog stanja. One će raditi kao i do sada, a ukoliko postoji potreba građana kod kojih nisu dolazile, za najosnovnije se mogu javiti Centru za socijalni rad. Svi građani koji nisu u situaciji i mogućnosti sami pribaviti osnovne živežne namirnice, neka se obrate Centru za socijalni rad ili Crvenom križu. Imamo na raspolaganju određeni kontigent prehrambenih paketa za  ugrožene građane. Ovo su najnovije mjera Općinskog stožera za izvanredne situacije, a donijete su u cilju sprječavanja širenja i suzbijanja epidemije covid-19 na području Općine Apatin«, rekla je Koraćeva.

U Apatinu je prijavljenih 57 punodobnih i 12 malodobnih volontera i oni su  prethodnih 5 dana obišli su 102 kućanstva, koliko je poziva i bilo. Dnevno bude dvadesetak poziva, svi se realiziraju već sutradan. Privatna poduzeća angažirana su na izradi zaštitnih maski za najugroženije institucije, odnosno za ljude koji su angažirani u Domu zdravlja, Domu za stare i umirovljenike, JKP-u Naš dom i volonterima Crvenog križa.

Sonćani i njihova razmišljanja

Emilija Pušić nije Sonćanka, ali je mnogim Sonćanima, zbog predanog rada s polaznicima odjela tambure na hrvatskom jeziku u OŠ Ivan Goran Kovačić i njihovih nespornih uspjeha, prirasla srcu. Od jesenas je na glazbenoj specijalizaciji u Rimu. Povremeno kontaktiramo, pa sam prije nekoliko dana svjedočio i njezinom razmišljanju o situaciji izazvanoj virusom covid-19.

»Vrlo sam ljuta. Situacija u Italiji, a potom i u Srbiji, komplicira se zbog nepoštovanja i nesmotrenosti onih koji dižu dramu bez razloga. S druge strane, ganuta gestom svojih učenika, koji me pozivaju doma, ne mogu prešutjeti neke situacije. Veliki broj studenata u inozemstvu je na čekanju da po njih dođe pomoć, uz sugestiju da se, ako nemaju neodložna posla, zadrže u zemlji boravka i da ne kreću na put u domovinu samoinicijativno. Nitko se ne pita jesu li nekima od nas možda blokirani izvori prihoda ili su im stanodavci otkazali stan ili ih je zadesilo bilo što, zbog čega nemaju drugi izlaz nego povratak svojim domovima. Osjećamo se izdanima, teško je kad spoznaš da majka domovina okreće leđa svojoj djeci. A ova djeca, s kojom sam u stalnom kmontaktu i kojima se jednoga dana želim vratiti, kako god znaju, moraju se u što kraćem roku navikuti na televizijsku nastavu, a skupa s njima i njihovi nastavnici«, ogorčeno je ispričala Pušićeva.

Ne manje ogorčena je i sonćanska obitelj Stojaković, danas žitelji Njemačke.

»Već nekoliko dana na društvenim mrežama čitam da smo mi koji živimo u inozemstvu, maltene glavni krivci za kaos u Srbiji, izazvan koronom. Ne mogu vjerovati što se sve iznosi u javnost i kakav odnos spram nas imaju čak i najviši predstavnici vlasti. Ne plašite se, gospodo, nikom ne moram pasti na grbaču. Prije svega, bolji medicinski tretman imam u Njemackoj. No, zar ja i obitelj, kao državljani Srbije, nemamo pravo doći u svoju zemlju i vidjeti svoje? Znam, ima svugdje neodgovornih ljudi koji su došli i ne pridržavaju se karantene, ali to su pojedinci i država bi trebala imati mehanizme kojima bi to spriječila, ukoliko je potrebno i represivnim mjerama. Ovako sam pod dojmom da nas je Vlada počela dijeliti na podobne i nepodobne. Gdje je bila ta ista Vlada kad smo bili neuposleni, kad je moja obitelj bila prinuđena otići trbuhom za kruhom? Nismo otišli iz ljubavi nego iz želje za nekim normalnim životom. Na koncu, osjećam se izuzetno povrijeđen takvim pristupom domovine prema nama koji smo otišli zaraditi za svoje obitelji, koji većinu zarađenog trošimo u domovini, a ovdje živimo kako znamo i umijemo«, ogorčeno priča Alen Stojaković.

Popriličan broj Sonćana uposlen je u Erdutskim vinogradima u Hrvatskoj. Na posao i s posla putuju svakodnevno, a u poduzeću su cijenjeni kao izuzetno dobri radnici. Zbog zatvaranja granica Srbije, posljednji radni dan bio im je 13. ožujka. Bez riječi najave, bez bilo kakvih obavijesti ili uputstava na granici, sutradan su ih vratili s granice i samo suhoparno obavijestili da do daljnjega nema izlaska iz Srbije. Tek osam dana kasnije policija ih je obišla u njihovim domovima i obavijestila da provjeravaju drže li se uputstava o kućnoj izolaciji. Srećom, svi su bili kod svojih kuća i za njih će biti vezani sve do 28. ožujka, kad im prestaje samoizolacija. Razumljivo, nitko od njih ne želi se javno eksponirati. Dovoljan im je i strah hoće li ih po normalizaciji stanja sačekati i njihova radna mjesta u Erdutskim vinogradima i u Vinariji.

Medijski rat

U jeku izvanrednog stanja apatinski lokalni medijski djelatnici i dalje su u tihom ratu. Dugogodišnja podjela na odane lokalnim vlastima i one druge ponovno se razbuktala. U jednom lokalnom portalu, pod bombastičnim naslovom Sto apatinskih obućarki ostaje na ulici, navedeno je da je poduzeće Insert d.o.o. podijelilo stotinjak otkaza uposlenicima, iako im je prethodno poriopćeno da je riječ o dvotjednom prinudnom odmoru zbog nedostatka repromaterijala, te zbog situacije u Italiji. Autorica teksta navodi da je zakonski ovaj potez pokriven, međutim, na koncu se poziva na opću solidarnost i humanost i zaključuje da baš sada nije ni solidarno, ni humano, a ni moralno, već sramno, ostaviti sto obitelji na ulici. U drugom mediju, lojalnom opciji na vlasti, oglasio se i demantirao ove navode, nazvavši ih viješću koja u teškim vremenima širi paniku među ljudima, ravnatelj Insert d.o.o. Žarko Kojić. Apatinska javnost je podijeljena, svi su u strahu i nedoumici. Tvrdnje iznijete na portalu nitko od predmetnih stotinjak radnika nije potkrijepio imenom i prezimenom, odnosno nije naveden izvor. Nije dana riječ ni rukovodstvu poduzeća, odnosno nije navedena verzija druge strane. U mediju lojalnom vlasti navedena su razmišljanja ravnatelja poduzeća, međutim, nikom od radnika nije pružena prilika za reagiranje, dakle, ni tu nije navedena verzija druge strane. Sve u svemu, čitatelji su zbunjeni, a sporni uposlenici, potpuno razumljivo, ne žele se očitovati imenom i prezimenom. Neutralnom čitatelju ostaje samo nagađanje gdje je istina i tko je krivac ukoliko ovih stotinjak radnika trajno ostane bez posla, odnosno kolateralna šteta mutnih ili manje mutnih radnji pokrivenih borbom protiv opakog virusa.

I. A.