Tema

Virus je isti, ali ne i pristup

Koronavirus se proširio gotovo na sve zemlje. Od postojećih 195 država, prisutan je u 192, a zbog izuzetno lakog i brzog načina na koji se prenosi mnoge zemlje poduzele su najdrastičnije mjere kako bi spriječile njegovo širenje. Zatvorene su državne granice, tko god može radi od kuće, ne rade škole, kafići, fitness centri, otkazana su sva kulturna i sportska događanja itd., što u mnogočemu utječe i na život njihovih stanovnika. Kako se nose s novonastalom situacijom izazvanom koronavirusom pojedine države Europe i Sjeverne Amerike provjerili smo s »našima« koji ondje žive i rade.

Anica Dulić (Bolzano, Italija)

Mi smo skroz zatvoreni u kući. Izlaze samo oni koji moraju na posao i u nabavu hrane. Moj muž radi od kuće, a ja tri puta tjedno idem na posao, što mi dobro dođe da mogu malo boraviti vani, voziti bicikl. Djeca školu pohađaju online i imaju sve predmete, čak i tjelesni! U trgovinu kad idem, biram onu gdje ima manje ljudi da čekaju u redu, a subotom ne idem nikada, jer se čeka i po sat i pol prije nego što uđeš. Red se stvara jer u trgovine puštaju po troje, a ako je veća, do petero. Naravno, grad je pust jer su svi u karanteni, a samci se sad već žale na samoću. Radim u hotelu na održavanju parka te zbog toga imam posla, iako je hotel, naravno, zatvoren. S obzirom na to da je hotel blizu kolodvora, često čujem policiju kako ima problem s migrantima, jer se ondje okupljaju. Stanovništvo se dobro organiziralo, privatne tvrtke šiju zaštitne maske kako bi ih svi imali, a ima i puno volontera koji pomažu u nabavi životnih potrepština starima. Od početka ovoga tjedna zatvorene su i sve tvornice, a vrhunac nevolje kažu da nas čeka tek za dva tjedna.

Marina Radojević (London, Velika Britanija)

U Londonu vlada opća neodgovornost, a svijest ljudi o opasnosti koronavirusa je ravna nuli. Konačno su naredili da se zatvore kafići, restorani itd. Metrou je zatvorena polovica postaja, a savjetuje se i da se smanji socijalni kontakt među ljudima. Ali sve je tek od prije nekoliko dana na snazi. Koliko gledam vijesti iz Srbije, kod vas mi vlast djeluje svjesnija problema i samim tim i organiziranija. Ovdje ljudi panično kupuju sve što stignu. Doslovce sve! I tek prije nekoliko dana je Tesco stavio ograničenje da se od nekog artikla mogu uzeti najviše dva komada po kupovini. Nestašica je proizvoda, pa sam pelene za bebu morala naručiti preko Amazona, a wc papir još uvijek nisam nigdje pronašla. Trgovine izgledaju kao da će rat, a jako malo ljudi nosi zaštitne maske i rukavice, metroi su još uvijek puni. Poslodavci nemaju punu podršku vlade, dok kraljica pijucka čaj i baš ju ne interesira puno što pandemija kuca na vrata.

Marija Vidaković (Vancouver, Kanada)

U Kanadi ne rade škole, restorani, parkovi, fitness centri… sve osim trgovina koje prodaju hranu. Ponuda namirnicama je dobra i imamo sve što nam je potrebno. Rade i tržnice, tako da se i ondje može kupiti hrana. Zbog novonastale situacije parking i autobusi su besplatni, a ambulante pacijente primaju na zakazivanje, kako se ne bi stvarale gužve. Još uvijek ne nosi puno ljudi zaštitne maske, a oni koji su se vratili iz inozemstva moraju biti u samoizolaciji. Tko god može radi od kuće, a euharistijska slavlja su kao i kod vas, bez naroda i gledamo ih online, s tim da su crkve u određeno razdoblje dana otvorene. Jedna od većih promjena je i to da ima puno manje zračnog prometa, jer su gotovo svi letovi otkazani.

Darko Dulić (Zürich, Švicarska)

Korona je za sada kod mene donijela više dobrih nego loših stvari. Nakon što sam se vratio s godišnjeg odmora sve nas je zatekla situacija s ovim virusom, tako da ne radim do kraja travnja (uposlen sam kao kuhar u restoranu). Slobodno vrijeme sada koristim za učenje jezika i druge izvannastavne aktivnosti za koje inače nemam vremena – sviranje, čitanje knjiga, kuhanje (onoga što sam želim, a ne što mi narede), gledanje filmova... Grad je drukčiji, jer ima manje ljudi na ulicama i javnog prijevoza ima rjeđe. Velike trgovine rade, a namirnica ima i više nego dovoljno. Panike nema, bar ne mnogo. Zna se dogoditi da ljudi prigovaraju ako im se netko približi na manje od dva metra, ili ako se okupi na ulici više od pet osoba, ali uglavnom svi poštuju pravila. Iako nemamo nikakvu zabranu izlaska vani, većina stanovnika je u svojim kućama.

Mirjana Čoh (Oslo, Norveška)

Napeto je u svemu ovome iščekivati bebu za koji mjesec dok je zdravstveni sustav okrenut onima kojima je to naravno sad najpotrebnije. Srećom, i suprug i ja imamo poslove na kojima možemo raditi od doma, a djeca su s nama, jer vrtića nema već dva tjedna. Na poslu imaju razumijevanja da roditelji male djece ne mogu raditi 100% pa pokušavamo kroz tjedan isplanirati da sudjelujemo u onom što moramo preko interneta, a ostatak dana smo oko kuće s djecom. Pokušavamo ih zabaviti i održavati online kontakt s prijateljima i obitelji. Ljudi na sve ovo reagiraju različito, ali većina sluša upute vlasti i doma su, ili idu vani u šetnje ali su obzirni i trude se kretati odvojeno od ostalih. Ipak, bilo je problema da su ljudi htjeli odlaziti u vikendice, što bi značilo opterećenje manjih sredina i opasnost za lokalno stanovništvo, pa su to strogo zabranili. Škole, vrtići i sveučilišta će sigurno biti zatvoreni do ljeta pa se ljudi još pokušavaju naviknuti da će ovakvo stanje potrajati. Za sada ima oko 2.000 zaraženih i manje od 200 je u bolnicama na njezi, pa je stanje u zdravstvenom sustavu još u redu. No, puno ljudi nije donedavno imalo pristup testiranju na virus pa je moguće da je broj zaraženih veći. Posljednje što sam čitala je da je sedam starijih osoba do sada preminulo od koronavirusa ovdje. Po vijestima se može čuti i vidjeti da je javni prijevoz gotovo prazan, a trgovine su otvorene i uglavnom je dobra ponuda – još uvijek. Kod nas suprug ide u nabavu i trudi se držati dalje od ljudi u trgovini. Uglavnom nema puno ljudi istovremeno, ima trgovina koje dostavljaju namirnice doma no kod njih je veliki pritisak i kasne s dostavom i dva tjedna. Mislim da ne vlada panika među ljudima. Vlada je na vrijeme reagirala i trude se osigurati mjere koje će ljudima koji su najviše pogođeni ekonomski pomoći. Naš svećenik u Hrvatskoj katoličkoj misiji se trudi ohrabriti zajednicu pa mise snima i objavljuje nedjeljom na našoj stranici. Ljudi su naravno pogođeni, ali vidi se da razumiju zbog čega su mjere uvedene.

Danijela Tomić (Chicago, SAD)

U Americi je panika među ljudima ogromna. Poslušni su odredbama vlasti koje su slične kao i u ostatku svijeta. Na primjer, i ovdje je kao i u Srbiji, zabranjeno napuštanje domova nakon 17 sati. No, kod nas je opskrbljenost trgovina jako loša. Prije tjedan-dva je bila jako velika navala na trgovine i sve se kupovalo. Zbog toga je uveden limit, od svakog proizvoda se sada može uzeti samo jedan komad, s tim da su trgovine i dalje gotovo prazne. Nekih artikala, kao što su toaletni papir ili sapun, uopće nema, a neki dan nije bilo nigdje ni kruha!

Zdenka Kopilović (Osijek, Hrvatska)

Život u Osijeku je sada gotovo identičan kao i u svakom drugom gradu u Hrvatskoj. Sve aktivnosti su svedene na minimum. Okupljanje ljudi je zabranjeno, obavezno je održavati distancu od dva metra na javnim mjestima, preporuča se ostajanje kod kuće. Jedino osobe koje rade u zdravstvu, farmaciji i trgovini za opskrbu prehrambenim proizvodima, te proizvodima za prodaju higijenskih potrepština imaju dozvolu za izlazak. Sva kazališta, kina, bazeni, tržni centri, kafići i restorani, dječja igrališta, parkovi... sve je zatvoreno. Ljudi su se izorganizirali, pa su se pojavila razna udruženja uz Crveni križ koja nabavljaju i dostavljaju potrebne stvari, hranu i lijekove za najstarije i najpotrebnije sugrađane, žene iz Osijeka šiju besplatno zaštitne maske. Većina ljudi je shvatila ozbiljnost situacije i prilagodila se novonastalim okolnostima. Mada, kao i uvijek, ima i onih koji su poprilično neodgovorni i nedisciplinirani ili s druge strane neosjetljivi, čak bih rekla sebični pa se nepotrebno stvaraju zalihe svega i svačega, tako da se u proteklim danima znalo dogoditi da su ispražnjene police u trgovinama i da niste mogli naći brašna ili mesa, iako opskrba teče normalnim tijekom. Moja obitelj i ja smo dobro. Djeca prate nastavu na HRT-ovom programu i preko virtualnih učionica. Imaju svoje zadatke pa im se sve ovo ne čini preteškom situacijom iako im nedostaju treninzi i druženje s prijateljima. Suprug radi od kuće, a ja još idem na posao, dok Ministarstvo ne donese drugačiju odluku. Držimo se naputaka stožera civilne zaštite pa društvene aktivnosti i kontakte svodimo na razgovore telefonom, ojačavamo i pazimo na imunitet, imamo dvorište pa smo u mogućnosti provoditi vrijeme vani, a ne samo u četiri zida. Ono što nam fali je mogućnost odlaska na misu i primanje sakramenata, kao i mogućnost da odemo do majke i dide i svih prijatelja u Subotici.

Gabor Šimić (Hemel Hempstead, Velika Britanija)

Malo je ljudi na ulicama, u dućanima, manje auta na putovima. Većina škola je zatvorena, međutim Vlada je odlučila da ostavi neke škole/razrede otvorene (za djecu socijalno ugroženih roditelja, liječnika, medicinskih sestara, policijaca, vatrogasaca, zaposlenih u javnom transportu...). Poslije paničnih kupovina i praznih polica, situacija se polako normalizira u supermarketima. Tek je od prije nekoliko dana uvedena restrikcija na dva-tri ista artikla po kupcu. Sada svi supermarketi pomažu starijoj generaciji, umirovljenicima i osobama sa specijalnim potrebama pa se neki otvaraju sat ranije i puštaju samo njih u malim grupama. Međutim, još uvijek je nestašica tjestenine, hrane u konzervama i staklenkama, jaja, brašna, trajnog mlijeka, smrznute hrane i naravno antibakterijskih sapuna i gelova. Čak i kad stigne roba, ona se brzo rasproda. Manje privatne radnje imaju nešto od tih artikala, ali često po višestruko višim cijenama. Ljekarne rade redovno. Benzinske crpke rade, ali sve ostalo je zatvoreno, da bi se smanjio rizik prenošenja virusa. Za centar Londona iz predgrađa, umjesto dva, ide samo jedan vlak na sat, no nekad se i taj otkaže. Ljudi su u strahu, jer se suočavamo s nečim nepoznatim. Ono što frustrira ljude je nedostatak jasnih, lako razumljivih informacija. Vlada i premijer ne pokazuju uvijek odgovorno vodstvo. Ovdje vlada neo-liberalno državno i ekonomsko uređenje, pa ova novonastala situacija itekako testira i političare i Vladu. Svakako i ja osjećam neki nemir i anksioznost, ali ne gledam vijesti po cijeli dan jer život ide dalje. Trenutno sam na stand byu, uz telefon, pa ako zatreba, idem autom na posao. Dobre knjige, filmovi, serije i naravno rad u vrtu, pomažu da se čovjek malo isključi.

Zorica Gvozdenac (Toronto, Kanada)

Izvanredno stanje i sve je zatvoreno – škole, knjižnice, sportski centri, muzeji, galerije, restorani. Skoro nitko ne radi. Samo su prodavaonice s neophodnim stvarima otvorene, a čak i ambulante i bolnice primaju samo hitne i životno ugrožene pacijente. Mnoge samoposluge nude određeno vrijeme, obično ujutro, posvećeno samo starijima za kupovinu. Svima im je, kaže, strogo rečeno da budu doma i nigdje ne idu ako zaista ne moraju. Broj slučajeva još nije alarmantan kao u nekim europskim zemljama, ali država pokušava spriječiti da se dogodi ono što se dogodilo u Italiji i Španjolskoj. Sve operacije u bolnicama su odgođene do daljnjeg, tretiraju samo životno ugrožene i onkološke slučajeve. Federalna vlada je, dodaje, najavila financijsku pomoć za sve građane za naredna tri mjeseca. Sve ukupno 82 milijarde dolara pomoći od države, što podrazumijeva izravnu financijsku pomoć, olakšice kroz poreze itd. Najavili su i povećanu pomoć što se tiče smještaja za beskućnike, tako da svatko bude zbrinut. Provincijalna vlada je također najavila neku kratkoročniju financijsku pomoć za najugroženije dok federalna pomoć ne stigne. Produženi su rokovi za vraćanje poreza. U Kanadi nisu službeno u karanteni pa nema kazni. Ljudi različito sve ovo podnose, neki su jaki i drže se, a neki su uplašeni. 

Slobodan Skenderović (Madrid, Španjolska)

Sada je ovdje život daleko drukčiji nego inače. Madrid važi za grad koji živi 24 sata sedam dana u tjednu. Sad se svelo na to da nema nikoga na ulicama, čak su počeli kažnjavati ako se šećeš, nema buke od prometa, nema kontaminacije toliko. Na snazi je izvanredno stanje. Može se izaći do prodavaonice, i to samo po najosnovnije, do ljekarne, do posla i s posla kući, ako se želi pomoći onima koji ne mogu otići u nabavu, prošetati psa. Ako policija nekog zatekne na ulici, pitaju kamo si se uputio i šalju te kući. Počeli su upozoravati ljude na ulici i preko dronova da idu kućama. U vozilu može biti samo jedna osoba, a ako ih je više moraju imati razlog za to (npr. ako idu u bolnicu). Otvorene su samo prodavaonice hrane, ljekarne, prodavaonice duhana od 8 do 20 sati. Neki prave pauzu od 14 do 17 sati. Na ulazu i unutra je pravilo da se drži rastojanje od dva metra. Također kontroliraju koliko ljudi može ući. Javni prijevoz (metro, autobusi i prigradski vlakovi) funkcioniraju, ali smanjeno i dezinficiraju se svakog dana. Ljudi su dosta korektni, već prvih dana su se pojavili plakati s ponudom pomoći oko šetanja pasa ili nabave hrane starijima koji nisu u mogućnosti to obaviti. Taksi služba razvozi liječnike, bez naplate. Ovdje su ljudi dosta ozbiljno shvatili karantenu i od prvog dana se poštuju sva pravila koja su uvedena. Tu govorim o centru Madrida. Za sada su svi relativno opušteni, mislim da će kriza tek doći kad prođe sve ovo.

Márta Simity (Segedin, Mađarska)

Život se usporio, manje je ljudi i automobila na ulicama. Prodavaonice, ljekarne rade redovno, a sve ostalo do 15 sati. Zatvoreni su vrtići, škole, fakulteti. Svatko tko može radi od kuće. Osjeća se neki strah u ljudima, ali još uvijek mnogo njih nije ozbiljno shvatilo sve ovo. Pomalo se plašim i ja, ali pokušavam što manje misliti o svemu. Više obraćam pažnju na higijenu, ne dodirujem nikog i držim razdaljinu od jednog i pol metra.
 

Josip Ago Skenderović (Pariz, Francuska)

Svi građani su dužni biti u samoizolaciji u svojim domovima, osim onih koji zbog prirode posla moraju biti na radnom mjestu, tj. nisu u mogućnosti raditi od kuće. Većina djelatnosti sa strankama je prekinuta do daljnjeg, tj. do saniranja ove teške sanitarno zdravstvene problematike. Izlazak je moguć samo u slučajevima nabave namirnica, zbog medicinskih potreba, kratkog razgibavanja, šetanja psa i sl. Postoje nažalost i zloporabe ovih obveza, pa to bude strogo sankcionirano – počevši od 136 eura, a u slučaju ponavljanja kazna može dosegnuti i više tisuća eura. Ukoliko netko napravi prekršaj četiri puta tijekom mjesec dana, slijedi mu kazna od 3.700 eura i šest ili više mjeseci pritvora. Prodavaonice prehrambenom robom i supermarketi uglavnom rade, kao i drive mega marketi, po narudžbama preko interneta i preuzimanje robe iz auta. Mnoge druge pri tržnim centrima su privremeno zatvorene. Ljekarne rade, kao i neke važne državne institucije, ali je to svedeno na minimum. Škole su zatvorene i nastava se odvija putem televizije. Pomoć za socijalno ugrožene, kojih nažalost ima dosta je organizirana u okviru zakonskih mogućnosti, tj. uzima se u obzir dozvoljeni broj ljudi na jednom mjestu i propisana mjera glede udaljenosti jednih od drugih. Broj oboljelih i preminulih od koronavirusa se iz dana u dan sve više povećava i sasvim je prirodno i ljudski da svojevrstan strah postoji budući da za ovu bolest ne postoji lijek i cjepivo. Bitno je ne podleći panici. Građani su uglavnom veoma disciplinirani i u velikoj većini poštuju pravila samoizolacije. Poznato je inače da su francuski građani kroz povijest doživjeli veoma burne situacije s kojima su se znali nositi. Moja obitelj i ja najozbiljnije poštujemo kompletnu situaciju. Nastojimo biti disciplinirani, trezveni i smireni, vjerujući u skorašnji pozitivan ishod ove zloćudne i za sada neizlječive bolesti.

Zasigurno je za sada da je samoizolacija najefikasnija metoda za usporavanje širenja ovog zlokobnog virusa, infekcije preplavljene u pandemiju, i zato da bi spasili svoj i živote drugih – ostanite doma!

J. D. B. / I. P. S.