Kolumne Kolumne

U mreži korone

Korona nas je baš »drmnula«. Zatvorila nam granice, organičila kretanje, uvela policijski sat, izvela vojsku s dugim cijevima na ulicu, ispraznila iste te ulice, unijela strah među ljude, »potrošila« (izgleda tanke) zalihe svega što bi nas trebalo štititi od virusa. I, da: odgodila nam izbore. Srećom (još) nam nije (usprkos tome što je jedan analitičar za opću uporabu priželjkivao) ukinula Facebook i druge društvene mreže. Izolirali smo se i samoizlolirali od ukućana, roditelja, kolega na poslu, prijatelja, nepoznatih ljudi na ulici, u redu ispred dućana ili ljekarne. U svakom koga sretnemo vidimo opasnost, onu životnu. Uplašeno brišemo i čistimo sve po kući. Pa što bi rekli – što nam Bog da. Ili što bi rekli – kako drugima, tako i nama. Hoćemo li doživjeti katastrofični scenarij Italije ili Španjolske ili će posljedice virusa biti puno blaže? Tko bi se danas usudio odgovoriti na to pitanje? Razuman, složit ćete se, nitko. I trajat ce koliko će trajati. Šest tjedana, dva mjeseca, možda više? I na to se danas nitko razuman ne usudi dati odgovor.

A mene plaši ono poslije. Što će, ako ne računamo popis onih koji su izgubili bitku s koronom, ostati poslije? I koliko će trebati da se od tog poslije oporavimo? A taj oporavak znači koliko ce gospodarstvu, ne samo našem, trebati da zaliječi sve rane. I mada u jeku bitke za živote nitko o tome ne govori previše glasno, posljedice po gospodarstvo bit ce isto tako »opasne po život«.

Neke strane kompanije već su zatvorile svoje tvorničke hale i radnike poslale kući. Obrazloženje je – uradili su to kao društveno odgovorno poduzeće u cilju borbe protiv koronavirusa. I tako i treba, ali ono što nije rečeno jest da su isto tako te iste kompanije ostale bez repromaterijala, jer su kamioni s tom robom ostali zaglavljeni na tko zna kojoj granici. A i ono što je proizvedeno iz tvorničkih magacina ne može mrdnuti ni metar, jer nema kamo stići. I nije rečeno hoce li radnici za to prinudno sjedenje kod kuće biti placeni. Koliko plaćeni i koliko dugo?

Na njivama se za sada uveliko radi, ali pitanje je koliko su magacini distributerskih kuća puni onoga što njivama treba poslije sjetve. A ako i to ostane uhvaćeno u mreži korone, hoće li nam razni kukci i bolesti pojesti sve što treba da hrani nas i uz to donese i koji dolar u državnu kasu koju će do posljednje isprazniti dani i tjedni pred nama?

Mali poduzetnici već su osijedeli od brige kako nastaviti poslovanje, isplatiti radnike, podmiriti obveze.

I što je najveća briga: da li i kako poslije? Ugostitelji, hotelijeri, prijevozničke tvrtke, trgovinski lanci već uveliko slažu minus na minus. Nesporno je da ce gospodarstvo dobiti pomoć iz državnih proračuna, ali ni ti proračuni nisu vreća bez dna.

I mogla bih tu nabrojiti još što-šta, ali da ne bude da u izvanrednom stanju širim paniku, ovdje ću staviti točku.

Z. V.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika