Naši književnici, bilo da je riječ o pripadnicima manjina u susjednim zemljama, Hrvatima u BiH ili iseljenicima, morali bi imati svoja čvrsta uporišta na zemljovidu ukupne hrvatske književnosti
HR: Ne zamjerite, ali mnogim današnjim svjetonazorsko-ideološkim »čistuncima« nije ni malo drago da ste baš vi postali predsjednik DHK-a jer ste, po njima, katolik, desničar, tuđmanovac i sl. Kako je uopće moguće da su hrvatskoj javnosti nametnuti kriteriji prepoznatljive ideološke manjine, kao što su: desno-lijevo, progresivno-nazadno, europejsko-ognjištarsko i dr., pa i na području književne kritike?
Ja ću ovako odgovoriti: nisam nikakav desničar ako volim svoju zemlju i ako svaku tuđu poštujem, i ne znam zašto bi me itko desničarom proglasio; ja jesam kršćanin, katolik, ali nisam toliko revan da bih bilo koga svojim svjetonazorom i pomislio ugroziti; istina je da sam bio osnivač Hrvatske demokratske zajednice i obnosio stranačke funkcije, istina je da sam bio savjetnik predsjednika Tuđmana i sudjelovao u stvaranju hrvatske države do 1995., ali je istina i to da sam se uvijek zauzimao za kršćanska načela u politici; istina je da se godinama nisam trsio ni oko koje političke stvari. Svoje sam djelovanje isključivo posvetio književnosti, uređivačkom poslu i prevođenju. Parovi-opreke koje spominjete, desno-lijevo itd., to su, na žalost, kvalifikacije koje se još uvijek rabe kako bi se što jače ustrajavalo na tome da obračuni iz prošlosti potraju što dulje u sadašnjosti i ispriječe se našoj boljoj zajedničkoj budućnosti.
Zlatko Žužić
Opširnije u tiskanom izdanju
