Intervju Intervju

Posao ni izdaleka nije završen

»Istraživanjem do činjenica« moto je Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, osnovanog 1991. godine u Zagrebu. U opisu temeljnih odrednica rada i djelovanja navodi se kako Institut Pilar »svojim djelovanjem pripomaže razvojnim procesima u Republici Hrvatskoj, profilirajući se u nacionalnom kontekstu, lokalnim zajednicama i međunarodnome okruženju kao središnja hrvatska znanstveno-istraživačka ustanova u području društvenih znanosti«. Ravnatelj Instituta, povjesničar, prof. dr. sc. Željko Holjevac kaže kako je važna komparativna prednost Instituta kojim upravlja u tome da se u njemu njeguje multidisciplinarni pristup znanstvenoj praksi i istraživanjima, pri čemu se međusobno prožimaju perspektive različitih disciplina (psihologija, sociologija, povijest itd.), pa Institut može ponuditi slojevitije profilirane odgovore na različita javna pitanja. Nedavno je Institut potpisao Sporazum o suradnji u provedbi znanstveno-istraživačkih projekata u povezivanju s Hrvatima izvan Hrvatske o temama hrvatskog iseljeništva, hrvatske nacionalne manjine i Hrvata u Bosni i Hercegovini sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Hrvatske. Također je na nedavno održanoj tematskoj sjednici Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske u Hrvatskom saboru ravnatelj ponudio predstavnicima hrvatske manjine u Austriji, Bugarskoj, Crnoj Gori, Češkoj, Italiji, Kosovu, Mađarskoj, Makedoniji, Rumunjskoj, Sloveniji i Srbiji mogućnost programske suradnje s Institutom o temama od zajedničkog interesa. Hoće li se predstavnici manjina odazvati i s Institutom Pilar, koji svojim kapacitetima može jednako provoditi i povijesna i istraživanja suvremenosti hrvatskih manjina, pokazat će vrijeme. Vrata za suradnju su otvorena.

U kojoj mjeri Institut uspijeva pripomoći razvojnim procesima u Hrvatskoj, drugim riječima oslanjaju li se drugi segmenti društva (politika, gospodarstvo) na znanstvene činjenice i istraživanja u kreiranju strateških pravaca i razvojnih politika u Hrvatskoj?

Znanstvena djelatnost Instituta Pilar ostvaruje se radom na nacionalnim i međunarodnim (europskim i dr.) znanstvenim projektima, organiziranjem znanstvenih konferencija i sudjelovanjem na njima te ostalim znanstvenim i stručnim aktivnostima. Programsko usmjerenje, u okviru kojeg Institut razvija svoje djelatnosti, ima tri ishodišta: pojedinačni interes znanstvenika, javni interes za obradu pojedinih tema ili pitanja i poslovni interes Instituta. Svojim izdanjima na hrvatskom i engelskom jeziku, koja se odnose na ključne razvojne segmente poput gospodarstva, Institut daje potrebnu intelektualnu podlogu za kreiranje javnih politika. Druga je stvar koliko se pojedini segmenti društva poput politike pritom oslanjaju na znanstvene činjenice koje nisu unaprijed definirane nego se do njih dolazi istraživanjem. To oslanjanje još nije zaživjelo u mjeri koja bi se mogla ocijeniti posve zadovoljavajućom, iako se ne može reći da pojedini segmenti društva ne traže i dobivaju ekspertne usluge Instituta. Tako je u novije vrijeme upravo tim znanstvenika iz Pilara bio među ključnim članovima radne skupine za izradu prijedloga strategije demografske revitalizacije Hrvatske pri Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a demografija i migracije su neke od gorućih tema suvremene Hrvatske.

U kojoj mjeri se mediji obraćaju znanstvenicima Instituta u obradbi pojedinih tema?

Komunikacija s medijima je dvosmjerna. S jedne strane, Institut i njegovi znanstvenici predstavljaju rezultate svojih istraživanja, pogotovo onih koji se ostvaruju u okviru kompetitivnih međunarodnih i nacionalnih projekata, na tiskovnim konferencijama kao i diseminacijom i popularizacijom javnog znanja putem medija koji se pozivaju i uglavnom odazivaju na takva događanja. S druge strane, i sami mediji traže pojedine znanstvenike s Instituta te prenose njihove izjave i stajališta o aktualnim društvenim pitanjima. Razmjerno su česti i nastupi znanstvenika u televizijskim i radijskim emisijama, intervjui i komentari u tiskovinama, nastupi na web-portalima, blogovima i sl. Doduše, postoji latentni osjećaj da dio medija ponekad daje više prostora pojedinim stručnjacima iz drugih institucija koje imaju dulju tradiciju postojanja i prisutnosti u javnosti, ali Pilar ima jednu važnu komparativnu prednost. Ona se sastoji u tome da se u njemu njeguje multidisciplinarni pristup znanstvenoj praksi i istraživanjima, pri čemu se međusobno prožimaju perspektive različitih disciplina (psihologija, sociologija, povijest itd.), pa je Institut i zbog te svoje znanstvene raznorodnosti u društvenom i humanističkom području zanimljiv s obzirom na to da može ponuditi slojevitije profilirane odgovore na različita javna pitanja.

Nedavno ste kao ravnatelj Instituta potpisali s državnim tajnikom Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske Zvonkom Milasom Sporazum o suradnji. Što sve obuhvaća Sporazum i kakvi se projekti planiraju provoditi?

Sporazum obuhvaća suradnju u provedbi znanstveno-istraživačkih projekata u povezivanju s Hrvatima izvan Hrvatske o temama hrvatskog iseljeništva, hrvatske nacionalne manjine i Hrvata u Bosni i Hercegovini, poticanje, razvijanje i organizaciju mogućih zajedničkih novih studijskih programa – doktorskih i specijalističkih studija, s ciljem integracije i jačanja zajedništva Hrvata koji žive u Hrvatskoj i izvan nje, suradnju u području nakladničke djelatnosti, suradnju u organizaciji i sudjelovanju na znanstvenim i stručnim skupovima i kongresima o ključnim temama i djelovanju Hrvata izvan Hrvatske, podupiranje kontakata u okviru akademske zajednice Hrvata izvan Hrvatske s obzirom na znanstvenu i kulturnu razmjenu te zajedničko promicanje očuvanja, jačanja i razvijanja znanstvenog potencijala Hrvata izvan Hrvatske, te u Hrvatskoj u cijelosti, zajedničko poticanje povratka Hrvata u domovinu te stvaranje pozitivnog društvenog ozračja za ostanak mladih ljudi u domovini s ciljem dugoročnog demografskog, gospodarskog i općeg napretka hrvatskog društva, suradnju u prijavama na natječaje za domaće i međunarodne projekte s istraživačkim prijedlozima koji se odnose na teme vezane uz Hrvate izvan Hrvatske i ostale oblike suradnje od zajedničkog interesa. Sporazum smo nedavno potpisali pa nam planiranje i provedba nacionalnih i međunarodnih projekata tek predstoje. Tu svakako računamo i na Hrvate izvan Hrvatske i želimo osluhnuti koje su njihove potrebe i očekivanja kako bismo u međusobnoj komunikaciji kreirali pristup koji će njima biti od koristi.

Planirate li surađivati sa znanstvenicima Hrvatima izvan Hrvatske?

Institut Pilar je sa znanstvenicima Hrvatima izvan Hrvatske i dosad surađivao, pa će to nastaviti činiti i u budućnosti. Od tekućih aktivnosti izdvojio bih da smo kao Institut suorganizatori 4. Hrvatskog iseljeničkog kongresa o temi »Povratak – stvarnost ili utopija«, koji će od 25. do 27. lipnja 2020. biti održan u Zagrebu i za koji su prijave putem web stranice kongresa još otvorene. U pripremi je i sporazum o suradnji s Instituto Studia Croatica Asociación Civil iz Buenos Airesa, koji vodi g. Joza Vrljičak. Na nedavno održanoj tematskoj sjednici Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske u Hrvatskom saboru, posvećenoj »Hrvatskoj manjini u Europi«, ponudio sam predstavnicima hrvatske manjine u Austriji, Bugarskoj, Crnoj Gori, Češkoj, Italiji, Kosovu, Mađarskoj, Makedoniji, Rumunjskoj, Sloveniji i Srbiji mogućnost programske suradnje s Institutom o temama od zajedničkog interesa.

Najavili ste kako do ljeta planirate objaviti Leksikon hrvatskog iseljeništva i manjina. Recite nam nešto više o ovom projektu.

Riječ je o kapitalnom projektu Instituta Pilar koji traje već više od deset godina. Tijekom tog razdoblja radom brojnih suradnika prikupljeno je i obrađeno oko 12.000 natuknica, od kojih će se u tiskanom izdanju, koje se upravo finalizira, naći otprilike jedna trećina. Dakle, akumulirano je toliko znanja da bi se mogla napraviti iseljenička i manjinska enciklopedija, ali to ne ide bez jače kadrovske ekipiranosti i izdašnije financijske potpore. Kad ugleda svjetlo dana, Leksikon će na jednom mjestu pružiti obilje podataka o hrvatskim iseljenicima i manjinama širom svijeta. Zahvalni smo svima koji su nam u tom poslu izašli u susret i nadamo se da će Leksikon naći svoje mjesto među čitateljstvom u Hrvatskoj i među Hrvatima izvan Hrvatske.

Po Vašem mišljenju je li u dovoljnoj mjeri istražena povijest hrvatskih manjina, kao i aktualni sociološki i politološki fenomeni u ovim zajednicama?

Dok je povijest hrvatskih manjina još razmjerno istraživana, iako i tu ima mnogo praznina, sociološki i politološki fenomeni, ali i mnogi drugi, slabije su obrađivani. I tu je Institut Pilar svojim sveobuhvatnim multidisciplinarnim pristupom unio stanovito osvježenje. Naravno, posao ni izdaleka nije završen, a na nama je da ga nastavimo i produbimo.

Što se može učiniti da se potaknu povijesna, kao i istraživanja suvremenosti ovih zajednica?

Pojedinačni istraživački napori su hvalevrijedni i dobrodošli, no pokazalo se da se do rezultata najbrže i najpouzdanije dolazi timskim radom većeg broja stručnjaka okupljenih oko odgovarajućih znanstvenih projekata vezanih za institucije koje ih mogu nositi. Jedna od tih institucija, prepoznata u nacionalnom i europskom kontekstu, svakako je Institut Pilar koji svojim kapacitetima može jednako provoditi i povijesna i istraživanja suvremenosti hrvatskih manjina. Načina je više i oni mogu biti predmetom razgovora s mjerodavnim predstavnicima manjinskih zajednica, a jedan od tih načina su i prijave na domaće i međunarodne natječaje za projekte. Znanstvene konferencije, kolaborativni seminari, radionice i ekspertni servisi također mogu biti putevi prema zajedničkom cilju.

Kakva je suradnja Instituta Pilar s Institutima u Srbiji?

Institut Ivo Pilar dobio je na zajedničkom natječaju Ministarstava znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije u okviru programa Znanstveno-tehnološke suradnje Hrvatske i Srbije dvogodišnji projekt (2019. – 2021.) pod nazivom »Razvijanje višedimenzionalnog modela istraživanja društvenih nejednakosti«. Ta je suradnja nastala na temelju prethodnih zajedničkih istraživanja znanstvenika Instituta Pilar s kolegama iz Niša na međunarodnim znanstvenim projektima i suradnje s Mrežom za studije kulturnih razlika i socijalne diferencijacije (SCUD), koja okuplja francuske, britanske i skandinavske istraživače aktivne u području procjena relevantnosti višedimenzionalnih modela društvene nejednakosti. Znanstvenici s Instituta Pilar i sa Sveučilišta u Nišu održavaju redovite bilateralne sastanke i zajednički razvijaju model istraživanja klasne strukture u postsocijalističkim društvima. Osim što razvijaju specifične istraživačke metodologije, pripremaju i tekstove koji kontekstualiziraju ranije, na projektu Švicarske zaklade za znanost, prorađene kvalitativne i kvantitativne podatke. Daljni korak u suradnji bilo je i zajedničko sudjelovanje Instituta Pilar i Centra za empirijske studije jugoistične Europe iz Niša (CESK) u prijavi projekta »Europsko popisivanje društvenih vrijednosti kulture kao temelj uključivih kulturnih politika u globalizirajućem svijetu« (akronim INVENT), kojemu je Europska komisija odobrila trogodišnje financiranje (2020. – 2023.) unutar okvirnog programa za znanost Obzor 2020.

Često se kaže kako »povijest treba ostaviti povjesničarima«, napose kada je u pitanju povijest bivše Jugoslavije i novije povijesti, a s druge strane u medijima, kako u Hrvatskoj tako i cijeloj regiji, vidimo da ne prestaju rasprave o novijoj povijesti s vrlo različitim tumačenjima. Kako je moguće da se o novijoj povijesti, u suvremenom svijetu kada su činjenice poznate i dostupne, različiti akteri ne slažu čak niti o činjenicama dok su interpretacije vrlo suprotstavljene i često crno-bijele?

Naizgled je to paradoks da imate s jedne strane mnogo dostupnih činjenica koje se mogu razmjerno lako utvrditi ili su čak opća mjesta u javnom znanju, a da se s druge strane različiti akteri ponekad ne mogu složiti niti oko najosnovnijih spoznaja, pri čemu se u javnosti pojavljuju i interpretacije koje nisu samo različite nego nerijetko i međusobno suprotstavljene. Nije lako graditi znanja o prošlosti na temelju oskudnog broja povelja različite diplomatičke kakvoće, npr. za razdoblje srednjega vijeka, ali čini se da je još teže krčiti put prema objektivnoj spoznaji prošle stvarnosti probijajući se kroz obilje informacija iz novijih razdoblja, pri čemu od mnoštva drveća nije uvijek jednostavno prepoznati šumu. Povijest svakako treba ostaviti profesionalnim povjesničarima i to nije tek puka fraza, koliko god se u javnom prostoru pojavljivali i različiti amateri. Oni mogu napraviti korisne stvari, ali najčešće ne vladaju svim alatima kojima raspolažu profesionalci. Teško je i zamisliti da bi kome palo na pamet da se podvrgne zahtjevnoj operaciji koju bi radio neki amater, a ne kirurg s debelim obrazovanjem i godinama iskustva. Istodobno za povijest kao da vrijedi mišljenje da se njome može baviti svatko. A ne može, pogotovo ne novijom poviješću koja je komplicirana već i zato što se npr. u hrvatskom slučaju tijekom 20. stoljeća promijenilo pet država, od kojih je svaka sljedeća bila negacija one prethodne. A i zato što su pogledi iz različitih ambijenata po prirodi stvari različiti. Hrvatski i srpski pogled na međusobnu suradnju i sukobe u 20. stoljeću nije i ne može biti isti već i po onoj maksimi po kojoj ni onda kada dvojica rade isto to nije isto – čak ni kad se međusobno slažu, a pogotovo kad se ne slažu. Napokon, treba imati na umu da je povijest koja se prezentira u medijima često pojednostavljena radi šire publike pa onda znaju izmaknuti iz vida ili se ne mogu na odgovarajući način obuhvatiti neki sitni detalji koji mogu biti izuzetno važni za pojedina tumačenja.

Iako je od Velikog rata prošlo stoljeće, u interpretaciji činjenica o njemu, pa i u opisu samih činjenica, postoje znatne razlike, ovisno o tome tko i otkud te činjenice opisuje i interpretira. Postoji i mnogo suglasja, no razlike su ipak toliko velike i teško premostive da su opravdale izradu dvostranog leksikona Prvi svjetski rat / Dvostrani leksikon / Hrvatski i srpski pogled, kojem ste bili jedan od urednika. Kako je primljen ovaj leksikon u dvije zemlje?

Dvostrani leksikon objavljen je prije četiri godine kao projekt privatne nakladničke kuće – Naklade Pavičić. Uz mene, kao urednika, s hrvatske je strane u pripremi natuknica surađivao tim od desetak povjesničara. Autor i urednik srpskog stupca bio je kolega Nebojša Jovanović. Pokazalo se da oko istih natuknica ima više suglasja nego što ima razlika, ali se pokazalo i da su dva pogleda, hrvatski i srpski, opravdana iz jednostavnog razloga što su se Hrvati u Velikom ratu borili na strani Austro-Ugarske koja je objavila rat Srbiji. Dakle, radilo se o međusobno sukobljenim stranama koje su se na kraju rata ujedinile, što cijelu stvar čini utoliko složenijom. Nisam pobliže upoznat s time kako je leksikon primljen u Srbiji. U Hrvatskoj je predstavljen u Mađarskom institutu u Zagrebu i u javnosti je to kao činjenica manje-više registrirano, ali nije bilo širih analiza niti većih odjeka. Možda i zato što je Prvi svjetski rat duboko u sjeni Drugoga svjetskog rata koji izaziva znatno veće prijepore i neusporedivo je više u fokusu javnosti.

U čemu se sastoje glavni prijepori tumačenja povijesti u Hrvatskoj?

Uz Drugi svjetski rat, koji je kompleksna tema jer se, među ostalim, radilo i o sukobu unutar podijeljenog hrvatskog naroda, postoje znatni prijepori i oko tumačenja povijesti Titove Jugoslavije. Jedni to razdoblje promatraju samo kroz prizmu socijalnog egalitarizma, a drugi vide samo komunističke zločine. A i sama je jugoslavenska ideja rođena u Hrvatskoj i dugo je konkurirala zamisli o hrvatskoj državi. Australska povjesničarka i sveučilišna profesorica hrvatskih korijena Vesna Drapac objavila je prije deset godina knjigu Constructing Yugoslavia koja u Hrvatskoj još nije prevedena. U njoj piše da jeTitova Jugoslavija bila »gotovo slobodno društvo« (a society almost free), napose u usporedbi s komunističkim državama pod sovjetskim nadzorom. Mnogi su u radničkim savjetima imali osjećaj da sudjeluju u upravljanju i da ih se nešto pita, iako su se odluke prethodno osmišljavale u partijskim komitetima. Jedno je sigurno: Titova Jugoslavija nije bila pluralna građanska demokracija nego je u njoj vladalo jednoumlje i to je njezina ključna razlikovna značajka u odnosu na sustav u kojem danas živimo.

A koji su glavni prijepori u tumačenju povijesti hrvatskih i srpskih povjesničara?

Pored problematike ratova u kojima se 1990-ih raspala jugoslavenska država, posljednjih je godina pažnju javnosti posebno zaokupljalo tumačenje uloge blaženog Alojzija Stepinca u Drugom svjetskom ratu u procesu njegove kanonizacije. Mještovita komisija hrvatskih katoličkih i srpskih pravoslavnih stručnjaka, među kojima je bilo i profesionalnih povjesničara, zaključila je da tumačenja o Stepincu i dalje ostaju različita i da je razdor u stajalištima jednih i drugih prevelik da bi došlo do suglasnosti. Stepinac je podupirao ideju hrvatske države, ali je i osuđivao ustaške zločine u Drugom svjetskom ratu. No, zbog hrvatsko-srpskog prijepora u tumačenju njegove povijesne uloge, Stepinčevo proglašenje svecem je »na čekanju«, iako je to predmet koji se tiče prvenstveno Katoličke crkve. Nije mi poznato da je dosad bilo sličnih konzultacija u postupku proglašenja nekog sveca Srpske pravoslavne crkve.

U Srbiji se obilježavanju obljetnice završetka Prvog svjetskog rata dao veliki značaj dok se u Hrvatskoj tom povijesnom događaju nije posvetila velika pažnja? Je li to točno i ako jeste: zašto?

Nije sasvim točno da se u Hrvatskoj nije posvetila veća pažnja obilježavanju obljetnice Prvoga svjetskog rata. Možda ta tema nije u javnosti dobila onoliko prostora koliko bi bilo potrebno i poželjno, ali je činjenica da je upravo stota obljetnica bila svojevrsna prekretnica u hrvatskoj historiografiji kad je riječ o Prvom svjetskom ratu. Prije samo desetak godina ta je tema u Hrvatskoj bila vidljivo zanemarena. Malo je bilo povjesničara koji su se time bavili, a i ono što se ranije istraživalo svodilo se pretežno na priču o južnoslavenskom ujedinjenju, dok su spoznaje o tome gdje su Hrvati tada ratovali i kako se tada u Hrvatskoj živjelo bile oskudne. Onda je stupio na scenu mlađi naraštaj povjesničara koji su upravo u povodu stote obljetnice počeli objavljivati knjige, zbornike i članke o toj temi, čime je ostvaren znatan istraživački iskorak i napredak.

Intervju vodila: Jasminka Dulić


 


 

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika