Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Nepotpuna primjena

Prema službenom popisu stanovništva iz 1991. godine u Starom Slankamenu živjelo je 223 Hrvata (38,78%). Po popisu stanovništva iz 2011. godine, 83 su Hrvati od ukupno 543 žitelja Starog Slankamena, što procentualno iznosi 15,28%. Nakon posljednjih izmjena Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma 2018. godine, hrvatski jezik je uveden u službenu uporabu i u ovom malom mjestu i ono je postalo jedino selo u istočnom Srijemu gdje je hrvatski jezik u službenoj uporabi zahvaljujući tome što je broj Hrvata veći od 15%. U skladu s tim Skupština općine Inđija 4. ožujka 2019. godine izmijenila Statut. U članku 5 Statuta Općine Inđija se navodi: »Na teritoriju Općine u službenoj uporabi je srpski jezik i ćirilično pismo. Imena tijela koja vrše javna ovlaštenja, naziv Općine, naziv naseljenog mjesta, ulica i trgova i drugi topomini, ispisuju se, osim srpskog jezika i pisma u naseljenim mjestima: Slankamenački Vinogradi na slovačkom jeziku i pismu, u naseljenom mjestu Maradik na mađarskom jeziku i pismu, u naseljenom mjestu Stari Slankamen na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, iako jezik tih nacionalnih manjina nije u službenoj uporabi u Općini«.

Stanje na terenu

Unatoč navedenom članku Statuta, stanje s terena govori posve drugačije. Naime, u Starom Slankamenu ploča na zgradi mjesnog ureda ispisana je ćiriličnim pismom na srpskom jeziku. Slična je situacija i na ploči zgrade specijalne bolnice za neurološka oboljenja i postraumatska stanja. Na latiničnom pismu su na putokazima pored ceste, osim ćiriličnog, latiničnim pismom i na engleskom jeziku ispisani nazivi pojedinih nositelja javnih ovlasti, Katoličke crkve, te turističkih destinacija u ovom mjestu. Odgovor na pitanje jesu li ispoštovane odredbe Statuta Općine Inđija koje se odnose na uporabu hrvatskog jezika, nažalost, nismo dobili. Zahtjev za pristup informaciji od javnog značaja uputili smo na adresu Općine Inđija 17. veljače, ali do zaključenja ovog broja našeg tjednika odgovor nismo dobili. Budući da Zakon o službenoj uporabi jezika i pisma jasno definira da se službenom uporabom jezika i pisma »smatra i uporaba pri ispisivanju naziva i ulica, naziva tijela, organizacija i tvrtki«, te da je u Starom Slankamenu ispunjen zakonski uvjet da se to i učini (15,28% Hrvata od ukupnog broja stanovništva), očito je da statutarne odredbe u ovoj općini nisu primijenjene potpuno.

Doseljavanje Hrvata

Dva naselja u Srijemu: Stari i Novi Slankamen u inđijskoj općini, smješteni su na desnoj obali Dunava, nasuprot ušću Tise. Stari Slankamen jedno je od najstarijih naselja u Srijemu (rimski Acuminum). Prvi put je zabilježen 1072. godine, a od XI. do XV. stoljeća se spominje više puta. Turci su ga spalili 1521. godine, ali je obnovljen. Slankamen je kao varoš 1702. godine opasan zidom. Već 1783. godine naselili su ga Hrvati, Slovenci, Česi i Nijemci i osnovali posebno naselje, kasnije nazvano Novi Slankamen. Na području Slankamena 1691. godine odigrala se velika bitka protiv Turaka, a o njenom značaju govori spomenik podignut 201 godinu poslije turskog poraza. Krajem 1745. godine čitav teritorij Srijema, pa tako i Slankamen, uključen je u Vojnu krajinu. Tada počinje doseljavanje obitelji iz Like i Dalmacije, kada stižu Slovaci i Nijemci iz raznih krajeva Austro-Ugarske. Tijesan prostor između Dunava i obronaka Fruške gore nije mogao primiti sve pridošlice. Slankamen se tako odvojio na dva mjesta; onaj prvi postao je Stari, a jugozapadno od njega u ravnici, došljaci su udarili temelje Novom. Tijekom narednih godina nastavljeno je doseljavanje novih obitelji iz Hrvatske i Vojvodine. Kolonizacija je nastavljena i poslije Drugog svjetskog rata, pa u Novom Slankamenu prevladava hrvatsko stanovništvo. U 19. stoljeću, točnije 1893. godine, pokrenuta je inicijativa od učitelja Julija Havlika za osnivanjem čitaonice, ali je tek 1902. godine i osnovana pod nazivom Hrvatska čitaonica. Čitaonica 1938. godine prerasta u Hrvatski seljački dom, a ovaj opet u Kulturno-prosvjetno društvo Stjepan Radić.

Bogata povijest

Povijest Slankamena je prebogata. Na njega i njegovu utvrdu Gradina, znanu još iz rimskog carstva, kako u knjizi Kako je umirao moj narod župnik i kroničar vlč. Marko Kljajić navodi, »navaljivali su Huni, gazili je Goti i Avari, u osmom stoljeću osvojili Francuzi, pa poslije Bugari, Biznati, Ugri, Turci, Austrijanci… Ipak, Hrvati u Slankamenu znali su sačuvati svoju svijest, ponos i dostojanstvo«. Iako je Slankamen kao župa postojao već i prije 1039. godine, točni i sigurni podaci s redoslijedom župnika poznati su tek od 1755. godine kada je srijemski biskup Nikola Đivović ponovno uspostavio župu. Od te godine redovito su vođene župske matice latinskim jezikom, a od 1848. godine po nalogu bana Jelačića i biskupskog Ordinarijata, hrvatskim jezikom. Crkva, koja je posvećena svetom Nikoli biskupu, ispovjedniku i zaštitniku mornara i putnika, zajedničkom svecu Zapada i Istoka, proširena je i obnovljena doprinosom carice Marije Terezije, što se može vidjeti na tornju crkve. Blagoslovljena je nakon obnove od biskupa Đivovića 19. studenog 1759. godine. Za vrijeme biskupa Ivana Paya, Đivovićevog naslijednika, Slankamen broji 267 katolika. Do osnivanja župe u Novom Slankamenu 1862. godine župom svetog Nikole u Slankamenu upravljalo je deset upravitelja župe i župnika uz pomoć kroz to vrijeme 16 kapelana. U ratnim devedesetim godinama filijalna crkva sv. Nikole u Starom Slankamenu doživjela je tri vandalska pohoda. U prvom navratu ispisana je različitim parolama, a u druga dva slomljeni su prozori na crkvi. Posljedica toga bio je odlazak ljudi, posebno mladih.

S. D.

ANTRFILE

Objekt nije u funkciji

Kako smo saznali u telefonskom razgovoru s uposlenicom mjesnog ureda u Starom Slankamenu, ploča s natpisom naziva mjesnog ureda je skinuta, jer objekt nije u funkciji. Sve poslove iz izvorne nadležnosti Opštine mještani Novog i Starog Slankamena i Slankamenačkih Vinograda mještani obavljaju u mjesnom uredu u Novom Slankamenu gdje je i ona uposlena.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika