Trenutačno, godišnje iz Srbije u zemlje Zapadne Europe emigrira oko jedan posto radno sposobnog stanovništva. Taj trend bit će nastavljen i neće ga zaustaviti povećanje plaća, već ga jedino mogu usporiti reforme koje će od Srbije napraviti pristojnu zemlju. Toliko pristojnu da može po institucionalnoj uređenosti biti rame uz rame sa zemljama Srednje Europe. Kako se ta pristojna zemlja ne može napraviti preko noći egzodus mladog i kvalificiranog stanovništva bit će nastavljen i u narednih pet godina. I ako ste sada pomislili da je ovo paušalna ocjena nekog oporbenog političara izrečena u predizbornoj kampanji, u krivu ste. Gore napisano izrekao je prvi čovjek Fiskalnog savjeta Pavle Petrović. A on govori uvijek odmjereno, argumentirano, nikada u funkciji dnevne politike. »Analize koje smo proveli ukazuju kako gospodarski rast Srbije sistematski najviše usporavaju visoka korupcija i nedovoljna vladavina prava. Privatni sektor zbog visoke korupcije ulaže novac u kanale koji će im omogućiti dobivanje privilegiranog položaja na tržištu, umjesto da sredstva usmjeravaju u osvajanje novih tehnologija, kupovinu suvremene opreme, obuku uposlenika. Slično tome, domaći privatni sektor nije stimuliran da investira u zemlju u kojoj vladavina prava nije na odgovorajućoj razini«, riječi su spomenutog Pavla Petrovića. Surovo istinite, pa su se valjda zato i mogle čuti i pročitati tek u malom broju medija. Tvrdi dalje Petrović – iseljavanje stanovništva zapadnog Balkana nije u prvom redu uzrokovano malim plaćama već na iseljavanje prije svega utječe to koliko je dobro uređena država.

I to je to. Živjeti u normalnoj i uređenoj državi. To bi se valjda trebalo podrazumijevati? Ili mi živimo u nekom paralelnom svijetu u kome je normalno da se posao dobiva »u stranci«, u kome je normalno da vam stranački aktivisti (oni koji su dobli ili još čekaju posao u stranci) kucaju na vrata čisto da bi provjerili kako pred izbore dišete. Kada smo već kod te famozne kampanje od vrata do vrata, slušam prije nekoliko dana kako ta kampanja nije naša izmišljotina, već način politilkog djelovanja i u razvijenim demokracijama. Ne sporim da je tako, ali mi i zemlje koje su demokraciju razvijale stoljećima svakako nismo isto. Ne vjerujem da su u tim zemljama, prema kojima okrećemo glavu, ti koji kucaju na vrata ucijenjeni radnim mjestom, poslom za stalno ili bilo čime i ne vjerujem da oni s druge strane vrata strepe kakve će biti posljedice njihovih odgovora. Samo to nas razlikuje. Sjetite se toga kada vam, ako već nisu, nezvani gosti pokucaju na vrata.

Z. V.