Širom Vojvodine

Mladi su pokretačka snaga

Na redovitoj izbornoj Skupštini HKPD-a Tomislav iz Golubinaca, koja je održana početkom godine, umjesto dosadašnjeg predsjednika udruge Vlatka Ćaćića, izabrana je Anita Žanić, novinarka i voditeljica programa na hrvatskom jeziku Radio-televizije Vojvodine. Anita je rodom iz Golubinaca, aktivna je članica golubinačke udruge od trenutka njenog osnutka I, kako kaže, ljubav prema tradiciji i rodnom mjestu te želja da udruga nastavi kontinuirano djelovati, prevagnuli su u njenoj odluci da prihvati ovu odgovornu funkciju i stane na njeno čelo.

HKPD Tomislav će ove godine obilježiti svoje punoljetstvo, 18 godina aktivnog i kontinuiranog rada na njegovanju i očuvanju tradicije i običaja Hrvata u Srijemu. Svih proteklih godina, pored svih obveza, aktivno ste sudjelovali u radu udruge kao i u organiziranju brojnih manifestacija hrvatskih srijemskih udruga. Koliko je ljubav prema očuvanju tradicije bila presudna da stanete na čelo udruge?

Članica sam Društva od trenutka njegovog osnivanja, odnosno bila sam članica tamburaške sekcije još dok Društvo nije bilo službeno osnovano, nekih dvadeset godina. Najprije sam bila članica tamburaške sekcije, zatim folkorne i sve ovo vrijeme sam prisutna u udruzi. Do skoro sam svirala tamburu, tako da mogu reći da sam bila aktivna svih ovih godina. Početkom godine je održana redovita izborna skupština Društva kada je došlo do promjene u Upravnom odboru. Sada su u njemu okupljeni mlađi članovi i krenuli smo u nove planove. Mene su izabrali za predsjednicu Upravnog odbora, a samim tim i za predsjednicu Društva. Iskreno, to je bila odluka drugih. Zbog moje prisutnosti u Društvu od samog početka i zbog toga što je udruga bila u stagnaciji, kada nismo znali hoće li Društvo opstati ili neće, mi mlađi članovi smo se aktivirali i ja sam prihvatila funkciju predsjednice udruge. Bilo bi mi žao da udruga prestane s radom i da se stavi ključ u bravu. Sada smo se ponovno pokrenuli. Od kako su krenule organizacije Mačkara, Golubinčani su se više uključili, postoji veća zainteresiranost i imaju volju i želju raditi. Mislim da smo na kraju uradili pravu stvar

Kakav je izazov danas stati na čelo jedne hrvatske udruge?

Mislim da je veliki izazov i velika odgovornost stati na čelo jedne udruge kao što je HKPD Tomislav. Iako je relativno mlada udruga, ovih godina postigli smo zavidne rezultate po pitanju brojnih manifestacija. Sada treba održati taj kontinuitet, što nije mala stvar u uvjetima kada kultura nije u prvom planu, gdje uvijek postoji problem s financijama. U takvim uvjetima je teško održati rad. Također, članstvo je malobrojno. Ljudi su malo izgubili na entuzijazmu i onda je jako teško organizirati rad i sve aktivnosti. Zato smo izabrali mlađe članove Upravnog odbora za koje mislimo da će uspjeti pokrenuti udrugu i uraditi nešto po pitanju njenog opstanka. Baviti se amaterizmom je općenito jako teško. S jedne strane nezahvalno, ali je to nešto što moraš voljeti da bi se bavio time. U svakom drugom smislu teško je izboriti se sa svim izazovima koji su pred amaterizmom, jer je kultura uvijek u drugom planu. Mislim da je to veliki izazov za sve nas koji se bavimo ovim poslom i trudimo se za opstanak udruga.

Okosnica Društva je omladinski tamburaški orkestar, koji je proteklih godina postigao veliki uspjeh kako na republičkom tako i na pokrajinskom nivou. Hoće li akcent i u budućem radu udruge biti na tamburaškoj sekciji ili planirate proširiti aktivnosti?

Naš omladinski tamburaški orkestar se, nažalost, razišao. Djeca su krenula u srednju školu i na fakultete i nemamo dovoljan broj članova. Trenutno u sklopu Društva djeluje tamburaški orkestar Ladan špricer, koji ove godine obilježava 10 godina postojanja. Proljetni koncert, koji uskoro planiramo održati, bit će u znaku proslave tog jubileja. Ponovo pokušavamo aktivirati folklornu sekciju koja je nekada postojala i nadam se da će ona zaživjeti. Osim naše tradicionalne manifestacije, Mačkara, planiramo održati godišnji koncert u povodu obilježavanja Đurđevdana, blagdana župe, zatim obilježavanje zavjetnog dana početkom srpnja. U planu za ovu godinu nam je redovita manifestaciju Žabarevi dani i koncem godine održat ćemo godišnji koncert.

S obzirom na problem odliva mladih, koji je generalno problem u svim udrugama, imate li u planu uraditi nešto po pitanju animiranja članstva?

S obzirom na to da je postojao omladinski tamburaški orkestar koji je postigao zavidne rezultat, prvo mjesto mjesto na pokrajinskoj a zatim i na republičkoj smotri, ponovo nam je u planu formiranje i pokretanje tamburaške sekcije, odnosno škole tambure. Ima nekoliko zainteresirane djece, ono malo što ih je ostalo nakon što su se starija djeca razišla. Pokušat ćemo ponovo, ali mislim da će biti jako teško, jer generalno mlađih je sve manje.

Kako ocjenjujete suradnju s drugim hrvatskim udrugama u Srijemu i koje institucije vam pružaju potporu u radu?

Ne bih mogla izdvojiti nijednu udrugu posebno s kojom imamo najbolju suradnju. Surađujemo sa svima, a očita potvrda toga je naša manifestacija Srijemci Srijemu, koja pokazuje dobru suradnju među srijemskim udrugama i jedina je takva vrsta manifestacije što se tiče kulturnih udruga na ovim prostorima. Što se tiče popore, mi imamo podršku HNV-a i Veleposlanstva Hrvatske, ali tu je i podrška Općine Stara Pazova koja nam je veliki prijatelj i svesrdna podrška u svakoj našoj manifestaciji, naročito kada su u pitanju Mačkare.

Mačkare, koje su specifične samo za Golubince, imaju dugu tradiciju postojanja po kojima je vaša udruga prepoznatljiva, a iz godine u godinu je sve masovnija. Svojevremeno je bilo riječi da će se ova manifestacija svrstati na mapu turističkih gradova. Dokle se stiglo po tom pitanju?

Mačkare se u vidu karnevala i pokladnog jahanja održavaju samo u Golubincima, po čemu se izdvajaju od ostalih. Mačkare su iz godine u godinu sve masovnije, prevazišle su i lokalne okvire i postale nematerijalna baština karakteristična ne samo za Hrvate u Golubincima, nego i za cijelu staropazovačku općinu. Karneval je na ulice Golubinaca izašao prije deset godina i to je u početku bilo vrlo skromno s vrlo malo entuzijazma. Ali pokušali smo napraviti nešto po čemu ćemo se razlikovati od drugih i mislim da smo u tome uspjeli. Prije devet godina smo pokrenuli pokladno jahanje po ugledu na pokladno jahanje koja se održava ovdje nama najbliže u Slavoniji. I ono je iz godine u godinu sve masovnije. Kada smo počeli organizirati karneval i gostovati na karnevalima u drugim gradovima, došli smo na ideju da se i mi uvrstimo na mapu karnevalskih gradova. Međutim, shvatili smo da to predstavlja veliki izazov s obzirom na to da smo mala udruga. Samim tim ne znamo bi li to moglo biti izvodljivo, jer se još uvijek naš karneval zasniva na amaterizmu. Iako smo manifestaciju podigli na visoku razinu još uvijek smo daleko od onih pravih karnevalskih gradova. Konkretno, na tom planu nema nekih velikih pomaka, ali u budućnosti ćemo vidjeti što će biti.

S. D.