Intervju Intervju

Poštovati vlastitu tradiciju

Bački Hrvati koji žive u Zagrebu, organizirani u Društvo vojvođanskih i podunavskih Hrvata, okupili su se nedavno, 19. veljače, u svom klupskom prostoru u Zagrebu na redovitoj Godišnjoj skupštini, nakon koje je održano Prelo, spajajući tako ta dva događaja u jednom danu. O radu ovog Društva, aktivnostima koje su previđene na godišnjoj skupštini, kao i o prijašnjim postignućima, razgovarali smo s predsjedniko DVPH Antunom Vujevićem, rodom iz Lemeša.

Antun Vujević (1954.) nakon osnovne škole upisao je prirodoslovni smjer Gimnazije u Somboru. Odlazi u Zagreb 1973. godine na studij Fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Po završetku studija zaposlio se kao profesor fizike u Obrazovnom centru Nikola Tesla, a nakon 1990. godine, u X. Gimnaziji Ivan Supek u Zagrebu. Bio je mentor studentima 4. godine studija iz predmeta metodika nastave, organizator općinskih i županijskih natjecanja iz fizike u Zagrebu, član državnog povjerenstva i sastavljač zadataka za natjecanje iz fizike. Nekoliko godina bio je član povjerenstva Ministarstva obrazovanja za srednjoškolske udžbenike iz fizike. Danas radi kao profesor fizike u X. Gimnaziji.

Što je bio motiv za osnivanje Društva?

Bački Hrvati dolaskom u Zagreb, bilo zbog studija ili posla, rado su se okupljali i družili, intenzivnije i između dva rata. Okupljanje i druženje je nastavljeno do danas. Društvo koje djeluje danas formalno je utemeljeno 21. travnja 1990. godine svojim Statutom i odredbama. Motiv za osnivanje Društva bio je da se promovira i pokaže široj hrvatskoj javnosti kultura i običaji koji su karakteristični za bunjevačke Hrvate.

O kojim se temama razgovaralo na nedavnoj godišnjoj skupštini Društva?

Društvo je održalo redovitu godišnju skupštinu 19. veljače u prostorijama Društva, u Vukovarskoj ulici, na kojoj smo se osvrnuli na aktivnosti u proteklih godinu dana i predložili program aktivnosti za ovu godinu. Uz proslavu naših dragih i lijepih običaja, Materica, Uskrsnog ponedjeljka ili polivača i Prela, Društvo je 29. studenoga, u Hrvatskoj matici iseljenika organiziralo izložbu fotografija Salaši kroz godinu. Autori fotografija su Ivan Horvat iz Lemeša i Stana Matarić iz Sombora. Na četrnaest panela objektivom su ovjekovječeni objekti ruralne arhitekture u okolici Lemeša i Sombora u različita godišnja doba. Uz zvuke tamburica, osim mene, o salašima i svojim istraživanjima je govorila profesorica Milana Černelić, kao i Marija Zaić-Kubatović. Povodom godišnjice rođenja svećenika i glazbenika Albe Vidakovića objesili smo vijenac na kuću u kojoj je živio i djelovao u Zagrebu.

Koje biste veće, značajnije aktivnosti Društva istaknuli tijekom proteklih godina, a koje su aktivnosti zacrtane u narednom razdoblju?

Društvo vojvođanskih i podunavskih Hrvata već 30 godina svojim radom i nesebičnim zalaganjem nastoji sačuvati običaje bunjevačkih Hrvata i pokazati da nisu zaboravili svoj zavičaj, svoju Bačku. Duboko svjesni da je čuvanje identiteta posebno važno i ima neprocjenjivi značaj u sadašnjem trenutku globalizacije u svijetu, bački Hrvati čuvanjem vlastitog identiteta i običaja poštuju vlastitu tradiciju, protkanu snažnom ljubavlju prema svemu što ih okružuje, a na prvom mjestu ljubav prema djetetu, Domovini i Bogu. U održanju i samobitnosti važnu ulogu ima tradicija, čuvanje obiteljskih narodnih običaja koji unose ljepotu u život zajednice i jačaju njenu međusobnu povezanost, privrženost i ljubav. Među bunjevačkim Hrvatima posebno su dragi blagdan majki Materice, koje se slave na treću nedjelju došašća, Uskrsni ponedjeljak ili polivači, te bunjevačko Prelo. Društvo prati i događaje koji su vezani uz povijest, kulturu i znanost. Tijekom proteklih godina bilo je niz aktivnosti koje je organiziralo Društvo ili u njima sudjelovalo. U Etnografskom muzeju u Zagrebu, od 17. veljače do 17. ožujka 1998. godine, održana je izložba pod nazivom Iz baštine bačkih Hrvata – Bunjevaca. Hrvatska javnost bila je slabo informirana u doprinosu mnogih bačkih Hrvata koji su u anonimnosti sakupljali i čuvali bogatu baštinu. Da bismo približili to kulturno blago, organizirali smo navedenu izložbu. Godine 2014. u Etnografskom muzeju postavljena je izložba Slike od slame i Božićnjaci bačkih Hrvata – Bunjevaca. U Klovićevim dvorima je postavljena izložba slika iz ostavštine Vinka Perčića, a 2016.godine je u Matici hrvatskoj uz prikazivanje filma Svatovski narodni običaji Hrvata – Bunjevaca u subotičkom kraju redatelja Rajka Ljubiča, profesorica Milana Černelić iznijela je zanimljivosti sa svojih istraživanja o svatovskim običajima. Godine 2015. u Matici hrvatskoj smo, uz prikazivanje filma Jeka mog ditinjstva redatelja Rajka Ljubiča i nekoliko pjesama, proslavili 80. rođendan našeg dugogodišnjeg člana, gospodina Luke Štilinovića po čijem je scenariju i snimljen film. Sljedeće, 2016. godine, smo održali i filmsku večer u čast redatelja Petra Šarčevića i glumca Vlatka Dulića, a 2018. godine održana je misa u spomen svećenika i pjesnika Alekse Kokića, po kome je i jedna ulica u Stenjevcu dobila ime. Godine 1997. i 1998. sudjelovali smo u programu Božić u Ciboni na kojem je naša članica Društva Ines Vujević u narodnoj nošnji bunjevačkih Hrvata prinijela tradicionalni kolač – božićnjak do Svete obitelji poželjevši »Sritan Božić svima«. Bilo je niz drugih aktivnosti u kojima je Društvo sudjelovalo.

Održano je i ove godine Prelo. Od kada Društvo održava prela? Približite čitateljima prelo koje se održava u organizaciji Društva.

U subotu, 15. veljače, ove godine smo održali godišnju skupštinu Društva i sjećanje na Prelo. Sjećanje na Prelo se održava od početka rada Društva svake godine. Neki put su prela održana i u restoranima Pivnica ili Dom željezničara, ali posljednjih nekoliko godina ovo sjećanje održavamo u prostorijama našeg Društva. Luka Štilinović nam se na svoj osebujan i slikovit način obrati, prisjećajući se povijesti održavanja Prela, a spomenuvši i današnje prilike i želju da nastavimo očuvati taj naš tradicionalni i dragi običaj. Ostali su se članovi također prisjetili svojih sudjelovanja na priredbama u svojim mjestima u Somboru, Lemešu, Tavankutu i Subotici. Kao dugogodišnji organizator Prela u Tavankutu i Subotici svoja sjećanja nam je ispričao i Naco Zelić. Uz večeru, nezaboravne fanke i tombolu, druženje potraje i po nekoliko sati. Održano je i Prelo mladih u organizaciji Društva. U subotu, 22. veljače, i mladi iz Bačke su održali u restoranu Lučko Bunjevačko prelo. Oni već nekoliko godina organiziraju prela uz tamburaše iz Subotice, večeru i bogatu tombolu uz druženje.

Je li Društvo neprofitna organizacija, kako se financira, aplicirate li na natječaje?

Društvo je neprofitabilna organizacija. Uz godišnju članarinu Društvo sakupi nešto novaca i organiziranjem tombole ili dobrovoljnim donacijama. Toliko da može platiti režije za prostorije koje koristimo. Nismo aplicirali na natječaje, jer bismo tada morali voditi složenije financije u sustavu PDV-a, a osobe za takve poslove nemamo.

Kako funkcionira nakladničko djelovanje Društva? Koliko znam objavljene su dvije knjige Lajče Perušića. Ima li tu ideja, ciljeva, mogućnosti za veću produkciju?

Društvo nema mogućnosti financijski pomagati u nakladništvu, ali smo spremni na svaku drugu pomoć kao i na predstavljanje književnih djela. Tako smo organizirali predstavljanje knjige o. Mate Miloša Otajstvom Isusova djetinjstva do mistike, Zbornik radova Milane Černelić, prisustvovali smo na promocijama u Matici hrvatskoj, Društvu književnika i na Filozofskom fakultetu.

Društvo je u Zagrebu održalo spomen na akademika, profesora fizike Gaju Alagu, a govorili ste o životu i radu profesora Alage i u Lemešu 2019., u povodu 30. godišnjice smrti akademika. Koliko znam, postoji inicijativa da se postavi spomen ploča Gaji Alagi u Lemešu. Je li ta inicijativa potekla od Vas?

Društvo je u Matici hrvatskoj u studenom 2018. godine, povodom 30 godina smrti, održalo sjećanje na život i rad profesora, akademika Gaje Alage, rođenog u Lemešu. Uz profesora Ksenofona Ilakovca, koji je govorio o znanstvenom radu profesora Alage, prisjetio sam se i svojih druženja s profesorom. I danas rado svojim učenicima nastojim pojasniti važnost i veličinu rada profesora Alage u izučavanju beta raspada i strukture jezgre s istraživačima koji za svoj rad dobivaju Nobelovu nagradu iz fizike. Svake godine za vrijeme školskih praznika profesor bi dolazio u Lemeš u posjet svojim roditeljima, pa je uvijek poslao oca, dida Martina, da me pozove na razgovor. Iako kao srednjoškolac nisam razumio sve zakonitosti nuklearne fizike, bila mi je velika čast razgovarati s profesorom. I nakon studija smo često razgovarali te je bio gost, predavač u našoj Gimnaziji. Nakon predavanja, zadržali smo se još nekoliko sati u razgovoru o putovanju i posjetama profesora najcjenjenijim svjetskim sveučilištima. Želja nam je i u Lemešu jednom spomen pločom obilježiti važnost djela profesora Gaje Alage.

Intervju vodio: Zvonko Sarić

 

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay