Tema
Za sada bez natjecanja na hrvatskom
Od 2006. godine Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, upravu, propise i nacionalne manjine-nacionalne zajednice organizira kviz Koliko se poznajemo, koji se emitira na Radio-televiziji Vojvodine. Riječ je o jednom od najdugotrajnijih projekata poticanja tolerancije i multikulturalizma, onako kako ga je zamislilo resorno pokrajinsko tajništvo i realiziralo skupa s pokrajinskim javnim medijskim servisom. Kviz, namijenjen srednjoškolcima, ima relativno jedostavnu koncepciju. U jednogodišnjim ciklusima natjecanja u znanju iz područja povijesti i kulture naroda koji žive u Vojvodini, bore se tri tima, u svakome po troje redovitih natjecatelja. Jedan natjecatelj je u pričuvi i on može zauzeti mjesto jednog od troje redovitih, ali samo jednom tijekom emisije. Sudionici koji su sudjelovali u nekom od prethodnih ciklusa mogu u idućima samo bodriti svoje školske drugare, ali ne i natjecati se, čime se potiče sudjelovanje većeg broja natjecatelja. U svakoj četvrtzavršnici sudjeluju četiri momčadi, od kojih prva odmah prolazi u poluzavršnicu, a od onih na drugom mjestu prolaze tri s najvećim brojem bodova. Raspored timova u četvrtzavršnici se odlučuje ždrijebom. Organizator se svake godine brine za prijevoz svih sudionika na kvalifikacijske susrete, kao i u više razine ovoga natjecanja, te za nagrade.
Nedosljednosti materijala za pripremu
Isti organizator naglasio je, tijekom predstavljanja ciklusa koji pokriva tekuću školsku godinu (ciklusi počinju nekoliko tjedana nakon početka prvoga polugođa skolske godine), da se kviz realizira, osim na srpskom, i na mađarskom, slovačkom, rumunjskom i rusinskom jeziku. Na upit zbog čega kviz nije organiziran i na hrvatskom jeziku, predstavnik Pokrajinskog tajništva za obrazovanje nam je odgovorio da za sada nije bilo prijavljenih za natjecanje na hrvatskom jeziku, te da je Tajništvo svakako spremno da kviz organizira i na »šestom« jeziku koji je u Vojvodini u službenoj uporabi. Predsjednica Odbora za Hrvatskog nacionalnog vijeća za obrazovanje Margareta Uršal pojasnila je da je Odbor spreman poticati srednje škole u kojma se nastava izvodi na hrvatskom jeziku na prijavljivanje za sudjelovanje u ovom kvizu.
»Međutim, kada sam pogledala publikaciju Vojvođanski mozaik, koja služi za pripremu učenika za sudjelovanje u kvizu, uočila sam da hrvatska nacionalna manjina nije predstavljena onako kako bi trebalo, te sam se konzultirala s kolegom iz Hrvatskog nacionalnog vijeća i kolegom povjesničarem iz Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata koji su potvrdili moje sumnje. Pogreške se odnose na prikaz pojedinih povijesnih događaja i procesa, te osoba. Namjera nam je ukazati Pokrajinskom tajništvu za obrazovanje na njih, te, ukoliko se isprave, naredne godine bi, sigurna sam, bilo na natjecanju i srednjoškolaca koji nastavu pohađaju na hrvatskom jeziku«, kazala je za naš tjednik Uršal.
Hrvatski i četiri škole
Kapaciteta da se kviz organizira i na hrvatskom jeziku svakako ima, budući da se nastava na našem jeziku odvija u četiri subotičke srednje škole: Gimnaziji Svetozar Marković, Politehničkoj, Srednjoj medicinskoj školi i u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji Paulinum. No, ukoliko se zaviri u prošlogodišnje izdanje publikacije Vojvođanski mozaik – crtice iz kulture nacionalnih zajednica Vojvodine na srpskom jeziku, autora Aleksandre Popović i Zoltána Aryelána, zaista se može naći pregršt uredničkih manjkavosti, pomalo nedosljednosti i nekoliko izostavljanja. Neke od njih su elementarne, pa se događaj koji se u Novom Sadu odigrao 25. studenog 1918. naziva, u ovdašnjem društveno-medijskom mainstreamu uobičajednim a netočnim imenom »Velika narodna skupština Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena«. U poglavlju »Običaji Hrvata u Vojvodini« prilično pojednostavljeno (pa čak i srpskim pravopisom dvosmisleno) navodi se: »Važni praznici u Hrvata: Materice – slavlje majki; Oci – dan kada se slave očevi«; Božić; Uskrs; Svadbarski običaji«. Osim što se ovdje miješaju blagdani i običaji koji im pripadaju, teško ovdašnji Hrvat neće postaviti pitanje zašto nije spomenuta Dužijanca. Ona je, ako se ravnati po upitnom ukusu i arbitraži autora, smještena u »Običaje Bunjevaca«. Kada je dio koji se tiče književnosti Hrvata u Vojvodini u pitanju, istaknut je jedan jedini (i zaista veliki) književnik – Petko Vojnić Purčar. Istovremeno se u Vojvođanskom mozaiku našlo mjesta za čak petoricu rusinskih književnika, trojicu Rumunja, dvojicu Slovaka i šestoricu Mađara, reprezente prilično duge povijesti književnosti na ovim prostorima. Učenici i mentori koji ih pripremaju za ovaj kviz, možebitno, unatoč točnom spominjanju velikog broja ovdašnjih hrvatskih književnika, počev od Mihovila Radnića pa sve do Slavka Matkovića, ostat će bez znanja o ikome od njih, dok će istovremeno »apsolvirati« majstore rusinske pisane riječi. Da se primjetiti da je ranija koncepcija ovoga priručnika (izdanja su imala naslov »Koliko se poznajemo – iz povijesti nacionalnih zajednica u Vojvodini«), bila daleko temeljitija. Na četrdesetak stranica više, u autorstvu je ove publikacije sudjelovalo i do 13 autora, među kojima i Kalman Kuntić, diplomirani pravnik.
U dosadašnjim izdanjima kviza hrvatske su teme bile solidno kotirane. Ako ništa drugo, to bi mogao biti motiv našim srednjoškolcima da pokažu koliko znaju o podneblju u kojem žive naši ljudi i o plemenitom spektru ljudi s kojima su ga Hrvati dijelili i s kojima ga i dalje dijele. Pokrajinsko Tajništvo za obrazovanje, na naš upit, odgovorilo je da je spremno čim prije objelodaniti publikaciju Vojvođanski mozaik i na hrvatskom jeziku, ukoliko na tom jeziku bude bilo natjecateljskoga interesa.
Marko Tucakov
