Intervju Intervju

Pobijedimo svoju lijenost!

Indira Popadić (djevojačko Košutić) rođena je u Osijeku u obitelji u kojoj su se gajile kršćanske vrijednosti: vjera u Boga, iz koje, kako kaže »proizlazi poštovanje obitelji, međusobno podržavanje, znanje, identitet, odgovornost, ljubav i razumijevanje, pristojnost u komunikaciji i ponašanju«. Imam dva mlađa brata: Dalibora, ravnatelja Osnovne škole Matija Petar Katančić u Valpovu i Stjepana, generalnog konzula Republike Hrvatske u Italiji. »Obojica imaju obitelji. Svi se maksimalno podržavamo i volimo. Zbog toga sam posebno sretna i zahvalna Bogu i našim roditeljima«, kaže naša sugovornica. Ona je certificirana poslovna konzultantica, mentorica i trenerica poslovnih vještina, a početkom iduće godine postat će doktorica tehničkih znanosti na Tehničkom fakultetu u Boru, koji je dio Sveučilišta u Beogradu, na smjeru inženjerski menadžment. Međunarodni je interni i eksterni auditor za ISO 9001: 2015 sustav menadžmenta kvalitetom. Stručnjakinja je za razvitak prodajnih vještina, razvitak i vođenje timova, manadžera i njihovih potencijala, s fokusom na rast prodaje i konkretne rezultate. U svojoj praksi ima više od 1.000 sati treninga i 1.500 sati couchinga uz, kako kaže, obostrano zadovoljstvo nje i klijenata.

Naša sugovornica je autorica interaktivnog priručnika za poduzetnike i one koji to žele postati Uzmite život u svoje ruke, koji govori o neophodnim koracima koji se moraju prijeći od ideje do realizacije svakog projekta. Priručnik je podržan od Udruženja poslovnih žena Srbije i Gospodarske komore Srbije. Autorica je i Biznis planera uspješne žene, koji »podučava suvremenu ženu kako da se bolje i efikasnije organizira, kako da prepozna svoje snage, a slabosti pretvori u šanse«. Svoje iskustvo dijeli s poslovnim ljudima koji žele više i bolje sebi, svojoj obitelji i svojim zaposlenima. »Moja misija i cilj su da inspiriram sve drage ljude koji žele uložiti trud u svoj osobni i profesionalni rast i razvoj kako bi stekli dodatne vještine i znanja, te kroz provjeren recept ostvarili cilj i uspjeh«, kaže u uvodu našega razgovora Popadić.

Kako postati poslovna žena u Srbiji? Je li kod nas razbijen tabu o poslovnom svijetu kao prostoru rezerviranom za muškarce?

Kada imate svoju tvrtku koja broji 15 zaposlenih, vjerujte mi, nemate vremena razmišljati je li biznis za muškarce ili za žene. Odgajana sam da se prema školi, pa tako i prema poslovanju, odnosim maksimalno odgovorno, što smatram da je od presudne važnosti ne samo za poslovanje već za život uopće. Odgovoran čovjek je svjestan da nije sam i da mora voditi računa o svojim postupcima, da ne govorim o riječima i ponašanju prema sebi i drugim ljudima. Dvadeset godina sam vodila najveću veleprodaju dječje odjeće u Vojvodini, koja je zastupala 40 dobavljača, a opskrbljivala sto butika i uz to i tri moja dućana u Novom Sadu. Dugogodišnja suradnja s klijentima i sam moj odnos prema poslu kao rezultat donijeli su veliku razinu uzajamnog poštovanja između mene i mojih poslovnih partnera. Nikada nisam imala problema što sam žena u biznisu. Svojim stavom uspjela sam srušiti sve predodžbe o ženi u biznisu.

Svjedoci smo prijemčivosti poruka koje, najčešće preko medija, šalju motivacijski govornici. Što odlikuje dobrog motivatora u poslovnom svijetu?

Kao poslovni konzultant u kontaktu sam s mnogo ljudi, u otvorenim poslovnim treninzima ili takozvanim in house treninzima koji se organiziraju u tvrtkama klijenata za njihove uposlenike. Svi smo svjesni koliko je turbulentan današnji život, koliko je teško ljude motivirati, pogotovo ako nisu adekvatno plaćeni. Motivacija je uvijek bitan faktor i jako je važno da svatko u sebi prepozna svoju snagu, ali mora se voditi računa tko su motivacijski govornici; jesu li to ljudi koji samo lijepo pričaju ili su i sami ostvarili neki uspjeh i radili nešto? Da bismo postigli uspjeh, uvijek kažem da je važna vjera u sebe, odluka i disciplina da se ono što se postavi kao cilj i ostvari. Lako je pričati priče, treba se prihvatiti posla. Akcija je presudna za uspjeh. »Ora et labora, Deus adest sine mora« (Moli i radi, Bog je tu i pomaže odmah), vrlo rado citiram ovu mudru poslovicu.

Je li uspješniji »strogi« šef koji je radnicima »za vratom« i budno prati da ne pogriješe, uz strogoću pri kažnjavanju ako pogriješe, ili šef »prijatelj« koji motivacijom radnika izbjegava mogućnost njihovih grešaka u radu? Kakav odnos rukovoditelja i zaposlenog Vi smatrate idealnim?

Svi smo svjesni situacije u našim tvrtkama, ne samo u našoj državi već i u okruženju. Baš ti strogi šefovi, svojim neznanjem, bahatošću i nepoštovanjem čovjeka i njegove osobe, te malim plaćama s kojima se ne može preživjeti mjesec, doveli su do toga da je veliki deficit radnika. No, to je tek početak. Ono što nam slijedi je vrlo ozbiljna situacija – neće imati tko raditi.

Koja je razlika u pristupu poduzetništvu između muškaraca i žena?

Razlike u poduzetništvu između muškaraca i žena nema, izuzev toga što žena ima neusporedivo više posla oko muža, djece, roditelja i kuće. Zbog toga mi se i događa na individualnim satima savjetovanja da žene plaču, jer jednostavno ne mogu postići sve u jednom danu. U takvim momentima sam uzimala papir i olovku i crtala tablice kako napraviti prioritiziranje obveza i sve to postići u jednom danu. Tako je i nastao Biznis planer.

Čini se da planiranje nije omiljena aktivnost ljudi našeg podneblja. Vi uporno promovirate planiranje kao sastavni dio života i rada. Je li moguće živjeti i raditi bez plana?

Za mene je život radost i Božji blagoslov, i to naglašavam u svim svojim televizijskim gostovanjima i predavanjima, ali za jedan dio uspjeha u životu moramo se i sami potruditi. Da bismo uspjeli ostvariti svoje snove, želje i ciljeve, potrebno je, rekla bih i neophodno, planiranje. Planiranje predstavlja proces kojim se određuju ciljevi, ne samo poslovnoga već i osobnog života. Ono predstavlja osnovu za ostvarivanje kvalitetnog i smislenog života. Zamislite, primjerice, da se ujutro probudite, sjednete u auto i vozite ni sami ne znate kamo. Da se to ne bi dogodilo, da se ne biste pogubili u životu, neophodno je planiranje svojih godišnjih, mjesečnih, tjednih i dnevnih obveza i zadataka.

Gdje, u viziji suvremenog života žene, svoje mjesto mogu naći žene koje žive na selu? Imaju li one više prednosti zbog mirnoće ruralnog života, ili su, pak, pretežito zakinute za dobrobiti koje samo život u gradu može pružiti? Čini se, naime, da su Vaši treninzi za poduzetnice uglavnom namijenjeni ženama koje žive i rade u gradu.

Današnja žena, prije svega, mora pronaći svoju misiju, svoju svrhu. Smatram, naime, da nikako ne smijemo dozvoliti da jednog dana, pri kraju života, nemamo odgovor na pitanja: jesi li bio sretan i kome si u životu pomogao? Ako uzmemo prvo pitanje, svaki muškarac i žena moraju razmisliti što žele postići u životu, moraju imati viziju kako žele živjeti. Apsolutno je nebitno žive li na selu ili u gradu, važno je da je to osobna odluka. Važno je biti sretan, raditi i živjeti tamo gdje voliš. Mogućnosti u životu su ogromne. Ako ste na selu, možete se baviti poljoprivredom, praviti najbolje džemove, kompote, domaću hranu za bebe… Ako ste u gradu, mogućnosti su također ogromne. Važno je da pobijedimo svoju lijenost. U pravu ste, svoje radionice uglavnom održavam u gradovima, ali ću nakon ovog intervjua razmisliti da posjetim i neko lijepo selo.

Gdje pronaći hrabrost za »plivanje u poslovnim vodama« kada se čini da živimo u svijetu prepunom korupcije, zavisti, nepoštenja, omalovažavanja radnika, neuvažavanja snage privatnog poduzetništva i, moglo bi se reći, dominirajuće apatije? Gdje ste Vi pronašli osobnu hrabrost za vlastite poslovne odluke?

U poduzetništvo se ulazi iz dva razloga: iz nužde, jer ne možeš naći posao kakav želiš, ili zbog toga što se ne uklapaš u kolektive, gdje se ne cijene znanje, inovacije, ideje; gdje vole da samo klimaš glavom a drugi za tvoj rad bude nagrađen. Ako je čovjek spreman raditi i učiti, uvijek kažem da je poduzetništvo idealna prilika da se zaradi i puno nauči. Potpuno ste u pravu da situacija u društvu nije ni malo laka, ali sam sigurna da svaki osviješćeni čovjek, koji je svjestan da je ovaj život samo jedan put, neće svoju dušu ukaljati prljavštinama, ogovaranjima, podmetanjima... Ne postoji ništa važnije nego kada navečer legnete u krevet i imate miran san. Rezultati uspješnog čovjeka ne mjere se količinom novca na računu, skupim automobilom i bezobrazlukom već time koliko ste puta pomogli nekome tko to nije očekivao, na koji način se ophodite prema svojim starim roditeljima, bračnom partneru, djeci i prijateljima. Bez obzira na to koliko su se moralne vrijednosti srozale, ja ne odustajem od pristojnosti, redovitog odlaska na nedjeljnu svetu misu i organiziranja humanitarnih akcija za pomoć našim sugrađanima kojima je trenutačno teško. Lako je predati se i reći: pa svi su takvi. Ne! Mi trebamo biti primjer kako se može bolje i ljepše živjeti.

Aktivna ste članica župne zajednice župe Imena Marijina u Novom Sadu. Kako u današnjem ekonomskom i poslovnom ambijentu promovirati kršćanske vrline?

Mnogo puta kažem da će mi, jednog dana, jedna od najljepših uspomena biti ta da sam imala priliku na svetoj misi čitati misna čitanja. Sve što sam životu postigla, postigla sam zahvaljujući vjeri u dragog Boga, našeg Oca, vjerujući sebi i vrijedno radeći. Danas svjedočim čudima i s pravom mogu reći: koga dragi Bog dodirne, njegov život više nikada ne može biti isti. Kada vam je najteže, iskrenog srca potražite pomoć. Vjerujte mi, čuda se tada događaju. Mi, članovi župne zajednice župe Imena Marijina imamo veliku sreću da nam je župnik Róbert Erhárd maksimalno posvećen vjernicima. Njegove propovijedi nam mnogo puta dotaknu srce i potaknu nas na razmišljanje kako da budemo bolji ljudi. Za mene je sveta misa lijek za dušu i srce. Daje mi snagu da cijeli idući tjedan budem mirna i staložena, bez obzira na izazove i probleme koji naiđu. Mnogo ljudi me pita koja je moja tajna? Tajna je redovno odlaziti na nedjeljnu svetu misu i biti zahvalan dragom Bogu na svakom koraku koji učinimo. Često nakon svakog koraka koji napravim tijekom dana pogledam u nebo i kažem najkraću, a tako moćnu molitvu: hvala!

Koji je Vaš lijek protiv stresa?

Nadam se da čitatelji neće pomisliti da je meni sve u životu bilo lako. Naravno da nije. Bilo je vrlo teških momenata. Međutim, svi imamo priliku birati hoćemo li u ovom predivnom životu biti pobjednici ili žrtve. Nikako ne vidim sebe u ulozi žrtve. Biti majka, poduzetnica, za mene su blagoslov i najveća sreća, no tek kada sam postala baka shvatila sam da je to nezamislivo lijepo iskustvo. Kad osjetim da sam pretjerala s poslom, odlazim se poigrati sa svojom unučicom Nađom, koja ima 18 mjeseci. Zadala sam si veliki zadatak, a to je da moju unučicu naučim da voli život. Mogu reći da sam na dobrom putu: zavoljela je cvijeće, raduje se svakom listiću, raduje se suncu, mjehurićima od sapunice. Nešto najljepše za čovjeka je da zavoli život. Kada u sebi posadimo sjeme Božje ljubavi i dobrote, ništa u životu neće nam biti neostvarivo.

Razgovor vodio: Marko Tucakov

 

 

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay