Kipar Ivan Meštrović (Vrpolje u Slavoniji, 1883. – South Bend, SAD, 1962.) spada među najistaknutije hrvatske i jugoslavenske umjetnike čije je djelo u svoje doba, prvoj polovici 20. stoljeća, doživjelo svjetska priznanja. Dio njegovih radova čuva se i u Srbiji, te je tako u Narodnom muzeju u Beogradu nedavno priređena izložba njegovih skulptura iz zbirke te nacionalne muzejske ustanove. Autorica izložbe bila je muzejska savjetnica Vera Grujić.
Vidovdanski fragmenti
Na izložbi je prikazano četrdeset skulptura iz kolekcije Narodnog muzeja u kojem se čuva ukupno osamdeset Meštrovićevih radova. Izložena djela su različitog karaktera, a središnja tema izložbe su tzv. Vidovdanski fragmenti, s monumentalnom maketom Vidovdanskog hrama, koja je za ovu potrebu donijeta iz Narodnog muzeja u Kruševcu. Izložene skulpture su mahom nastale između 1908. i 1910. godine, dok je drvena maketa Vidovdanskog hrama napravljena 1912. godine.
Skulpture izvajane za nerealiziranu monumentalnu arhitektonsko-kiparsku cjelinu Vidovdanski hram, stvorene su u razdoblju burnih povijesnih dešavanja, obilježenom umjetnikovom privrženošću ideji kulturnog i političkog jedinstva južnoslavenskih naroda, navodi se u pratećem tekstu izložbe.
Radovi iz ovog ciklusa su od samog nastanka privlačili izuzetnu pažnju na svim izložbama na kojima su izlagani.
Angažiranost i inspiracija
Meštrovićevi radovi se nisu istjecali samo po svojim umjetničkim vrijednostima, već i po svojoj angažiranosti. Kiparska ostvarenja Meštrovića iz zbirke Narodnog muzeja predstavljaju cjelinu koja svjedoči o ranijem periodu njegovog stvaralaštva povezanog s dijelom opusa inspiriranog tragedijom i herojstvom junaka opjevanih u srpskoj narodnoj poeziji.
U postavu se našlo više skulptura regionalnih herojskih povijesnih i mitskih ličnosti, pretežito sudionika Kosovske bitke, a kao središnji motiv odabrao je konjaničku skulpturu Marka Kraljevića. Tu su i drugi, simbolički motivi, poput lava, orla, anđela i sfinge. Osim skulptura koje imaju angažirani karakter, Meštrović je izveo i niz portreta ličnosti koje su obilježile prva desetljeća 20. stoljeća u različitim sferama života, poput kralja Petra, Nikole Pašića, Milenka Vesnića, Jovana Dučića...
Zanimljive su Meštrovićeve veze s Beogradom. Meštrović u Beograd dolazi 1904. i upoznaje se s kraljem Petrom I. Karađorđevićem kada dolazi raditi njegov portret. Tada upoznaje i Aleksandra Karađorđevića koji će biti jako važan u kontekstu njegovih privatnih narudžbina i nekih javnih spomeničkih ostvarenja. Poznato je i da je Meštrović uradio neke od najpoznatijih beogradskih spomenika: Spomenik neznanom junaku na Avali, poznatog Pobjednika i Spomenik zahvalnosti Francuskoj na Kalemegdanu, skulpturu Povijest Hrvata (original se nalazi u vrtu Bijelog dvora), poznate su također i njegove karijatide na ulazu u Narodni muzej...
Poznato je i da su suvremenici bili podijeljenog mišljenja glede kiparova rada. Neki su ga vidjeli kao protagonista modernog izraza čija će djela živjeti vječno, dok je bilo i onih koji su ga osporavali.
No, čini se da su njegova djela preživjela različita vremena, države i ideologije. Njegova djela u zbirci Narodnog muzeja u Beogradu predstavljaju svjedočanstvo o jednom vremenu, o estetskim ali i političkim idejama kipara svjetskog glasa.
LJ. C.
