Tema Tema

I dalje nepotpuna demokracija u Srbiji

Nedavno objavljeni rezultati istraživanja o stanju demokracije u 167 država svijeta, koje od 2006. svake godine provodi britanski list The Economist, svrstao je Srbiju u grupaciju država nepotpune demokracije, gdje je bila i u prethodnim godinama.

U istraživanju se na temelju većeg broja indikatora grupiranih u pet kategorija (indeksa) svaka država klasificira unutar četiri tipa režima – potpuna demokracija (22 države, 5.7% svjetske populacije), nepotpuna demokracija (54,42.7%), hibridni režimi (37,16%) i autoritarni režimi (54 države, 35,6% svjetske populacije).

Pet kategorija koje su se mjerile (na temelju 60 indikatora) i čiji prosjek daje ukupan indeks demokratičnosti su izborni proces i pluralizam, građanska prava i slobode, politička participacija, funkcioniranje Vlade i politička kultura.

Indeks demokratičnosti

Indeks demokratičnosti čini pet kategorija, a uvjet svih uvjeta jesu slobodni i fer kompetitivni izbori uz druge s tim povezane političke slobode. Sljedeće komponente su građanske slobode i temeljna ljudska prava kao što su sloboda govora, izražavanja i medija, vjerske slobode, pravo na pravedan sudski proces, vjerske slobode. Iako se demokratski sustav zasniva na vladavini većine nužno je i garantiranje indivudalnih ljudskih prava i prava manjina. Funkcioniranje vlade se odnosi na implementiranje demokratski donešenih odluka, jer ako se odluke i zakoni ne provode koncept demokracije, kako navode autori, nema mnogo smisla.

Autori istraživanja ističu i kako je demokracija više nego suma institucija, jer kultura pasivnosti i apatije – poslušno i povodljivo građanstvo – ne doprinosi demokraciji. Demokratska politička kultura je, ističu, krucijalna za legitimitet, funkcioniranje i stabilnost demokratskih sustava

Prema ovogodišnjim rezultatima Srbija je na 66. mjestu u grupi država nepotpune demokracije s ukupnim indeksom demokratičnosti od 6.41. Nepotpuna demokracija ima slobodne i fer izbore (čak i kad su prisutni problemi poput krnjenja slobode medija), ali se temeljne građanske slobode poštuju. Ipak, u zemljama u ovoj grupi, kako su je definirali autori, postoje značajne slabosti u drugim aspektima demokracije, uključujući probleme u vladanju, nerazvijenu političku kulturu te nizak nivo političke participacije.

Politička kultura

Zanimljivi su i indeksi po svakoj grupi koji, s obzirom na aktualno predizborno stanje u Srbiji, mogu nekoga i začuditi. Naime, najviši indeks je za izborni proces i pluralizam (8.25), nešto je niži kad su u pitanju građanska prava i slobode (7.35), još je niži za političku participaciju, to jest sudjelovanje građana u donošenju političkih odluka (6.11), a najniži indeksi su za funkcioniranje Vlade (5.36) i političku kulturu (5.00).

U Srbiji se problemi i slabosti demokracije iz kuta analitičara i oporbenih političara vide prije svega u slabostima institucija, ili u njihovom »zaobilaženju« od strane političara na vlasti. Isto se i o slabostima, manama i aferama aktualne i svih prethodnih vlasti govori mnogo, no o političkoj kulturi, kao jednom od problema u funkcioniranju demokracije izvan znanstvenih krugova se relativno rijetko piše i govori. Kada je riječ o građanima i njihovoj političkoj kulturi, uglavnom se smatra kako je problem u neslobodi medija te manipulaciji od strane vladajućih političara koja je zasnovana na strahovima građana.

U ovome istraživanju politička kultura se mjerila na temelju osam indikatora koji se odnose na stupanj konsenzusa i socijalne kohezije u društvu koji podupire stabilno funkcioniranje demokracije; u kojoj mjeri se podupire »snažni lider« koji zaobilazi parlament i izbore; u kojoj mjeri se preferira vladavina vojske ili pak s druge strane vladavina eksperata i tehnokrata, u kojoj mjeri se podupire demokratski sustav i vrijednosti, i koliki je postotak onih koji ne vjeruju da je demokratski poredak efikasan u održavanju javnog reda, poretka, ekonomije.

Iako neki stručnjaci smatraju kako su ovo suviše grube mjere kojima se precizno ne može »uhvatiti« tako kompleksan fenomen kao što je politička kultura, ipak ovi rezultati ukazuju na to da su stavovi i vrijednosti populacije itekako bitan faktor u postizanju i stabilnom razvoju demokracije.

U vrijeme kada su realsocijalistički režimi nestajali u srednjoj i istočnoj Europi tema usklađenosti političke kulture i političkih struktura (institucija) je bila široko razmatrana i istraživana. Prisutna su bila, a i danas su, dva gledišta. Prema »kulturalističkom« pristupu prevladavajuća politička kultura u populaciji je ključna za prihvaćanje novih institucija i »demokratskih pravila igre«, kako na političkom tako i na ekonomskom planu. Drugim riječima, »kulturalisti« smatraju da od vrijednosnih orijentacija i političkih stavova populacije ovisi hoće li se demokratske institucije prihvatiti ili ne. A budući se političke vrijednosti usvajaju socijalizacijom potrebno je da prođe nekoliko generacija koje će usvojiti vrijednosti kompatibilne s demokracijom. Ovo gledište odražava stav kako »demokracija ne može biti izgrađena bez demokrata«, ili Dahrendorfova krilatica kako je za ustavno-političke promjene potrebno 6 mjeseci, za ekonomske promjene 6 godina a za promjene političke kulture 60 godina«. Mi smo prošli trideset godina od promjene sustava, ostaje po ovom gledištu još 30.

S druge strane su pristalice »institucionalističkog« pristupa koji ljude vide kao prije svega racionalna bića koja se rukovode vlastitim interesima, pa smatraju da će, kada se demokratske institucije uvedu u društvo i kada se ljudi uvjere u postignuća i dobrobiti od novog sustava, i sami naučiti biti demokrate. Drugim riječima, smatra se, demokratske institucije će stvoriti demokratsku političku kulturu. Institucionalisti su daleko optimističniji kada je riječ o šansama za brzu demokratizaciju društva, smatrajući da dobre i uspješne demokratske institucije dovode i do demokratskog društva i prihvaćanja demokratskih vrijednosti. Ipak, kvaka je u tome da je za uspostavljanje demokratskih institucija potrebna razvijena demokratska kultura populacije, pa se vraćamo na početak priče.

Inače, u samom istraživanju se o problemima demokracije u istočnoj Europi navodi kako slabosti demokracije opstaju i dalje, a među glavnim problemima su politička kultura, teškoće u vladavini zakona, endemska korupcija, odbacivanje liberalnih i demokratskih vrijednosti te preferiranje »jake vlasti« koja zaobilazi političke institucije što sve stvara slabe temelje za demokraciju.

J. D.

Antrfile

Prvi i posljednji

Na prva tri mjesta su Norveška, Island i Švedska, a uz njih je još 19 država čiji stanovnici žive u potpunim demokracijama, u Srbiji, uz još 53 države, stanovnici žive u nepotpunim demokracijama, u hibridnim sustavima žive stanovnici 37 država, a više od trećine svjetske populacije živi u autoritarnim sustavima u 54 države. Najniže po rangu su Kongo, Centralnoafrička Republika, a posljednja je Sjeverna Koreja. U grupi nepotpunih demorkacija su i Slovenija na 36 mjestu, Bugarska na 47, Mađarska na 56 i Hrvatska na 59. U grupaciji hibridnih režima su Sjeverna Makedonija 77 mjesto, Albanija 79, Crna Gora 84 i BiH na102 mjestu.

Najava događaja

10.07.2020 - Izložba Cilike Dulić Kasibe u Subotici

HLU Croart iz Subotice organizira izložbu slika Cilike Dulić Kasibe u povodu 60 godina njezinog umjetničkog rada i 88 godina života. Izložba će biti otvorena u ponedjeljak 6. srpnja, u izložbenoj galeriji Otvorenog sveučilišta u Subotici, s početkom u 19 sati. Izložbu će otvoriti povjesničar umjetnosti Branimir Kopilović. Izložena djela moći će se pogledati do 19. srpnja 2020. godine.


 

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay