Kolumne
Kolateralna korist
Ne treba biti maliciozan, pa u zaglavlju Opće bolnice u Subotici tražiti tragove namjere da se mađarski i hrvatski jezik i pismo izvrgnu ruglu kao što ne treba biti ni benigan, pa činjenicu da je zaglavlje priopćenja Opće bolnice od 24. siječnja ove godine ispisano ćirilicom i na hrvatskom i na mađarskom jeziku prihvatiti zdravo za gotovo. Jer, iza ove teatarske maske što ju je javnosti predočila ustanova čiji je osnivač Auonomna Pokrajina Vojvodina kriju se naslage šminke koje prekrivaju stvarno stanje demokratičnosti ovoga društva, bar kada je riječ o službenoj upotrebi jezika i pisma.
Za početak, razmislimo kako je uopće došlo do toga da se jedno modernim vremenima neprimjereno zaglavlje u priopćenju nađe kao tema napisa pojedinih nacionalnih medija i što je prouzročilo promptnu ispriku rukovodstva Opće bolnice u Subotici? Pa došlo je stoga što je na općećirilično zaglavlje reagirao Gradski odbor Saveza vojvođanskih Mađara (SVM) koji je, pozivajući se na Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisma, od ravnatelja Opće bolnice Slobodana Puškara zatražio da »bez odgađanja« isto priopćenje povuče »i postupi u skladu s važećim propisima«. Što je ovaj, kao što je poznato, uz ispriku i učinio.
Prva naslaga, dakle, i više je nego očita: SVM je koalicijski partner Srpskoj naprednoj stranci (SNS) na svim razinama vlasti i propusti poput ćiriličnog mađarskog odveć su bezobrazno-smiješni da bi se preko njih šutke moglo prijeći, a isprika rukovodstva Bolnice da je riječ o »tehničkoj grešci prilikom kreiranja dopisa« služi zapravo da se odobrovolji namrgođeni partner zbog gluposti koje je prouzročilo. S tim u vezi, nije teško zamisliti sliku da je u Bolnici već provedena interna istraga u cilju otkrivanja krivca za »tehničku grešku prilikom kreiranja dopisa« zbog koje se osjetljivi politički partner našao i povrijeđen i uvrijeđen.
Za ovaj tjednik, ali i za sliku stvarnog stanja demokratičnosti ovoga društva, posebno je zanimljiva druga naslaga, ona koja se također nalazi i u priopćenju GrO SVM-a i u isprici rukovodstva Bolnice. Riječ je, naime, o hvale vrijednom zapažanju GrO SVM-a da je u zaglavlju na neprimjeren način korišten i hrvatski jezik, odnosno njegovo pismo, kao i još uvaženijoj isprici uprave Bolnice da taj propust nije imao za cilj ismijati hrvatski i mađarski jezik. Tako su se u prepisci jedne političke i jedne zdravstvene organizacije hrvatski jezik i pismo našli kao nužna kolateralna korist koju ni jedna ni druga strana jednostavno nisu mogli izbjeći.
A izbjegavaju li spominjanje hrvatskog jezika i pisma u nekim drugim prilikama? Za Opću bolnicu nema pouzdanih potvrdnih rezultata, ali zato za SVM i mnoge druge institucije toga je na pretek. Primjerice, i više je nego začuđujuće odsustvo empatije SVM-a da se na dnevni red Skupštine grada stavi pitanje Hrvatskog školskog centra, kao što je i više nego li čudno, da i pored skupštinske odluke o preimenovanju Bačkih Vinograda na hrvatski toponim, na ulazu u to mjesto nema makar ploče s natpisom Kraljev Brig. Ili ovaj primjer, recimo: i više je nego li začuđujuće da u GrO SVM-a redovito čitaju priopćenja Opće bolnice u Subotici, a da baš nitko ne čita seriju tekstova u Hrvatskoj riječi o tome što se sve navodi kao izgovor za izostanak hrvatskog na teritoriju Vojvodine i u sredinama gdje je on u službenoj upotrebi. O ostalim društveno-političkim »čimbenicima«, na čelu s vladajućom strankom, izlišno je i govoriti: empatija se kod njih javlja samo u vidu vlastitog interesa ili kao plod pritis(a)ka jačeg.
I na koncu, ma koliko paradoksalno zvučalo, ćirilično zaglavlje Opće bolnice u Subotici dobro je poslužilo da hrvatski jezik i pismo ožive i izvan granica same zajednice. Slijedeći započetu logiku ćirilizacije mađatskog i hrvatskog pisma slobodni smo maštu pustiti do neslućenih širina. Recimo, da neko od sljedećih zaglavlja Opće bolnice u Subotici bude ispisano starim mađarskim pismom – rovásírásom, a hrvatski glagoljicom. Oblom ili uglastom, svejedno. Bitno je da će opet izazvati opću pozornost.
Z. R.
