Tema Tema

Isti broj, različite potrebe

Osnivanje odgojno-obrazovnog centra na hrvatskom jeziku u Subotici Hrvatsko nacionalno vijeće vidi kao potrebu prvenstveno kako bi se podigla kvaliteta dosadašnje nastave na ovom manjinskom jeziku, no na tom putu nailaze na brojne prepreke. Opravdavanje potrebe glavni je razlog zbog kojega Grad Subotica još uvijek nije odobrio osnivanje takve jedinstvene ustanove za Vojvodinu koja bi se sastojala od vrtića, osnovne i srednje škole, zbog čega smo istražili zašto Slovaci, nacionalna manjina koja je po brojnosti gotovo jednaka s Hrvatima, nemaju jedan ovakav centar, a imaju daleko veći broj djece u obrazovnom sustavu. Također, razgovarali smo i s predstavnicima najbrojnije nacionalne manjine u državi, Mađarima, koji imaju dvije srednje škole na mađarskom te su u procesu osnivanja i vrtića na materinskom jeziku.

Sličnost jezika – nedostatak

U aktualnoj školskoj godini broj djece koja predškolski program, osnovnu i srednju školu pohađa na slovačkom jeziku je blizu četiri tisuće, dok je kod Hrvata ta brojka čak sedam puta manja – oko 550 učenika.

Predsjednica Izvršnog odbora HNV-a za obrazovanje Margareta Uršal kaže kako bi Slovacima bilo nemoguće osnovati školski centar, jer im je obrazovni sustav disperziran po Vojvodini, dok je kod Hrvata slučaj da je većina odjela koncentrirana u Subotici. Osim razlike u prostornom rasporedu, Uršal navodi i, u ovom slučaju, problem sličnosti srpskog i hrvatskog jezika zbog kojega često nastavu na hrvatskome predaju nastavnici koji ne govore taj jezik, s čime se ne susreću Slovaci ili Mađari.

»Sličnost srpskog i hrvatskoj jezika je u mnogo čemu prednost, ali u slučaju nastavnog kadra koji predaje na hrvatskome pokazao se kao nedostatak. Često u odjelu u kojemu se nastava treba izvoditi na hrvatskome jeziku rade nastavnici koji predaju na srpskom ili koriste srpski udžbenik te dolazimo u situaciju da nekada imamo samo prividnu nastavu na hrvatskom, a ona je u biti na srpskom. Kada bismo imali školski centar, bilo bi nam potrebno dva nastavnika iz nekog predmeta, a ne pet koliko ih sada ima u nastavi na hrvatskome te bismo onda mogli odabrati one koji zaista i govore hrvatski jezik – one koji su završili fakultete u Hrvatskoj i nostrificirali diplome u Srbiji. Slovaci nemaju potrebu za time, jer imaju čak četiri osnovne škole u kojima su profesori koji izvode nastavu samo na slovačkome. U odjel na slovačkom, mađarskom i drugom jeziku nacionalne manjine u Vojvodini neće sigurno ući profesor koji ne zna taj jezik, ali u odjel na hrvatskom, zbog sličnosti jezika, hoće. Zbog toga nama treba školski centar«, kaže Uršal.

Iz HNV-a ističu i kako bi osnivanje centra Vijeću, ali i Gradu i Ministarstvu prosvjete, donijelo smanjenje troškova jer bi se manje sredstava izdvajalo za prijevoz učenika, nastavničke plaće, pojednostavila bi se organizacija ekskurzija, podjela lektira iz Hrvatske, didaktičkog materijala itd., jer bi sve bilo na jednome mjestu.

Raste broj predškolaca

Za razliku od hrvatske nacionalne manjine, koja bilježi porast upisane djece u hrvatske odjele, Svetlana Zolnjan zadužena za obrazovanje iz Slovačkog nacionalnog vijeća kaže da je glavni izazov s kojim se susreću smanjenje broja djece koja pohađaju nastavu na slovačkom jeziku, što pokušavaju spriječiti otvaranjem novih odjela u srednjoj školi. Ipak, Zolnjan kaže da je za predškolski program na slovačkom iz godine u godinu sve veća zainteresiranost, kao i za pohađanje predmeta Slovački jezik s elementima nacionalne kulture.

»Kada su u pitanju predškolske ustanove, u 11 lokalnih samouprava realiziramo nastavu na slovačkom jeziku. Većina je u jednojezičnim skupinama, a nešto malo ima i bilingvalnih. Broj ove djece je više od tisuću i on raste svake godine (...) U 17 osnovnih škola se nastava izvodi u odjelima na slovačkom jeziku. Četiri škole su jednojezične, gdje se nastava u školama organizira isključivo na slovačkom jeziku, a ostale škole su dvojezične i trojezične (slovački, mađarski i srpski).

U nekim školama postoji i nastava od prvog do četvrtog jezika na slovačkom, a dalje nastavu nastavljaju na srpskom uz izuzetak da kao materinji ne uče srpski nego slovački. Tada se razred razdvaja na dva dijela, u ovisnosti kome je koji materinji jezik – srpski ili slovački. Broj učenika je oko 2.500 i on opada iz godinu u godinu. U malim sredinama se najčešće pristupa kombiniranim odjelima«, kaže Zolnjan.

Srednjoškolsko obrazovanje na slovačkom jeziku pohađa 450 učenika u srednjoj medicinskoj školi u Novom Sadu, gimnaziji u Kovačici te gimnaziji u Bačkom Petrovcu u sklopu koje se odvija i škola za kuhara.

Iako nemaju srednju školu u kojoj se nastava odvija samo na slovačkom, gimnazija Jána Kollára u Bačkom Petrovcu koja je prošle godine obilježila stogodišnjicu od svog osnutka predstavlja povijesnu jezgru njihova obrazovanja te ustanovu čiji je osnivač Slovačko nacionalno vijeće i Autonomna Pokrajina Vojvodina.

Trenutačno ima 14 odjela od kojih su samo četiri na srpskom, a ostali su na slovačkom. Osim gimnazijskog programa, u školi se odvija i nastava za kuhara. V. d. ravnateljice škole Jarmila Vrbovski kaže da je opremljenost škole na visokoj razini te da su poznati i po brojnim sekcijama. I pored toga, broj učenika opada, naročito na slovačkom nastavnom jeziku, što pripisuje odljevu obitelji u zemlje Europske unije, najčešće u matičnu im Slovačku.

Kako bi bila omogućena srednjoškolska nastava na slovačkom i učenicima iz drugih dijelova Vojvodine i Srbije, u dvorištu škole izgrađen je 1997. godine učenički dom sa smještajnim kapacitetom za 80 osoba.

Vrbovski kaže da su gradnju i opremanje doma financirale i Srbija i Slovačka.

»Osim soba za spavanje, imamo dvoranu za dnevni boravak, kuhinju s velikom trpezarijom, radnu sobu za odgojitelje, kabinet za upravnika, veliki hol za organiziranje raznih manifestacija, posebnu sobu za odgojitelje za noćni rad, sportske terene na otvorenom zajedničke s gimnazijom – za mali nogomet, tenis, košarku, odbojku, dvije dvorane za tjelesni odgoj – velika (košarka, odbojka) i mala dvorana (sprave za gimnastiku), teretana«, kaže Vrbovski.

Dvije gimnazije na mađarskom

Kao najbrojnija manjinska nacionalna zajednica, Mađari imaju i najviše učenika i najrazvijeniji sustav obrazovanja na materinskom jeziku.

Osim mogućnosti predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanje u postojećim odgojno-obrazovnim institucijama Vojvodine, od 2003. godine ima i dvije gimnazije (u Subotici i Senti) osnovane na inicijativu Mađarskog nacionalnog vijeća (MNV) u kojima se nastava izvodi isključivo na mađarskom jeziku.

»Osnivanjem ovih gimnazija mađarska nacionalna manjina je dobila mogućnost da u institucionalnom obliku vodi računa o talentiranim učenicima u područjima matematike, informatike, filologije i likovne umjetnosti«, navode iz MNV-a.

Također, MNV inicijator je i osnivanja predškolske ustanove isključivo na mađarskom jeziku u Subotici za koju je kupljena parcela prošle godine.

»Trenutačno je u tijeku izrada planova i pribavljanje potrebnih građevinskih dozvola, a pravno uobličavanje same ustanove će slijediti tek u kasnijoj fazi ovog složenog procesa. Pitanje uvrštavanja ove buduće ustanove u mrežu javnih predškolskih ustanova Grada Subotice također ostaje otvoreno: tek slijede dogovori na osnovu kojih će biti odlučeno hoće li ova buduća ustanova funkcionirati kao javna ustanova (kao takva uvrštena u mrežu javnih predškolskih ustanova) ili privatna ustanova«, poručuju iz MNV-a.

J. D. B. / Foto: backapalankavesti.com

 

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay