Tema Tema

Prošlost u znaku jubileja

U povodu 50. obljetnice od osnutka Hrvatski kulturni centar Bunjevačko kolo priredio je tribinu s kojom je započeo ovogodišnju proslavu zlatnog jubileja. Kako je nastalo Bunjevačko kolo? Pitanje je koje je zainteresiralo mnoge, te je dvorana Centra 18. siječnja bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Danas možemo reći kako je tada HKUD Bunjevačko kolo, a danas HKC Bunjevačko kolo osnovano na temeljima velike ustrajnosti i ljubavi prema svome hrvatskom narodu i bunjevačkom rodu.

Na tribini, koja je najavljena kao prva u nizu, svjedočili su jedan od osnivača, dipl. pravnik, tada sudac Okružnog suda u Subotici i prvi tajnik HKUD-a Bunjevačko kolo Naco Zelić i dipl. pravnik u mirovini, član osnivačke skupštine, te bivši predsjednik Centra (od 1991. do 2004.) Bela Ivković koji su govorili putem video zapisa, zatim jedan od osnivača i tajnik HKUD-a Bunjevačko kolo, dipl pravnik u mirovini Grgo Bačlija, te Ružica Šimić koja je od prvoga dana osnivanja Društva, pa s malim pauzama sve do danas aktivna u Centru.

Istoga dana članovi Upravnog odbora posjetili su i vječno počivalište prvoga predsjednika Društva Ivana Stantića.

Velika uloga u prošlosti

Prije točno pola stoljeća, 18. siječnja 1970. godine, osnovano je HKUD Bunjevačko kolo, a na osnivačkoj skupštini, koja je održana u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici, prisustvovalo je 354 člana. Osnivači su bili tadašnja elita hrvatske zajednice, a za prvoga predsjednika izabran je u to vrijeme sudac Okružnog suda u Subotici Ivan Stantić. Dio njegovog dirljivog govora s osnivačke skupštine zabilježen je na filmu Zvonimira Sudarević koji je sniman o 30. obljetnici Centra, a sada je prikazan na početku večeri. Na mjesto dopredsjednika izabrani su prof. Josip Buljovčić i dipl. pravnik Pavle (Pajo) Pavluković.

»Sretan sam da se ovo društvo održalo i razvilo bogatu djelatnost, te dalo veliki doprinos očuvanju naše kulture i naše nacionalnosti na tom području. Tih godina, 1967., 1968., i 1969. mi Hrvati u Subotici smo se angažirali i bili aktivni, te smo u suradnji s Maticom hrvatskom htjeli osnovati jedan ogranak, kako bismo dobili više potpore i više mogućnosti djelovanja. Krenuli smo s tim ciljem. Bio je osnovan organizacijski odbor i nas pet je krenulo u to. To su bili prof. Bela Gabrić, Balint Vujkov, Matija Poljaković, Ivan Stantić i ja« riječi su Nace Zelića.

Osnivačka skupština je već bila dogovrena, no nije održana.

»Tada je Tito u jednom govoru napao Maticu hrvatsku da se širi izvan granica Hrvatske i nama je savjetovano da se umjesto ogranka osnuje hrvatsko društvo. Bio sam predsjednik inicijativnog odbora i brzo smo došli do osnivanja. To je bilo veličanstveno i jako sam ponosan da je to tako« prisjeća se Zelić.

Nakon tog razdoblja, po njegovim riječima, veliki je broj ljudi isključen iz svih društvenih aktivnosti i mnogi su ostali bez posla, a neki su i kazneno gonjeni.

»Radujem se i veselim, visoko cijenim i zahvaljujem svima koji su bili uključeni u rad Bunjevačkog kola da je ono odigralo tako veliku ulogu u razdoblju od minulih 50 godina. Svima čestitam i želim puno radosti, sreće i zadovoljstva na diku našeg naroda«, kazao je Zelić.

»Poseban slučaj«

»Osnivanje Bunjevačkog kola smo u našoj obitelji s radošću dočekali, s obzirom na to da smo u duhu hrvatsva bili i odgajani. U tom osnivačkom odboru je bio veliki broj naših vrlo uglednih ljudi, koji su do tada radili u tišini. Nama, u to vrijeme mladima, je bilo na čast i ponos što su s nama na putu oživljavanja kulturnog života među našim svijetom, tako umni ljudi. Aktivirao sam se na prvim dužijancama i radili smo na pripremi i organiziranju Takmičenja risara i same povorke« prisjeća se Bela Ivković i dodaje kako se u to vrijeme bez suglasnosti politike ništa nije moglo.

»U tim događajima sam poseban slučaj. Mene je u Bunjevačko kolo učlanio Grgo Bačlija, ali izgleda da ta dokumenta nije predao, a samim time nisam bio pozivan na saslušanja, niti sam se našao na popisu 'protjeranih'. Tako sam ostao član Bunjevačkog kola, a kasnije i predsjednik« prisjeća se Ivković.

Smjena intelektualaca

Kako je već spomenuto, Društvo je osnovano od strane 354 osnivača, a naknadno je po riječima nekadašnjeg tajnika HKUD-a Bunjevačko kolo, Grge Bačlije, učlanjeno još 357 novih članova. Po njegovim dokumentima, koji su pohranjeni kod Ljudevita Vujkovića Lamića Moce, 31. ožujka 1971. godine primljen je još 581 član, te je ukupan broj članova s plaćenom simboličnom članarinom bio 1083. Izlaganje Grge Bačlije je pročitao Marin Piuković, no naknadno je on osobno još posvjedočio kako je to izgledalo početkom '70. godina.

»Vrijedno je napomenuti da smo tih godina doslovno imali vlast na području cijele Vojvodine. Društvo je registrirano nakon nekoliko mjeseci kod nadležnog tijela SUP-a u Subotici, da bi rješenjem istog tijela od 27. kolovoza 1973. godine iz naziva bio brisan pridjev 'hrvatsko' nakon direktive Općinskog komiteta SKJ na čijem je čelu tada bio jedan od najortodoksnijih protivnika hrvatstva u Subotici – Stipan Kopilović po čijem je nalogu i SDB obavljena smjena 116 intelektualaca doslovno preko noći. Bili su to sve profesori, suci, pravnici, lječnici, nastavnici, učitelji... Tim činom smo 'obezglavljeni' i od tada se Hrvati na ovim prostorima nisu oporavili«, kazao je vidno uzbuđen Bačlija, kojem je u Subotici bilo zabranjeno bilo kakvo djelovanje.

Bio je isključen iz društvenog života i kazneno gonjen, te u to vrijeme nepravedno osuđen na 6 mjeseci zatvorske kazne. Tek u veljači 2008. godine subotički sud ga je rehabilitirao, presudivši da je odluka iz 1973. godine donesena iz ideoloških razloga.

Ljubav prema folkloru i svom rodu

O folklornom odjelu i svom aktivnom radu govorila je i Ružica Šimić.

»U jesen 1969. godine skupina mladih Hrvata-Bunjevaca okupljala se u tadašnjoj Zanatskoj komori učiti igrati bunjevačke igre. Kao mladi nismo ni bili svjesni u što će se pretvoriti ta naša igra, ali nekako smo osjetili da tamo pripadamo. Za naše okupljanje i prve korake folklora najzaslužniji je Aleksandar Temunović Šano, čovjek koji je u nas usadio ljubav prema folkloru i svome rodu« kaže Šimić i dodaje kako je početkom siječnja 1970. godine za učitelja plesa dolašao Ivan Pešut. »Postavljale su se razne koreografije, a prvi nastup folklora je bio na Dužijanci 1970. godine, a 1971. godine već pod nazivom HKUD Bunjevačko kolo nastupili smo na Velikom prelu«.

Kao najznačajnije nastupe za 1971. godinu ona je izdvojila nastup na 100. obljetnici rođenja Stjepana Radića u Trebarjevu kod Siska i prvi nastup Bunjevačkog kola na Vinkovačkim jesenima i Đakovačkim vezovima, koji također svoje osnivanje vezuju za te godine. Ružica Šimić je u tri navrata bila članica Upravnog Odbora HKC-a Bunjevačko kolo, zatim predsjednica Izvršnog Odbora, te četiri puta predsjenica OO Velikog prela, a i danas je aktivni član Centra.

»Vjerujem u čudo«

Moderator večeri bio je aktualni predsjednik HKC-a Bunjevačko kolo Lazar Cvijin, koji je za naš tjednik rekao:

»Prvotni cilj kada smo preuzeli vodstvo Centra 2017., koji s ponosom ističem da smo uspjeli, je bio stabilizirati odjele, afirmirati i popularizirati naše manifestacije koje smo zatekli i stvoriti neke nove. Uvijek može još bolje i ima prostora za puno više, ali smatram da smo već dobar dio posla odradili. Imamo Centar koji je živ, koji je pun svijeta i kvalitetnog rada, jer se danas drugačije niti ne može«, kaže Cvijin.

Tijekom svog govora Cvijin je pročitao i dirljivo pismo koje je poslala kći prvoga predsjednika Centra, Vesna Barbarić koja je između ostalog napisala:

»Zadnji nastup mog oca bio je dan prije smrti, 12. kolovoza 1994., na stogodišnjici rođenja Ive Prćića. Tada je u završnom dijelu svoga govora rekao i ovo: 'Na žalost, i danas postoje snage koje djeluju da nas razdruže. Mi u podsvijesti kao da čujemo neki tajanstveni glas, koji nam šapuće budite čvrsti i ustrajte. Jer prije će se razdružiti snage koje vas žele podijeliti. Ako bi vam danas neko rekao da hrvatska kulturna zajednica ne postoji, mi bismo složno ogovorili da ona uvijek živi u našoj svijesti, pamćenju i našem srcu. Hrvatska kulturna zajednica to smo svi mi. I ako bi netko, braćo i sestre, rekao da nas samo nekakvo čudo može zdržati zajedno, ja bih rekao da vjerujem u to čudo, jer vjerujem u sve nas'.«

Kulturni program

HKC Bunjevačko kolo danas ima nešto više od 350 članova u sklopu folklornog, dramskog i likovnog odjela o kojima će se više govoriti na nekoj od narednih tribina koje su u planu za ovu godinu. Svečana akademija planira se za lipanj, kada će se ujedno obilježiti i 25. godina reosnutka, kada je tadašnjem KUD-u Bunjevačko kolo vraćen predznak »hrvatski« i kada je Društvo prestrojeno u HKC Bunjevačko kolo.

Na tribini je ovom prigodom prikazan film o desetoj obljetnici Centra, te i dio predstave Avaške godine po istoimenoj knjizi Milovana Mikovića, a koju su izveli glumci literarno-teatralnog kružoka, na čelu s Nevenom Mlinko. Iako je ova skupina glumaca tek jesenas počela s radom, uspjeli su oduševiti nazočne, te ih zainteresirati za premijeru ove predstave, koja je najavljena za ožujak.

Pjesmom Kolo igra, tamburica svira, koju je izvela ženska pjevačka skupina Centra Prelje, najavljena je manifestacija Veliko prelo 2020.

Ž. Vukov

 

 

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay